Poštovani predstavnici medija, osjećam se dužnom da blagovremeno reagiram na gnusne laži i umobolne konstrukcije Emira Suljagića – direktora memorijalnog centra u Srebrenici. Iako već duže vremena trpim velike pritiske od strane određenih političkih centara moći, predvođenih Strankom demokratske akcije i njenim predsjednikom lično, koji su ujedinjeni u cilju da me uklone s mjesta glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH smatrala sam da zbog složenosti društvene situacije neće biti potrebe za javnim oglašavanjem. Obzirom na činjenicu da su pritisci kontinuirani, te sada već evidentno usmjereni u smjeru stvaranja dodatnog pritiska na drugostepenu disciplinsku komisiju VSTV-a, smatram da je neophodno pojasniti nekoliko stvari vezanih za procesiuranje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, a o kojima Emir Suljagić, vjerovatno iz plaćeničkih razloga jednostavno rečeno laže i obmanjuje javnost.

ADVERTISEMENT

Bez ijednog valjanog i istinitog argumenta

Emir Suljagić, kao neko ko tvrdi da je doktor znanosti, umjesto imperativa vrijednosne neutralnosti i u krajnjem slučaju znanstvene objektivnosti, svjesno i vremenski tempirano, pokušava spinovati i klasičnom disimulacijom stvoriti negativan javni ambijent s ciljem moje lične diskreditacije bez i jednog valjanog i istinitog argumenta. U svojim propagandističko pamfletističkim, intelektualno oskudnim i destimulativnim twitter postovima, Emir Suljagić pokušava laž predstaviti kao istinu. Stvar bi bila manje žalosna da u čitav narativ koji Suljagić konstruira nisu uključeni članovi moje porodice koji su kako ih on pežorativno naziva muslimani (naime Suljagić bi kao kvaziintelektualna, a često i karikaturalna figura, trebao da zna da postoje Bošnjaci). U svojim skribomanskim, često nekonzistetntnim i logički lako opovrgljivim twitter “ispadima” Suljagić zanemaruje, u krajnjem slučaju, i posve ličnu činjenicu da je lično moja porodica već za vrijeme rata i genocida u Srebrenici u privatnom domu udomila desetine srebreničana, vlaseničana i drugih izbjeglica i žrtava iz Podrinja pruživši im sve ono što je neophodno za uspostavljanje koliko toliko normalnog života. Suljagić bi to morao znati tj. on to zna ali svjesno laže i konstruiše – jer ga se kao momčića, dječaka čak i sjećam iz tih nesrećnih vremena. Lično pamtim (a što je lako provjeriti banalnom google pretragom) čak i kada je u nekim možda nedavnim, kud i kamo sretnijim vremenima, mislio i pisao drugačije, ali izgleda da su današnja vremena drugačija i za neke, poput Suljagića, bitno isplativija.

Emir Suljagić treba da zna da sam u Srebrenicu, na svaki 11.7, dan žalosti kada su nad Bosnom nadvijeni oblaci tame i tuge, dolazila i surađivala sa Majkama Srebrenice te je ta saradnja bila prije svega ona fundamentalno ljudska, iskonska, majčinska, a podrazumijeva se i potpuno profesionalna. Emir Suljagić, kada bi u zagrade stavio svoju podkapacitiranu intelektualnu ograničenost, i samo bio realan ili barem korektan znao bi da svjesno laže i zamagljuje javnost – da krši onaj minimalni moralni imperativ koji nas svaku večer pred spavanje tjera da se zapitamo: jesmo li danas mogli biti barem malo bolji ljudi? Ali svako o sebi. Ovdje želim još istaći da je moja lična suradnja sa svim žrtvama i udruženjima žrtava stradalih u minulom ratu na najvišem nivou. Na koncu konca, majčina suza prolivena za sinom, bratom, suprugom, rođakom itd, bez obzira koje nacionalnosti bila je jednaka i pozivam sve žrtve da jedino u suradnji sa Tužiteljstvom BiH možemo zajedno ostvariti naše zajedničke ciljeve: progon počinilaca krivičnih dijela ratnih zločina, bez obzira na nacionalnu i religijsku pripadnost. Stoga sve žrtve minulog rata pozivam da ne nasjedaju na jeftinu pamfletističku retoriku, nego da nastave izuzetno dobru saradnju sa Posebnim odjelom za ratne zločine Tužiteljstva BiH.

Izgradnja kulture mira i povjerenja

Emira Suljagića, zbog njegove bahatosti, umišljenosti i velelepnog neznanja koje manifestira svojim postovima na twitteru, želim da napomenem da sam lično rukovodila Odjelom za RZ od 2014 godine, te se u predmetima uvijek postupalo jednako prema svim žrtvama (a o statistici i zvaničnim podacima Tužiteljstva može pročitati u saopštenju Tužiteljstva BiH od 5.8.2021 godine pod nazivom: Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, u periodu od 2014. do 2020. godine, podiglo je optužnice protiv 612 osoba za krivična djela ratnih zločina i teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava). Potpuno mi je jasno da će sve što se napiše i kaže u medijskim i ličnim krugovima Suljagićevog nalagodavca biti izvrgnuto, pogrešno interpretirano i intencionalno modificirano i spinovano protiv mene lično, zbog čega su u krajnjem slučaju na gubitku žrtve svih nacionalnosti. Emiru Suljagiću bi bilo bolje da radi na onome što je najveća tekovina zapadne humanističke civilizacije: izgradnja kulture mira i povjerenja unutar koje nema mržnje, osionosti, podrugljivosti prema nekome ko je drugačiji u bilo kojem pogledu – a kamoli u pogledu žrtava ratnih zločina.

Drugim riječim kazano, Suljagiću bi bilo bolje da pristojnim i kulturnim dijalogom diskutujemo o navedenim temama, bez niskih udaraca i populističkih fraza. Suljagić kao direktor izrazito važne institucije treba da zna da ovako kompleksna pitanja ne smiju biti banalizovana i reducirana na oskudne twitter postove, nego treba da radi na približavanju svih građana s ciljem izgradnje pravednijeg i boljeg društva, a ne da svojim medijskim istupima iskazuje i širi mržnju prema drugim i drugačijim. Ujedno još jednom pozivam sve oštećene, žrtve minulog rata, da nastavimo našu izuzetnu suradnju u cilju sprečavanja nekažnjivosti počinjenja ratnih zločina. Na kraju želim istaći da će zbog uvrede mene i moje višenacionalne porodice Emir Suljagić biti tužen za klevetu.