Piše: Charlotte Summers, thebosniatimes.ba
Mnogi od nas su ove godine preživjeli teške dane, bilo da smo pokušavali da radimo i školujemo djecu od kuće, ili da smo brinuli kako da platimo račune jer smo ostali bez posla ili da smo, kao ja, sprovodili naučno istraživanje uporedo sa radom na klinici u borbi protiv Covida-19. Kao naučnica čvrsto vjerujem da će napredak nauke omogućiti izlaz iz ove pandemije. Ali sam se bojala da će zaustavljanje ovog virusa trajati predugo. Nikad mi nije bilo tako drago što sam pogriješila.
Britanija je prva država koja je odobrila hitnu upotrebu vakcine za Sars-CoV-2, virus koji izaziva Covid-19. Kako smo stigli dovde tako brzo? Da bi dobila pečat od Regulatorne agencije za medicinska i zdravstvena sredstva (Medicines and Healthcare products Regulatory Agency, MHRA), tijela koje provjerava da li su lijekovi sigurnni, vakcina koju su razvile kompanije Pfizer i BioNTech prošla je kroz tri faze kliničkih ispitivanja. U trećoj fazi vakcinisano je preko 43.000 dobrovoljaca i nije bilo ozbiljnih problema. Podaci pokazuju da je vakcina 95% efikasna u sprječavaju razvoja bolesti kovida, otprilike podjednako u svim starosnim, polnim, rasnim i etničkim grupama, uključujući stare osobe.
Riječ je o informacionoj RNK (iRNK; eng. mRNA) vakcini, što znači „informaciona ribonukleinska kiselina“. U osnovi, to je obrazac po kom žive ćelije pretvaraju genske sekvence u proteine koji čine njihovu fundamentalnu strukturu. Nakon vakcinacije, iRNK u vakcini se prevodi u virusni protein, koji naš imuni sistem detektira. Tijelo generira imuni odgovor kao reakciju na te virusne proteine, koji sami ne mogu izazvati bolest, a to pruža zaštitu od razvoja bolesti kovid-19.
U oblasti istraživanja vakcina, ova tehnologija je sasvim nova. Pojedini naučnici su sumnjali da će iRNK vakcina biti rješenje za kontrolu aktuelne pandemije. Ali pokazala se iznenađujuće jednostavnom: na pametan način navodi virusni protein da izazove imuni odgovor, dok se iRNK razgrađuje u tijelu nakon nekoliko dana, ostavljajući za sobom samo imunitet na Covid.
Da bi se postigao dobar imuni odgovor, daju se dvije doze vakcine u razmaku od 21 dana, dok se zaštita kod onih koji su je primili razvija oko nedjelju dana nakon druge doze. Da bi se izbjeglo nepotrebno odugovlačenje, po savjetu Komisije za humanu medicinu, nezavisnog vladinog stručno-naučnog savetodavnog tela, MHRA je preduzela rigorozno „etapno ispitivanje“ podataka o vakcini, prateći ritam njihovog objavljivanja. Pokazalo se da je vakcina sigurna, pa je odobrena za upotrebu u populaciji Ujedinjenog Kraljevstva od ove nedjelje.
Evropska komisija je preporučila državama članicama EU da sačekaju odobrenje Evropske agencije za lijekove (European Medicines Agency, EMA) prije nego što i same odobre vakcinu, što se očekuje u drugoj polovini decembra. Uprkos tvrdnjama da je brexit omogućio UK da brzo odobri vakcinu, to nije istina: po EU zakonima, nacionalnim agencijama članica dozvoljeno je da primjene hitnu proceduru koja im omogućava da na svojoj teritoriji distribuiraju vakcinu za privremenu upotrebu. Britanska MHRA, koja se smatra svjetskim liderom u regulaciji lijekova i vakcina, potvrdila je ovo u svom nedavnom saopćenju.
Ujedinjeno Kraljevstvo je već kupilo 40 miliona doza vakcine, od čega je 800.000 spremno za najranjivije grupe preko mreže od oko 50 bolnica. Nacionalna zdravstvena služba (National Health Service, NHS) i ministarstva već neko vrijeme rade na logistici čitavog programa. Prvi u redu da prime vakcinu su oni koji su u najvećem riziku od smrtnosti i oboljenja od Covida-19.
Združeni komitet za vakcinaciju i imunizaciju (Joint Committee on Vaccination and Immunisation, JCVI) objavio je 2. decembra revidiranu listu prioriteta za vakcinaciju, u skladu sa fazom pandemije u kojoj smo sada. Utvrđena je najbolja strategija prema kojoj su stari ljudi na vrhu prioriteta prve faze programa vakcinacije – naročito oni u domovima za stare, kao i njihovi negovatelji, a zatim i zdravstveni i socijalni radnici na prvoj liniji borbe sa pandemijom. Po posljednjoj izmjeni smjernica koje je objavio JCVI, klinički izuzetno osjetljivi odrasli ljudi, od kojih su mnogi ovu godinu proveli zatvoreni po svojim kućama, pomjereni su naviše na ovoj listi i sada su četvrti po redu za primanje vakcine.
Jednom kada se vakcinišu najranjivije grupe, plan je da se vakcinišu svi koji su u većem riziku od zaraze usljed prirode svog posla, kao što su hitne službe, nastavnici, radnici u transportu i vojska. Ova faza programa može se mjenjati u skladu sa sve većim brojem podataka i informacija o efektima pandemije i vakcine.
Najveći izazov koji nam preostaje je pitanje da li smo svi spremni da s povjerenjem prihvatimo vakcinu. Nekog brine mogućnost da smo se zbog žurbe služili prečicama. Zaista nije bilo tako. Drugi strahuju da bi iRNK vakcina mogla izmjeniti DNK onih koji je prime – opet, ni to nije istina. Razvoj vakcine je do sada zaista umio potrajati godinama, ali se veći dio vremena rijetko trošio na sama klinička ispitivanja: prikupljao se novac da bi se ispitivanja uopće mogla obaviti, pogađalo se oko ugovora, čekalo se na dozvole regulatora. Historijski, rijetko su se sprovodila istraživanja vakcina u vrijeme pandemije poput ove, gdje su milioni ljudi svakodnevno izloženi infekciji, a na hiljade ih je spremno učestvovati u testiranju.
Uprkos mnogim užasima, bilo je od ove godine i neke koristi – saznali smo da se izvanredni rezultati mogu ostvariti vrlo brzo, ako se u jedinstven poduhvat usmjere gotovo neograničena finansijska sredstva i fokus ogromnog dijela svjetske nauke, regulatornih tijela i druge kritične infrastrukture. Zato za mene nije pitanje kako smo za tako kratko vrijeme uspjeli stići do početka vakcinacije protiv Covida-19, već zašto već ne možemo to isto uraditi i za tuberkulozu, HIV i malariju, koji godinama odnose milione života. Šta bi se desilo kada bismo takav globalni poduhvat preduzeli i za druge izazove s kojima smo suočeni, kao što su ekološka katastrofa ili podmukli porast otpornosti mikroba na antibiotike?
Koliko god nam bilo teško priznati, ljudi nisu sasvim racionalna stvorenja. Provjereni naučni podaci neće umiriti strah od vakcina. Umjesto zatrpavanja javnosti podacima iz nebrojenih istraživanja koja pokazuju da su vakcine sigurne, slutim da su ljekari i naučnici najkorisniji kada ljudima jednostavno preporuče da se vakcinišu. Kako god, čim to bude bilo moguće, naći ćete me kako nestrpljivo čekam u redu za vakcinaciju.
(TBT, The Guardian)
