KOLUMNA
Nije dovoljno reći da su muslimani ljudi puni ljubavi, niti da je islam religija mira, a da pri tom ne okončamo retoriku koja podržava nasilje i mržnju koja je u islam ubačena tokom stoljeća i koja se direktno protivi Kur’anu
Piše: Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Dok se tvrdi da je islam religija ljubavi, postojanje reference koje naređuju ubijanje onih koji ne obavljaju molitvu ili onih koji ne poste ili čak skraćivanje njihove brade su sve ozbiljne kontradiktornosti i opasnosti. Oni koji drže duge govore o tome kako islam pridaje pažnju ženama su također važan dio problema kada ne žele priznati neistinitost nekih takozvanih hadisa koji iznose navode poput onih da su “žene nepotpuna bića,” “radite suprotno od onog što žene rade,” ili “najveći dio džehennema je ispunjen ženama.” Nije dovoljno reći da su muslimani ljudi puni ljubavi, niti da je islam religija mira, a da pri tom ne okončamo retoriku koja podržava nasilje i mržnju koja je u islam ubačena tokom stoljeća i koja se direktno protivi Kur’anu.
Sigurno, prema Kur’anu, muslimani treba da budu puni ljubavi, saosjećajni i prijateljski orijentirani, te apsolutno niko nema nikakvo pravo da bilo šta nameće drugima. Ipak, problem je u tome što većina muslimana ne slijedi Kur’an, nego određene plemenske, lokalne ili regionalne tradicije i sujevjerja. Dakle, osim ako se sva ta sujevjerja ne eliminišu u potpunosti, ako se muslimani u potpunosti ne posvete Kur’anu, nemoguće je spriječiti one nasilne ljude da poduzimaju akte u ime islama, niti zaustaviti islamofobiju.
Jedini način da se ukloni utjecaj tih ekstremista koji islam prikazuju kao religiju licemjerja koja zabranjuje nauku, tehnologiju i umjetnost muslimanima, te ih time osuđuje na ugnjetavanje i neukost, jeste kroz obrazovanje.
Moderno zapadnjačko obrazovanje je definitivno obavezno, ali ipak je značajan broj onih koji su obrazovani na zapadu a odlaze na Bliski istok ili u sjevernu Afriku da učestvuju u torturama. Stoga je pitanje koje zahtijeva hitan odgovor sljedeće:
Kako je moguće ubijediti one koji su tako dobro obrazovani na svim poljima da se uključe u terorizam?
Ako pažljivo posmatramo, shvatit ćemo da je suština problema u naučavanjima koja legitimiziraju nasilje, a opće su prisutne, kako na zapadu, tako i u islamskom svijetu. Svi koji poznaju negativne aspekte darvinističkog svjetonazora, na kojem je zasnovan zapadnjački stil obrazovanja, a o ovome ćemo detaljno govoriti u narednim poglavljima. Međutim, ono što se mora prethodno objasniti jeste činjenica da se oni izvori koji pohvaljuju nasilje u šiitskoj i sunitskoj literaturi većinom ignorišu, a da mladi ljudi prvenstveno uče o nasilju baš iz tih hvaljenih, zapadnjačkih izvora. Generacija potpuno nesvjesna sadržaja i konteksta Kur’ana, čiji su umovi oblikovani radikalističkim stavovima, vrlo se jednostavno usmjeri ka nasilju. Zato izvorni uzrok terorizma nije Božanska religija, nego kombinacija darvinističkog obrazovanja i licemjeran svjetonazor. Širenje istinskog islama zasnovanog na Kur’anu, lišenog licemjerja, je definitivno rješenje za terorizam.
Islam je vjera mira
Najopćenitije značenje terora je upotreba sile u političke svrhe protiv ciljeva koji nisu vojni. Drugim riječima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovništvo. Jedina njihova krivica je što se, u očima terorista, oni nalaze “na drugoj strani”. Zbog toga, također, teror ima značenje primjene sile protiv nedužnih ljudi, za što ne postoji nikakvo moralno opravdanje. To je, poput zločina Hitlera ili Staljina, “zločin protiv čovječanstva”.
Kur’an je knjiga koje je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Allah, dž. š., naređuje ljudima uzorno ponašanje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao što su ljubav, saosjećanje, tolerancija, pravda i milost. Riječ ‘islam’ u arapskom jeziku dolazi u istom značenju kao i riječ ‘mir’. Islam je vjera koja je objavljena da čovječanstvu pruži život pun spokojstva i mira, koji na Zemlji manifestira neograničenu milost i saosjećanje Allaha, dž. š.. U kur’anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao model u kome će na Zemlji moći zaživjeti merhamet, saosjećanje, tolerancija i mir. U 208. ajetu poglavlja Baqarah kaže se sljedeće:
O, vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.
Kao što se vidi iz navedenog ajeta, Allah, dž. š., saopćava da se ‘sigurnost’ ljudi može postići zaživljavanjem kur’anskog morala.
Prema kur’anskom moralu, musliman je zadužen da se prema drugima, bili oni muslimani ili ne, ponaša lijepo i pravedno, da štiti slabe i nevine i da “sprečava nered na Zem-lji”. Nered je svaki oblik anarhije i terora koji narušavaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi na Zemlji. Kao što se ističe u jednom ajetu, “Allah ne voli nered!” (Al-Baqarah, 205).
A ubijanje nevinog čovjeka jedan je najvećih primjera nereda. Allah, dž. š., ovu činjenicu na sljedeći način objašnjava u Kur’anu:
… ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao… (Al-Ma’ida, 32).
Kao što se vidi, ubistvom čak i jednog čovjeka, “koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini”, ubica čini veliki zločin ravan ubistvu svih ljudi. U tom slučaju, sasvim je očito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i “samoubilački napadi” koje provode teroristi. Ahiretski odgovor na ovo surovo lice terorizma Allah, dž. š., saopćava na sljedeći način:
A odgovarat će oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja! (Aš-Šura, 42).
Sve ovo ukazuje na činjenicu da je organiziranje terorističkih napada na nevino stanovništvo djelo koje u potpunoj oprečnosti s islamom i da nijedan pravi musliman ne može počiniti jedan takav zločin. Naprotiv, muslimani su zaduženi da zaustave one koji se usude na takav zločin, da uklone “nered na Zemlji” i da svim ljudima donesu spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, čak, prepreka teroru i rješenje za eliminisanje terora.
Ovo je osnova islama – mir je duh islama. Međutim, licemjeri koji tvrde da praktikuju islam, ali to čine na osnovu različitih sujevjerja, a ne na osnovu Kur’ana, vjeruju da je istina upravo suprotna ovome.
Problem fanatika je to što ono što su naučili iz sumnjivih sujevjernih izvora smatraju vjerom. Ipak, oni koji kritikuju te fanatike su ponekad jednako radikalni jer vjeruju u istinitost tih istih sujevjerja. Što im se više ukazuje na dokaze iz Kur’ana, to se oni više trude da iznađu vlastite argumente u sujevjerju kojem podliježu i fanatici. Tu prave najveću grešku – ukoliko žele upoznati pravi islam i naći rješenje za fanatizam, moraju obratiti pažnju na pravu vjeru, objavljenu u Kur’anu.
Dok se ne uspostavi vrlo jasna razlika između islama i licemjerja, radikalizam i islamofobija će nastaviti postojati kao kuga modernog doba.
Radi ovoga je veoma važno objasniti ljepotu Kur’anskog morala, drugim riječima islama, kroz obrazovne kampanje širom svijeta čiji će cilj biti da se ukaže na jasnu razliku između licemjerja i islama.
Nekoliko činjenica treba razjasniti, poput one da Bog zabranjuje iskvarenost i ohrabruje vrline, da su sloboda misli i najljepši oblik demokratije utkani u Kur’an:
(The Bosnia Times)
