Nova teorija koju je postavio francuski fizičar Pascal Koiran označava prekid od ranijih istraživanja u području proučavanja crnih rupa. Prije se smatralo da bi takozvana ”crvotočina” sastavljena od dvije crne rupe bila sklona trenutnom kolapsu, što bi onemogućilo objektu da uspješno putuje cijelim putem s jedne strane i van s druge. Međutim, korištenjem različitih metrika, novi model francuskog naučnika došao je do sasvim drugačijeg zaključka: “Pokazujemo da čestica dospijeva u grlo crvotočine za konačnu vrijednost t′1 vremenske oznake t′.” U biti, to znači da bi neki objekt, na primjer, svemirska letjelica, mogao proći kroz ovaj portal crvotočine netaknut i doći do nekog udaljenog područja svemira, uzimajući daleko manje vremena nego što bi bilo potrebno da se putuje konvencionalno.
Studija će u cijelosti ugledati svjetlo dana u nadolazećem broju Journal of Modern Physics D, iako je sažetak dostupan od početka listopada.
Ipak, previše je pitanja o tome ima li ovaj čisto teoretski model ikakvog utjecaja na način na koji svemir zapravo funkcionira. Za početak, za stvaranje takvog vremensko-prostornog tunela trebala bi vam obična crna rupa i takozvana bijela rupa, koja je u biti crna rupa obrnuto. Dok crne rupe nikada ništa ne puštaju van, njihovi ”blizanci” nikada ništa ne puštaju unutra. Dakle, prema teoriji opće relativnosti Alberta Einsteina i dodacima Nathana Rosena, ako biste to dvoje spojili, one bi činile most kroz vrijeme i prostor. Međutim, ako postoje zakoni koje postulira druga grana fizike, termodinamika, takva bi konstrukcija bila vrlo nestabilna. Možda još važnije, samo postojanje bijelih rupa tek treba dokazati izvan razumne sumnje. Trenutno, oni ostaju čista teoretizacija, čime se svaka priča o prostorno-vremenskim portalima stavlja na prilično klimavo tlo.
(TBT, Mediji)
