Dalje, uče nas kako je ne reći ono što mislimo kukavički, a kako su neki sistemi u državama nedemokratski ako se u njima dozvoljava ušutkavanje ili čak zabrana uz određene sankcije za one koji misle drukčije od većine ili od vladajućih struktura. Protiv takvih se, kažu, treba boriti svim dozvoljenim sredstvima, a u praksi se nerijetko koriste i nedozvoljena. Sve, samo da bi se dozvolilo svima da kažu šta misle, kako im se ne bi priječilo njihovo pravo.
Ipak, čini se da to pravo na vlastito mišljenje nije uvijek bez posljedica. Razumijemo da je to u „nedemokratskim“ sredinama, ali kad bolje pogledamo, čini se da na tom polju ni „demokratske“ sredine ne zaostaju za njima. To je naročito očito sad kad se govori o Covidu-19. Mediji koji su pod kontrolom svjetskih moćnika, a to je većina, uglavnom će prenositi informacije koje (pre)naglašavaju opasnost od ove bolesti, a ignorirati one koji pokušavaju reći da je opasnost prenaglašena. Umjesto daljeg objašnjavanja ove tvrdnje, evo konkretnog primjera.
Iz medija saznajemo da je šef epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo HNK, Erdin Alajbegović, suspendiran nakon šo je javno iznio tezu kako postoji mogućnost da je Hercegovina stekla kolektivni imunitet na koronavirus.
“Ja sam samo javnosti iznio statističke rezultate, koje sam dobio i stojim iza toga. Neka neko drugi pokaže da to nije tako, jer test ne pokazuje ništa, osim gensku sekvencu, tako da možete biti pozitivni, a da niste zaraženi koronavirusom“, rekao je ovaj doktor. “Dobio sam otkaz ugovora o radu, ali sam već danas dobio novi ugovor po kojem neću više biti šef epidemiološke službe HNK nego doktor, što je lično degradiranje. Ali ima sud i ja se iskreno nadam da još uvijek u ovoj državi ima barem malo pravde“, poručuje Alajbegović najavljujući pravnu borbu protiv nadležnih.
S druge strane, ne vidimo nikakvu odgovornost niti bar preispitivanje očito krivih odluka zbog kojih su neki ljudi ozbiljno ugroženi. Ne stimuliraju se istraživanja o stvarnim uzrocima smrti zbog nošenja maski, zbog umanjenja socijalnih kontakata, zbog onemogućavanja putovanja, zbog urušavanja ekonomije ili zapostavljanja u liječenju pacijenata od ostalih bolesti.
Teško je, na kraju, ne upitati se – živimo li mi, zaista, u demokratskom društvu u kom se može, u kom je čak poželjno, reći šta mislimo, ako to ne odgovara onima koji su jači od nas?
(TBT)
