KOLUMNA
Ne smijemo servirati našim neprijateljima ono što
priželjkuju, već moramo povesti ideološku borbu protiv njih, tretirati ih kao
teroriste kakvi i jesu i preispitati sve uvjete koji su omogućili njihov
razvoj
Piše: Carl Bildt, thebosniatimes.ba
Odrešiti govori
postaju sve češća pojava u debatama o rješavanju problema terorizma. Voditelji
TV emisija raspravljaju o preuzimanju kontrole nad Rakkom u Siriji i Mosulom u
Iraku, provlačeći ideju da bi oslobađanje ovih gradova moglo dovesti u najmanju
ruku do početka rješavanja problema. U decembru je Ted Cruz, republikanski
kandidat za predsjednika Sjedinjenih Država, otišao toliko daleko u svojim
špekulacijama da je zabrinuo javnost svojom izjavom o nuklearnim napadima
rekavši: „Ne znam može li pijesak svijetliti u mraku, ali planiramo saznati“.
Takve primitivne izjave podcjenjuju ozbiljnost problema. Kao
što je to naglasila Međunarodna krizna grupa u svom nedavnom izvještaju, vojna
prijetnja s kojom se trenutno suočavamo je četvrta u nizu sve opasnijih lanaca
napada. Ako želimo izbjeći još snažniji peti lanac napada, moramo naučiti iz
grešaka koje smo napravili pokušavajući riješiti protekla tri.
Prvi vojni napad se desio kada su se borci-volonteri vratili
iz rata protiv okupacije Sovjetskog saveza nad Afganistanom i počeli napadati
režime koje su smatrali neislamskim. Ovo je dovelo do drugog, mnogo
smrtonosnijeg napada kada je Al Kaida sprovela spektakularne napade protiv
„dalekog neprijatelja,“ pokušavajući uvući zapadne sile u žestoku borbu i
otvoreni rat.
Svjetski protuteroristički napad koji je uslijedio nakon
toga, većinski je uspio zaustaviti Al Kaidu od sprovođenja velikih napada.
Međutim invazija Iraka 2003. godine stvorila je uvjete za treći lanac napada
koji su, rascijepivši zemlju, potpomogli Al Qaidu u sprovođenju svojih ciljeva.
Nakon nekog vremena, takozvano „Sunijsko buđenje“ je zaustavilo Al Kaidu u
Iraku, a Arapsko proljeće je 2011. preokrenulo regionalni politički razvoj.
Međutim, njihova nemogućnost da izgrade inkluzivnu vladu u Iraku, kao i nasilno
suzbijanje protesta u Siriji pružili su militantima priliku da pokrenu četvrti
lanac. Ovaj lanac napada je dosada bio najopasniji. Desetine hiljada regruta se
pridružilo izgradnji halifata u Plodnom mjesecu. Daesh se u međuvremenu
proširio na mnoge krizne zone i regrutovao i inspirisao teroriste unutar
zapadnih društava. Suprotstavljanje ovoj prijetnji zahtijeva snažnu ideološku
borbu protiv sila netolerancije i mržnje, gradeći je na temeljima postojeće
islamske otvorenosti i tolerancije. Ali sama ideologija nije dovoljna.
Moramo biti svjesni odakle zaista dolazi prijetnja jer
ratobornost nije stvorila današnje krize. Radi se o lošoj vladi i raspadu
države koji su omogućili da se ta ratobornost razvije.
Rješavanje ovih
uzroka će biti obeshrabrujući, decenijama dug zadatak. Većina zemalja regije su
u jadnom stanju dočekale 21. stoljeće. Potrebno je stvoriti uvjete za
djelovanje demokratskih islamskih snaga. Bez obzira na izazove, Zapadu
nedostaje jasna politika o tome šta zahtijevaju i kako to mogu dobiti. Očito je
da se vojne snage moraju iskoristiti. Međutim, preuzimanje Rakke i Mosula je
jedan od najjednostavnijih problema s kojima se susrećemo, dok je utvrđivanje
zakonitih struktura inkluzivne vlade u mjestima iz kojih je protjeran ISIL
mnogo kompleksnije. Bez jedne takve strategije preuzimanje Rakke i Mosula bit
će samo povod za još opasniji peti lanac napada.
Ne smijemo servirati našim neprijateljima ono što priželjkuju,
već moramo povesti ideološku borbu protiv njih, tretirati ih kao teroriste
kakvi i jesu i preispitati sve uvjete koji su omogućili njihov razvoj.
/Autor je bivši premijer i ministar vanjskih poslova
Švedske/
(The Bosnia Times, ©Project Syndicate, Prevela Esma Latić)
