PROFIL
“On je stvorio Islamsku državu još
2004. u zatvoru Bucca u Iraku pred očima američke vojske koja ga je utamničila.
Nije bilo sigurnijeg mjesta da okupi toliko nas svojih istomišljenika. A
Amerikanci su ga pustili na slobodu procijenivši da nije opasan”,
svjedočio je njegov sljedbenik Abu Ahmed.
FOTO: Al-Bagdadi (AFP)
“On je stvorio Islamsku državu još
2004. u zatvoru Bucca u Iraku pred očima američke vojske koja ga je utamničila.
Nije bilo sigurnijeg mjesta da okupi toliko nas svojih istomišljenika. A
Amerikanci su ga pustili na slobodu procijenivši da nije opasan”,
svjedočio je njegov sljedbenik Abu Ahmed.
Jedna od univerzalnih zabluda jeste da se
takozvana Islamska država pojavila niotkuda. Prema njoj, skupina krvožednih
fanatika našli su se u kalifatu koji je spretno okupio vojsku od trideset hiljada
boraca, zaposjeo teritorij površine Ujedinjenog Kraljevstva, stvorio tvornicu
novca s prihodom od 300 miliona dolara godišnje, izveo seriju stravičnih
terorističkih napada i postao neprijatelj broj jedan ostatka svijeta, sve to u
godinu i po dana. U stvarnosti, ISIS je stvaran desetljećima – govori Mathieu
Guidere, profesor s Bliskoistočnih i islamskih studija Univerziteta u
Toulouseu. Kao jedan od najvećih evropskih stručnjaka za analizu terorista i
njihovih činova, profesor Guidere svoju je karijeru posvetio praćenju trendova
terorizma. Kada smo se prošli puta sreli, u jeku krvoločnih napada Muhameda
Meraha na građane Toulousea, profesor Guidere je rekao da svjedočimo historijskom
trenutku. Smrću Bin Ladena globalni džihadistički pokret ostao je bez harizmatičnog
vođe i time znatno oslabio, a početak Arapskog proljeća umanjio je važnost Al
Kaide i donio neke nove fokuse.
“Možda je započela nova era. Možda je
desetljeće terorizma završeno. Ako Arapsko proljeće uspije, a mi kao Zapad se
ne miješamo u postupni proces demokratizacije istočnih zemlja, sve će zemlje
imati isti sistem vrijednosti i terorizma više neće biti. Narodi moraju
osjećati da su sami odgovorni za svoju sudbinu, svako upletanje Zapada je
nepoželjno. Dakle, njihove odluke moraju biti donesene samostalno, bez
upletanja Zapada. Ako to ne shvatimo i Arapsko proljeće ne uspije, onda ćemo
imati veliki problem, daleko opasniji od Al Kaide”, tada mi je rekao Guidere.
Dvije godine kasnije profesorove su se
riječi obistinile u najgoroj verziji nakon što je Abu Bakr al Bagdadi proglasio
kalifat i pozvao muslimane širom svijeta da krenu na Rim, odnosno kršćanski
svijet. Događaje koji su uslijedili nije potrebno ponavljati; ISIS je postao
najveća prijetnja našem miru i svakodnevici. Kako mi početkom ove sedmice u
telefonskom razgovoru za Globus objašnjava profesor Guidere, i ranije je bilo
pokušaja stvaranja kalifata. Dokumenti iz Timbuktua pokazuju da je 2011.
magrebski ogranak Al Kaide bio na putu da stvori kalifat u Maliju – sa svojom
vojskom, svojevrsnim ministrima i sucima, nositeljima šerijatskog zakona, ta
Islamska država vjerovatno bi se proširila na Libiju, Alžir i Nigeriju da nije
došlo do intervencije francuske vojske koja ju je uništila. Uslijedio je
pokušaj u Jemenu, koji su onemogućile saudijske tajne službe i američko
bombardiranje.
Neko se vrijeme činilo da je opasnost
zaustavljena. Ipak, Arapsko proljeće nije dostiglo demokratske ideale kojima se
Zapad nadao, a “problem opasniji od Al Kaide” stvorio se u obliku Islamske
države koja je iz Iraka napredovala prema Siriji.
Michael Weiss, novinar i koautor knjige
“ISIS – u srcu vojske terora” tvrdi: “ISIS se nije pojavio niotkuda. Sjedinjene
Američke Države s njima su u ratu već više od jedanaest godina.” Weiss, koji je
knjigu napisao sa svojim sirijskim kolegom imena Hassan Hassan, objašnjava da
ISIS svoje temelje vuče iz iračkog ogranka Al Kaide pod vodstvom Abu Masaba al
Zarkavija.
Al Zarkavi, koji je od lijenog sitnog
kriminalca postao jedan od najistaknutijih članova Al Kaide, nije uvijek
nailazio na odobravanje šefa organizacije Osame bin Ladena. Al Zarkavijev
koncept bio je, naime, blizak takfirizmu koji je dopuštao smrtnu kaznu braći
muslimanima koji su počinili navodnu herezu. Bin Laden bio je protiv toga da
muslimani ubijaju muslimane.
Za razliku od Al Zarkavija koji je u
kategoriju nevjernika uključivao i sve šijite i one sunite koji nisu pristajali
na salafitski savez, Bin Laden nije dijelio muslimane. Bin Laden – koji je bio
puno obrazovaniji od svog iračkog namještenika – Al Zarkavija je doživljavao
kao fanatičnog divljaka, zbog čega je Al Kaida izbacila njegov ogranak iz
organizacije. Tako su formirani temelji Islamske države koju će nakon smrti Al
Zarkavija formirati Abu Bakr al Bagdadi, okruživši se ostacima Sadamove vojske
koji danas čine trećinu njegovih najbližih saradnika.
Rođen kao Avad Ibrahim Ali Muhamad al Badri
al Samarai, kalif Ibrahim, kako se sam prozvao prilikom proglašenja kalifata,
rođen je 1971. u iračkom gradu Samara. Malo toga je poznato o njegovu
djetinjstvu. Odrastao je u skromnoj porodici u predgrađu Al Džinrirja, koji
uglavnom naseljavaju iračke porodice srednjeg sloja.
Navodno je bio dobar dječak, nikako
problematičan. Tvrdnje da je od najranijih dana bio vrlo religiozan i da je na
njegov dječački bicikl uvijek bio zakačen Kuran malo su vjerovatne s obzirom na
sekularne trendove Sadamova Iraka. Njegove školske diplome pokazuju da je bio
dobar učenik – odličan u matematici, loš u poznavanju engleskog jezika, solidan
u ostalim predmetima.
Nakon srednje škole pohađao je Islamski
univerzitet u Bagdadu. Iako nije poznato što je studirao, dogurao je do
doktorata u islamskim studijima.
Povremena svjedočenja njegovih prijatelja
iz mladosti opisuju ga kao mirnog i sramežljivog štrebera, nezainteresovanog za
bilo kakav oblik nasilja. Tokom devedesetih živio je u Tobčiju, susjedstvu na
krajnjem zapadu Bagdada, koji je postao prva crta bojišnice nakon dolaska
Amerikanaca. Vjeruje se da je propovijedao i podučavao u lokalnoj džamiji. Bio
je strastveni nogometaš, tako da su ga kolege iz džamije zvali Messi. Dokumenti
pokazuju se da se prvi put oženio 2000. godine.
Iako je Bagadad u kojem je proživio svoju
mladost bio obilježen korupcijom i brutalnim režimom, sankcijama i
bombardiranjima sa Zapada, Al Bagdadi živio je povučenim porodičnim životom.
Pad Sadama i američka okupacija povučenog su učenjaka izvukli iz stana podno
džamije u kojem je, vjeruje se, živio, i doveli ga u svijet militantnih skupina
i otpora SAD-u.
Bio je, naime, među osnivačima suni
islamske militantne skupine Džamat Džajš Al al Sunah val Džamah koja je imala
jedan cilj: otpor američkoj vojsci. Već godinu dana kasnije 32-godišnji Al
Bagdadi je uhapšen. Tokom služenja zatvorske kazne u američkom zatvoru u Iraku
Camp Bucca, Al Bagdadija su poštovali ostali zatvorenici. Jedan od njih, Abu
Ahmed, opisao ga je kao čovjeka pomirljive prirode koji je uvijek pomagao
rješavanju konflikata među zatvorenicima.
“To je bio jedan element njegovog
ponašanja. Imao sam osjećaj da skriva nešto u sebi, neku tamu koju nije htio
pokazati ljudima. Bio je suprotan drugim prinčevima s kojima je bilo
jednostavno nositi se. On je bio tajanstven, udaljen od svih nas”, rekao je,
opisavši američki zatvor Camp Bucca kao mjesto “izvrsnih prilika” za širenje
ekstremističkih ideja, komentarišući: “Nigdje drugo u Bagdadu ne bi se na takav
način mogli okupiti, to bi bilo strašno opasno. Ovdje ne samo da smo bili na
sigurnom, nego smo bili na nekoliko stotina metara od čitavog vodstva Al
Kaide”.
Al Bagdadi je pronašao način i da osvoji
zatvorske službenike koji su ga vidjeli kao osobu koja može smiriti divlje
zatvorenike i osigurati mir u kampu.
“Svaki put kad je bio neki problem u kampu,
Al Bagdadi je bio u centru pažnje. Htio je biti poglavar zatvora. Kad bolje
razmislim, koristio je strategiju podijeli pa vladaj kako bi dobio što je
želio. Američki vojnici su ga poštivali. Kada je htio posjetiti ljude u ostalim
kampovima, to mu je bilo dopušteno. Čini mi se da je sve to bilo dio njegove
strategije. Ispred naših očiju i očiju američke vojske stvarana je Islamska
država. Da nije bilo toga zatvora, danas je ne bi bilo. Camp Bucca bio je
tvornica. On nas je stvorio. On je izgradio našu ideologiju”, rekao je Abu
Ahmed, time potvrdivši teoriju prema kojoj ovaj zatvor neki opisuju kao LinkedIn
za džihadiste.
Nakon nepunih godinu dana, pošto su
Amerikanci zaključili da ne predstavlja rizik, Al Bagdadi je pušten na slobodu.
U bagdadskoj zračnoj luci dočekali su ga prethodno pušteni zatvorski
prijatelji. Al Bagdadi nije gubio vrijeme; nakon što su ga odveli u kuću na
zapadu grada, odmah se priključio džihadu. Tada počinje Al Bagdadijevo
napredovanje unutar iračkog ogranka Al Kaide. Već dvije godine kasnije imao je
jednu od ključnih uloga u šerijatskom vodstvu organizacije, pri čemu mu je
pomogao njegov ozbiljan i smiren karakter.
Kada je američka vojska, uz pomoć jordanske
tajne službe, napokon uhvatila vođu iračkog ogranka Al Kaide Al Zarkavija,
pojavila se nova prilika za Al Bagdadija koji je pristupio bivšoj Sadamovoj
vojsci vođen idejom da dijele jednake neprijatelje – američku vojsku i vladu
šijita koje su Amerikanci podupirali. Razdoblje o kojem je riječ bilo je naročito
pogodno za razvijanje ekstremističkih ideja.
Ekonomska situacija u zemlji bila je sve
lošija, bivši Sadamovi vojnici izgubili su svaki status, njihovi prijatelji i
rođaci gube živote pod američkom vojskom ili šijitima, antiamerička propaganda
sve je glasnija, a uporedno s njom i sklonost radikalnom islamu. No, osim
ideološke pripadnosti bivši Sadamovi vojnici posjedovali su vojne i
organizacijske sposobnosti i iskustvo u vođenju vojnih operacija, ali i države,
nešto što je ranije nedostajalo ekstremističkim skupinama.
Kako je Al Bagdadi napredovao, tako se
okružio s tim sposobnim bivšim vojnicima i započeo stratešku kampanju za ujedinjavanje
sunitskih plemena i militantnih skupina, nakon čega će organizacija jačati i
proširiti se Sirijom. Kako je postajao sve moćniji, Al Bagdadi se sve slabije
slagao sa šefovima Al Kaide, dijelom zato što je imao veće apetite od njih,
zbog čega je privukao pozornost i divljenje ekstremnih militanata. Širenje
prema Siriji bila je kap koja je prelila čašu, nakon čega se iračka skupina
odvaja od Al Kaide, što je bio ključan potez za utemeljenje onoga što danas
poznajemo kao Islamska država.
Kako piše Jason Burke u svojoj knjizi “Nova
prijetnja: prošlost, sadašnjost i budućnost islamskih militanata”: “Odvajanje
od Al Kaide bilo je ključno za nastanak Islamske države kao nezavisnog entiteta
i njezino napredovanje ka stvaranju sunitskog kalifata širom Bliskog istoka,
što je najambiciozniji projekt koji je ikada poduzela neka militantna grupacija”.
U svemu tome, ključnu ulogu imao je Al
Bagdadi. Njegovi sljedbenici pripisuju mu velike zasluge, među ostalim
činjenicu da je oživio umirući irački ogranak Al Kaide i pretvorio ga u
najmoćniju i najbogatiju organizaciju takve vrste.
Kako na počecima, tako i nakon utemeljenja
kalifata, Al Bagdadi je ostao tajanstven. O njegovu životu zna se vrlo malo.
Njegov fizički izgled poznat je gotovo samo po snimci proglašenja kalifata i
dvije mutne fotografije iz prošlosti. Dokumenti iračke vlade pokazuju da ima
četvero djece sa svojom prvom suprugom i sina s drugom suprugom. Navodna imena
njegovih supruga su Asma i Isra. Libanonci tvrdi da se jedna od supruga i kćeri
trenutno nalaze u jednom libanonskom zatvoru.
Daljnje informacije o privatnom životu
čovjeka, kojeg zbog obraćanja svojim sljedbenicima lica skrivenog iza crnog
šala zovu “Nevidljivi šeik”, nisu poznate. Prema onome što opisuju svjedoci
njegovih rijetkih pojavljivanja u javnosti, kalif Islamske države nešto je
između zapadnjačkog shvatanja predsjednika i mafijaša. U pravilu je okružen
vojskom zaštitara koji zabranjuju da se iko približi kalifu ili ga slika ili
snima. Opsjednut je rutinom i od svoje vojske zahtijeva nepogrešivu tačnost.
Paranoičan je. Okrutan je i tih, opsjednut održavanjem svoje tajanstvenosti.
Za sve svoje poteze – ubistva, silovanja,
mučenja – nalazi opravdanja u svojoj vjeroispovijesti. Opsjednut je idejom
ujedinjenja sunitskih muslimana diljem svijeta kojima obećava slobodu i
vlastitu državu, nešto zbog čega vrijedi i umrijeti. Kombinacija obilnih finansijskih
sredstava – dijelom ostvarenih trgovinom naftom jer, ne zaboravimo, Islamska
država funkcioniše kao država koja kao takva pronalazi načine ostvarivanja
zarade – i društvenih mreža koje mu daju pristup domovima zbunjene omladine iz
imigrantskih porodica u Parizu, Londonu, Berlinu i Bruxellesu – omogućuju mu
globalnu slavu i mogućnost ostvarivanja terorističkih operacija.
Patrick Skinner, bivši djelatnik CIA-a,
danas analitičar konsultantske kuće za međunarodnu sigurnost Soufan Group,
govori: “Al Bagdadi napravio je izuzetan strateški plan i onda ga ostvario, to inspiriše
lojalnost i povjerenje. Njegova popularnost ne može se uporediti s ostalim
terorističkim liderima koji su, poput Bin Ladena, bili slavni i na neki način
uživali u samopromociji. On izbjegava bilo kakav oblik samopromocije, a u
rijetkim trenucima kada objavi govor, to se nikada ne tiče njega samog, nego
kalifata i neprijatelja kalifata”.
Njegova predanost i misteriozni lik posebno
je popularan među fanatičnom omladinom koja ga doživljava kao izravnog
nasljednika proroka Muhameda i oslobodioca muslimana širom svijeta. Strateški
način kojim provodi svoju ideologiju, stavljajući sebe u drugi, a fanatične
ideje u prvi plan, čine ga možda najopasnijim vođom jedne terorističke
organizacije u historiji.
Kada je sredinom oktobru objavljeno da su
Al Bagdadijev konvoj pogodile iračke zračne snage, svijetom su se rasplamsale
rasprave o mogućem nasljedniku kalifa.
No, danas je gotovo sigurno da je Al
Bagdadi na životu, iako se o stepenu njegove mobilnosti zbog navodnih ozljeda
kralježnice koje je zadobio, može samo nagađati. U jeku serije strahovitih
napada koji su kulminirali nedavnim napadom na Pariz samo jedno je sigurno: do
sada ništa nije uistinu oslabilo razornu moć Islamske države i brutalnost njenog
misterioznog kalifa.
(The Bosnia Times, Globus)
