Olafu Scholzu trenutno ide odlično i to je tijesno povezano sa krizom korone – ali i sa osobom Scholza. Kao njemački ministar finansija je odgovoran za milijarde pomoći i kredita koji trebaju pomoći u doba krize i građanima i privredi. „To je bazuka s kojom činimo što je sad neophodno”, obećava Scholz u mješavini trijezne učinkovitosti i značajne doze samopouzdanja. „Odmah stavljamo svo oružje na sto i pokazujemo kako smo na neki način snažniji od problema koji nas mogu zateći.”
U ovoj pandemiji je Scholz glavni vatrogasac i građani mu vjeruju. To pokazuju ispitivanja mnijenja u kojima Scholz već sedmicama i mjesecima stalno dobro prolazi. U krizi je važniji pragmatizam nego harizma, a to ovom 62-godišnjem Scholzu ide na ruku.
Dakle socijaldemokrati su se odlučili da im kandidat bude političar kojeg je sedmičnik “Die Zeit” još 2003. krstio imenom stvorenom od riječi „Scholz” i „automat” pa je nastao „Scholzomat” jer se kao glavni tajnik SPD-a izražavao praktično samo tehnokratskim jezikom.
Sa šarmom stroja
To je automat čija je zadaća bila neumorno prodavati politiku stranke. Tada je bilo riječ o spornoj reformi tržišta rada Agenda 2010, koja je značila oštro rezanje izdataka za pogođene. Scholz se često morao braniti u javnosti, prije svega i protiv napada iz redova vlastite stranke.
„Ja sam prenosio i prodavao poruku. Tako sam morao pokazati i određenu nemilosrdnost”, izjavio je Scholz kasnije. Osjećao se „doista kao časnik” na bojištu gdje za njega “nije bilo nikakvog prostora za igru”. Jer tu nije bilo riječ o njegovim osjećajima, nego biti “apsolutno lojalan” tadašnjem kancelaru i šefu SPD Gerhardu Schröderu i samoj stranci. „Nisam spašavao sebe, nego moju stranku”.
Na kraju ne samo da je propao pokušaj spašavanja i SPD je morao prepustiti položaj kancelara CDU-u, nego je i Olaf Scholz stekao imidž koji ga je dugo pratio: javnost je tog pravnika doživljavala kao dosadnog i birokrata koji ne zna za šalu.
Nečujni i učinkovit uspon
Niti njegovi socijaldemokrati se od onda više nisu mogli zagrijati za ovog, prije introvertiranog pragmatičara iz Hamburga koji uvijek govori samo toliko koliko je neophodno. Ali to Scholza nije obeshrabrilo. Nečujno i efikasno se uspinjao u političkoj ljestvici: bio je glavni sekretar SPD, ministar unutrašnjih poslova grada-pokrajine Hamburg, a onda i gradonačelnik. Nakon toga postaje njemački ministar rada i sad je ministar finansija i vicekancelar.
Među socijaldemokratima se Olafa Scholza smješta u konzervativno krilo, ali zapravo ne izgleda da njemu uopće pristaju političke kategorije kao što je “lijevo” ili “desno”. Kao zamjenik predsjednika Mladih socijaldemokrata (Jusos) se još itekako zalagao za radikalne teze i bio je žestoki kritičar kapitalizma.
Ali između 1975. kad je još kao učenik pristupio SPD-u i njegovog izbora zastupnika Bundestaga 1998. je prošlo mnogo vremena. To je doba proveo kao pravnik za pravo rada sa vlastitom kancelarijom u Hamburgu. Tako je mnogo naučio kako funkcionira privreda i samostalno poduzetništvo: to iskustvo se još vidi kod njega.
Mora biti i malo predstave
Prilično kasno je Scholz naučio kako politika znači i dobro predstaviti i sebe i svoju poruku i uspješno to “prodati”. Kad su kandidati SPD-a za položaj čelnika stranke obilazili Njemačku, jedva da se ministra moglo prepoznati.
Djelovao je mnogo emocionalnije, fokusiran na sugovornika i prije svega ljubaznije. Istovremeno nije krio uvjerenje kako sebe smatra najboljim kandidatom za predsjednika SPD-a. Ali makar se očekivala njegova pobjeda, ipak je poražen upravo od kandidata koji jasno dolaze iz lijevog krila stranke, Saskije Esken i Norberta Waltera-Borjansa.
Ali dobrog vojnika stranke niti to nije zbunilo: usredotočio se na rad u vladi i prepustio je novim ljudima čelništvo SPD-a. Opet lojalan i bez podmetanja, ali je sigurno znao i kako će politički neiskusan dvojac – za razliku od njega, sasvim sigurno učiniti greške. Tako se i dogodilo i na kraju se više nije moglo preskočiti glavnog kormilara u doba korona krize, Olafa Scholza.
Bi li Scholz bio dobar kancelar? Svakako je pokazao i pragmatičnosti i upornost i stručnost, kod njegove lojalnost i stranci i domovini nema niti trunke sumnje. Ali je li to dovoljno da uzbudi srce njemačkih birača?
Šta je sa SPD-om?
Još treba vidjeti kako će se ponašati stranka socijaldemokrata. Izborom Esken i Walter-Borjansa su pripadnici stranke jasno pokazali kako žele jasni zaokret prema ljevici. Ali toga će jedva još biti sa Olafom Scholzom.
SPD je već više puta propao kad se pojavio jaz između stranke i njenog kandidata. “Znamo kako će ova odluka za neke biti neočekivani preokret”, izjavila je čelnica stranke Esken. No njena poruka glasi: „Molimo vas za povjerenje u naš put. Odlučni smo krenuti tim putem zajedničkim snagama.”
(TBT, DW)
