KULTURA
Slavni dramatičar
William Shakespeare preminuo je prije 400 godina u Stratfordu na Avonu, gradu u
kojemu se i rodio i koji je svojim djelom zauvijek upisao u anale svjetske
kulturne povijesti, a godišnjica smrti najpoznatijeg i najizvođenijeg svjetskog
dramskog pisca cjelogodišnjim se kulturnim događanjima obilježava u Velikoj
Britaniji, ali i diljem svijeta
FOTO: (AFP)
Književnik,
pozorišni glumac i redatelj William Shakespeare, općenito smatran najvećim
piscem engleskoga jezika, napisao je ukupno 38 drama, 154 soneta, dvije duge
narativne poeme, te još ponešto stihova. Drame su mu prevedene na svaki veći
živući jezik svijeta i izvođene više nego bilo kojeg drugog dramatičara.
Rođen 1564. u
Stratfordu na Avonu u porodici uglednog i imućnog trgovca Johna Shakespearea i
Mary Arden, Shakespeare je u periodu između 1585. i 1592. otišao u London, gdje
je započeo uspješnu karijeru kao glumac, dramski pisac i suvlasnik pozorišne
trupe Lord Chamberlain's Men, kasnije poznate kao King's Men. U Stratford se,
prema nekim podacima, vratio oko 1613., u dobi od 49 godina, gdje je tri godine
kasnije, 23. aprila 1616., i umro.
Bogat program
obilježavanja
U povodu 400. godišnjice
smrti velikoga barda, Shakespeareovo će se naslijeđe u Velikoj Britaniji
slaviti nizom koordiniranih javnih nastupa, programa, izložbi i drugih
kreativnih aktivnosti. Godinu 2016. Shakespeareu posvećuje gotovo svaka pozorišna
družina i pozorišta u Velikoj Britaniji, uključujući londonski National Theatre
i stratfordski Royal Shakespeare Company, piše britanski Guardian.
Njihove će se
interpretacije drama koje su obilježile svjetsko dramsko pismo i trajno uticale
na pozorišne repertoare širom svijeta kretati od odlučno tradicionalnih do
posve nekonvencionalnih, poput one vodeće britanske klaunovske družine
Spymonkeys iz Brightona, naslovljene ‘The Complete Deaths’, koja će svoju
premijeru imati u maju na festivalu Brighton Festival, a dat će, ‘u
interpretaciji četvero ozbiljnih, silovitih, pametno smiješnih klaunova’ presjek
svih 74 umiranja iz Shakespeareovih komada – od uboda nožem i trovanja, do
gušenja ili nekog drugog oblika nasilja – a kao 75. smrt uključeno je i
gnječenje muhe u ‘Titu Androniku’.
Bit će i puno
modernih ‘obrada’ u kojima će Shakespeareovi kraljevi Henrik IV, V i VI,
Richard II i III, dobiti savremena obličja koja će se pored pitanja moći i
politike srednjovjekovne Engleske baviti i njezinom ulogom na današnjoj
globalnoj pozornici.
‘Obrađivanje’
Shakespearea trenutno je moderno i u književnosti, a trendu se priključila i
kanadska knjževnica Margaret Atwood, koja trenutno piše svoju inačicu ‘Oluje’.
‘Olujom’ je
inspirirana i predstava ‘Amaluna’ kanadskog Cirque du Soleila gdje Prosper
poprima lik žene, čije je gostovanje u Royal Albert Hallu u Londonu od januara
do marta otvorilo obljetničku godinu. Australski Malthouse Theatre gostovat će
u junu u londonskom Barbicanu s predstavom ‘The Shadow King’, koja priču o
kralju Learu prebacuje u australsku pustaru, a brojne inscenacije uključuju i
produkciju kazališta Schaubuhne Berlin ‘Ophelias Zimmer’, koja gostuje u
Londonu u svibnju, u kojoj je Ofelija glavni lik.
Na sam vikend,
23. i 24. aprila, londonski Shakespeare's Globe vraća se s prve svjetske
turneje u povijesti toga pozorišta, tokom koje je tragediju danskoga kraljevića
‘Hamleta’ kroz dvije godine odigralo u gotovo svakoj zemlji svijeta.
Shakespeare na
filmu i u knjizi
Globe će 400. godišnjicu
Shakespeareove smrti obilježiti zanimljivim filmskim projektom koji će prostor
South Banka uz rijeku Temzu, oko četiri kilometra između Westminster Bridgea i
London Bridgea, pretvoriti u golemo pop-up kino na otvorenome, gdje će se na 37
filmskih platna prikazivati 37 desetminutnih filmova, po jedan za svaku od
bardovih drama.
Projekcije će
biti hronološki postavljene – onim redosljedom kojim su drame pisane te će, u
vikendu 23. i 24. aprila biti uzastopno prikazivane, a da bi se pogledala
čitava zbirka bit će potrebno odvojiti više od šest sati.
U filmovima će se
koristiti arhivski materijali, animacija i dokumentarni elementi, a snimaju se
na lokacijama iz drama: ‘Hamlet’ u Elsinoru u Danskoj, ‘Kleopatra’ ispred
egipatskih piramida, a ‘Romeo i Julija’ u Veroni, iako je gotovo sigurno da sam
Shakespeare tamo nikada nije stupio nogom, te da vjerojatno nikada nije
napustio Englesku.
Potpisujem ja,
William Shakespeare
Poznato je da je
za Shakespeareom ostalo malo izvornih dokumentarnih tragova o njegovu životu i
djelu – gotovo ni o jednom se drugom piscu ne zna tako malo kao o Williamu
Shakespeareu.
Tekstovi drama
bez kojih je danas nezamisliv kazališni repertoar očuvani su isključivo
zahvaljujući njegovim prijateljima i kolegama glumcima, koji su se sjetili
prikupiti i sačuvati svaki komadić papira koji su uspjeli pronaći – skice
drama, gotove scenarije, nažvrljane glumačke uloge, te još 17 drama čija je
jedina verzija sadržana u zbirci nazvanoj ‘First Folio’ (Prvi svezak),
objavljenoj 1623., sedam godina nakon Shakespeareove smrti.
Veći dio do danas
očuvanih primjeraka toga izuzetno bitnoga izdanja, jedinog pouzdanog izvora za
čak dvadesetak Shakespeareovih drama, predstavljen je javnosti na izložbi koju
su zajednički u Somerset Houseu u Londonu organizirali britanski Državni arhiv
i King's College London.
Izložba ‘By me,
William Shakespeare’ (Potpisujem ja, William Shakespeare), otvorena početkom februara,
do konca maja nudi jedinstven uvid u najdragocjenije sačuvane dokumente vezane
uz velikoga pisca, uključujući i četiri od njegovih šest poznatih potpisa, svih
međusobno barem malo različitih.
Tu je i
Shakespeareova oporuka, te sudska dokumentacija vezana uz smionu odluku
demontaže i selidbe čitavog pozorišta sa sjeverne na južnu stranu Temze,
popularni South Bank, nedaleko mjesta gdje se nalazi današnji The Globe.
Veze sa
Stratfordom
Iako je opća percepcija
da je Shakespeare svom rodnom gradu i porodici okrenuo leđa kako bi čitav život
proživio u Londonu, da bi se u Stratford vratio samo kako bi umro, grad u britanskoj
grofoviji Warwickshire koji je upravo Shakespeare ucrtao u kartu svijeta ne odustaje
lako od svojeg najpoznatijeg stanovnika, tvrdeći kako bez Stratforda, koji ga
je obrazovao i odgojio, ne bi bilo ni Shakespearea.
Zahvaljujući 1,4 miliona
funta sredstava iz fonda državne lutrije za očuvanje nacionalne baštine
Heritage Lottery Fund (HLF), grad Stratford započeo je obnovu zgrade iz 1420. u
kojoj je Shakespeare išao u školu, gdje je, koliko se zna, učio latinski, čitao
Ovidija, Cicerona, Virgilija, Plauta i Terencija, te gdje je gledao prve pozorišne
izvedbe.
Nadalje, u
Stratfordu je Shakespeare sagradio ‘New Place’ (Novo mjesto), najveću kuću u
mjestu, s velikim glavnim salonom i galerijom te više od 20 soba i deset
kamina, gdje je, prema literarnoj legendi, umro na Jurjevo, 23. aprila 1616. –
na datum kada je 52 godine ranije najvjerovatnije i rođen – poznat je podatak
da je 26. aprila kršten.
Uprkos tome, mnogi Shakespearea smatraju ‘istinskim
Londoncem’, pa je Stratford odlučio godinu 2016. provesti nastojeći promijeniti
tu percepciju.
‘Šira javnost i
akademska zajednica uporno podcjenjuju važnost Stratforda za Shakespearea.
Godinu ćemo provesti ukazujući na važnost Shakespearea, ‘Čovjeka iz
Stratforda’, i na činjenicu da bez Stratforda, ne bi bilo ni Shakespearea’,
kazao je za Guardian Paul Edmondson iz Shakespeare Birthplace Trusta, zaklade
koja je vlasnik zemljišta na kojemu je kuća stajala.
Shakespeareova
kuća je srušena prije 300-tinjak godina, a građevinu koja ju je naslijedila, u
koju je vjerojatno bilo ugrađeno dosta materijala iz originalne kuće, sravnio
je sa zemljom 1759. razdraženi svećenik Francis Gastrell, uslijed spora oko
poreza. Gastrell je ranije, iznerviran turistima koji su mu uporno navirivali u
vrt, već bio srušio Shakespeareovu murvu, ispod koje je, prema predaji, veliki
bard volio sjediti i pisati.
Jaz u stratfordskom
uličnom krajobrazu nikada nije ispunjen, a u novebru 2015. konačno su urodila
plodom petogodišnja arheološka iskapanja Centra za arheologiju univerziteta Staffordshire: pronađeni su ostaci
Shakespeareove originalne kuhinje, uključujući ognjište i rupu koja je služila
kao smočnica, komadi tanjura, šalica i drugih kuhinjskih pomagala.
Otkriće će biti
izloženo javnosti na samu godišnjicu smrti, zajedno s obilježenim temeljima
kuće i obnovljenim Shakespeareovim vrtom.
Shakespeare je
umro kao imućan čovjek, a nadživjele su ga supruga Anne, te kćeri Judith i,
starija, Susanna, koja je naslijedila veći dio njegove imovine, uključujući
kuću. Pokopan je u crkvi Svetog trojstva u Stratfordu na Avonu, u grobu čija
jednostavna kamena nadgrobna ploča nosi inskripciju koja u stihovima proklinje
onoga tko mu se usudi ‘prebirati po kostima’.
To ipak, kako se
čini, nije spriječilo pljačkaše grobova u 18. stoljeću da oskvrnu njegov grob
i, kako tvrdi najnovije arheološko istraživanje grobnice, odnesu lobanju najvećega
barda u povijesti svjetskoga dramskoga pisma: Guardian prenosi kako, prema
dokumentarcu snimljenom za britanski Channel 4, radarski snimak groba ukazuje
na mogućnost da glava nedostaje, što potvrđuje priču prvi puta objavljenu u
časopisu Argosy davne 1897., u kojoj se tvrdilo da je Shakespeareova lobanja
nestala iz groba još 1794.
(The Bosnia
Times, Agencije)
