„Čast mi je pisati o hadži Ademu ef. Ćosiću, jednom od najomiljenijih imama i ljudi u konjičkom kraju“, napisao je Bajro Perva, nejdugovječniji novinar islamskih informativnih novina „Preporod“. „Ćosič je rođen u januaru 1932. godine u konjičkom selu Jasenik, mjestu koje je iznjedrilo podosta imama i raznih intelektualaca. Prolazio je kroz težak život u djetinjstvu i mladosti, ali nikada se nije predavao stihiji i letargiji. Živio je u osmočlanoj porodici čestitih poljoprivrednika i domaćina Adila i Aiše. Dobro je zapamtio Drugi svjetski rat i bio svjedok događaja u rodnom mjestu i čitavoj Neretvici.
Rado se prisjeća školovanja u medresi u Vukeljićima kod Fojnice. Tada je zavolio tesavvuf i zikir. “Najviše se sjećam profesora šejha hafiza Kjazima ef. Hadžimejlića, ostalih šejhova i derviša i zikra. Posebno su mi ostali u sjećanju i hafiz Krpo iz Visokog i zikir koji se tada izvodio. U početku smo konačili u jednoj sobi kroz koju se pronosila hrana kad bi budi mevludi i drugi sohbeti. Kasnije nam je sobu dao derviš Zaim, nek mu dragi Allah podari Džennet. Stanovali smo bez ikakvih naknada. U toj sobi stanovali smo Ahmed Ćosić, Sakib Latić, Pašica Gvozden, Nurija Duhandžić i ja. Privorani su dotjerali pokrivku. Učionica je bila u tekiji. Ja sam bio najmlađi.”
Govorio mi je i o međunacionalnim odnosima u rodnom mjestu Jaseniku. “Međunacionalni odnosi uvijek su bili dobri. Nije bilo ljudstvenije žene od Lucije Stjepanović zvane Duga. Bila je udata za Stipu. Imala je sina Nedjeljka i kćerku Ivušu. U kući Radinovaca na Požetvi (porodica Šimunović) jednom smo nana i ja noćili. U njihovoj kući bila je i postekija, i tespih, a za muslimane je hrana bila bez svinjetine”.
(TBT)