„Općina Centar važnija je nego desetak drugih općina“, izjavio je slavodobitno Bakir Izetbegović prije četiri godine kada je načelničku poziciju u ovom centru svijeta za urbani fašizam kojeg sprovodi nova generacija poislamljenih bradica-pušača šiše, nakon duga vakta iz ralja mrskih komunjara iščupala SDA.
Kako i ne bi bila važnija ova općina i od pedeset Srebrenica kad u njoj živi lider svih Bošnjaka Bakir i kad je na njenom teritoriju smješten Klinički centar kojim direktoruje Sebija Izetbegović i iz centra svih centara upravlja ne samo zdravstvenim sistemom Sarajeva već donosi mnoge političke odluke važne za život stotina hiljada ljudi. A u njoj je pored mnogo važnih institucija i zgrada Predsjedništva BiH pred kojom je najsofisticiraniji trotoar u Evropi.
S obirom da je ova općina dugo vremena bila bastion SDP-a i iz niza drugih razloga poput samog sastava stanovništa i koncentracije brojnih poznatih političara i intelektualaca takozvane lijeve orijentacije, neosvojivi bedem za Dževada Bećirevića koji je u tri mandata bio načelnik, pa se tako uvijek smatrala crvenom, jedini način da se ozeleni i da SDA ostvari svoj dvodecenijski san bio je da se to asimovski završi. Evo kako su to uradili.
Pripreme su krenule mnogo prije samih izbora kada su kule i gradovi obećani Dževadu Bećireviću koji je ugledavši sebe na mjestu gradonačelnika cijelog Sarajeva prešao u tada iole kredibilnu, a danas u medijima masovno oslovljavanu kao poslušni priljepak SDA, Demokratsku frontu Željka Komšića.
Potom je uz slične metode na priču uzet i SDP-ov Igor Kamočaji kojem je dodijeljena uloga da ranom kandidaturom obesmisli bilo kakvo ukrupnjavanje ljevice za izbore u ovoj općini. Jedan od dokaza da Kamočaji nije bio odani vojnik partije u ovim procesima je i slaba podrška glasača koji su prozrijeli čudne igre oko opsade Centra te 2016. godine. Tako Kamočaji dobiva oko 3500 (14.3%) glasova naspram 8000 (32%) koliko osvaja pobjednik SDA-ov kandidat ratni general Nedžad Ajnadžić. A pravi dokaz o takvoj ulozi na izborima je pak da Kamočaji kasnije napušta SDP da bi se priključio SDA-ovom pilot projektu za uništavanje sarajevske ljevice, nekakvim Socijaldemokratima BiH.
Čerupanju glasova lijevo orijentiranih birača pridružuje se poznati bosanski građanin Reuf Bajrović koji kao kandidat svog Građanskog saveza uzima oko 2600 (10.4%) glasova. O razlozima za kandidaturu za načelnika Centra i o iskrenosti u tadašnjoj njegovoj priči o ujedinjenju ljevice govore činjenice da su Građanski savez uz njegovu podršku DF-ovci nedavno oteli od njegovog nasljednika Nihada Čolpe da bi dokazali da nisu ipak sami i jedini koji drže kišobran Bakiru izetbegoviću od kiše napada od strane srpske i hrvatske din-dušmanske politike. Također, brojni mediji već odavno etiketiraju Bajrovića kao glasnogovornika SDA-ove ideologije vjerskog emocionalizma i politike koja svakodnevno otkriva razne zavjere protiv Bosne, mržnju butum Evrope prema muslimanskim državama, ruski utjecaj i sl.
Posebnu ulogu u osvajanju Centra od strane „zelene buržoazije“ odigrava, naravno, Komšićev DF čiji kandidat, privrednik i bivši ministar Samer Rešidat osvaja presudnih oko 4600 (18.5%) glasova. Nikada se poslije vizionar Rešidat nije isticao svojom oštrom retorikom po kojoj je bio prepoznatljiv, usmjerenoj prema vlastima, te se kasnije kao poslanik u Parlamentu FBiH priključuje DF-ovoj tišu-mišu ekipi koja se već godinama pravi da je mrtva kad god se lijevi DF zagrli sa Bakirom Izetbegovićem.
Na tim izborima Damir Nikšić kao nezavisni kandidat osvaja oko 2800 (11.5%) glasova, Naša stranka sa Admirom Bukvom kao kandidatom 1800 (7.4%) te Vlastimir Mijović kao nezavisni kandidat oko 1000 (4%) glasova.
Pametnom je i išaret dovoljan, što bi rekao savjetnik Bakira Izetbegovića, onaj mizoginik što je postao poznat kad je organizirao s Nedžadom Ajnadžićem famozno otvorenje trotoara ispred Predsjedništva. Po išaretu, kad se saberu svi glasovi koje su građani 2016. dali, uvjetno rečeno, lijevim partijama a kontra SDA, dolazimo do procenta od oko 70% naspram oko 30% koliko ih je tada osvojio Ajnadžić.
Na ovogodišnjim lokalnim izborima za načelnika Općine Centar Sarajevo slika je mnogo jasnija. Na jednoj strani je Ajnadžić sam, a na drugoj oni svi. Na megdan generalu kao kandidat stranaka „Četvorke“ (NS, SDP, NiP i NBL) izašao je bivši ministar u sarajevskoj vladi „šestorke“ Srđan Mandić (NS). Ono što aktuelnom načelniku Ajnadžiću ne ide u prilog je to što je njegov protivkandidat vrlo uljudan, radin, borac Armije BiH, često hvaljen u medijima kao ministar i što bi čaršija rekla, još mu nisu ništa našli – čist k'o suza. Što ne znači naravno, da mu armija SDA botovo sa interneta neće tokom kampanje „pronaći“ afere i okaljati mu srpsko ime po komentarima na Facebooku. Na tom terenu su najjači, što jest’, jest’.
Statistike i brojke sa prošlih izbora u ovoj općini ne moraju odrediti nikakvo pravilo niti ponavljanje slične volje birača kada su u pitanju ovogodišnji izbori, ali bi ovog puta zlobnici Ajnadžiću mogli poručiti da je tada sa SDA na izborima skupa nastupao i SBB čija baza u ovoj općini nije bila zanemariva. Oni najradikalniji njegovi protivnici rekli bi mu vjerovatno da im novoosnovana stranka Narod i pravda Elmedina Konakovića uzima pola biračkog tijela širom Kantona Sarajevo, pogotovo u Centru koji je izborna baza lidera ove stranke.
Suma sumarum, proglašavanje ove općine važnijom od desetak drugih i zanemarivanje Zenice, Stoca, Visokog, Velike Kladuše i Srebrenice, vratilo se Bakiru Izetbegoviću kao bumerang. Po svim dosad viđenim anketama i istraživanjima, od svih općina u KS, upravo u Centru su izbori najmanje neizvjesni. Dakle, ode im Nedžad, a dođe Srđan.
(TBT, autor: Ajdin Latić)
