Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Fāhiše u Kur'anu
U Kur'anu riječ fāhiše ima četiri kontekstualna značenja. Riječ je o sljedećim značenjima:
1) fāhiše = griješnje, neposluh (ma'sije): A kada učine grijeh (fāhiše), govore: ‘Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.’ Ti reci: ”Allah ne zapovijeda griješna djela (fahšā’)” (el-E'araf, 28); …one koji se klonu velikih grijeha i naročito griješenja (fevāhiš), osim kratkih pomišljanja (el-lemem) (en-Nedžm, 32) – U vezi sa značenjem izraza el-lemem, postoje četiri mišljenja. Prvo: To su mali grijesi (saga‘ir). Drugo: Misli se na grijehe koji se dese kao propusti i posrtaji na kojima se ne ustrajava. Treće: To je ono što su ljudi radili u doba džahilijeta (pije poslanstva Muhammeda, a.s.) od mnogoboštva i grijeha. Četvrto: Misli se na pomišljanje činjenja grijeha (el-hemm bi z-zunub) i na govor duše (hadisu n-nefs) koji ne rezultiraju djelima (Ibn Džuzejj, Teshil, 4/77).
2) fāhiše = blud, zinaluk (ez-zina): I onima koji, kada blud (fāhiše) počine ili sebi nasilje učine (Ali Imran, 135); Kada počine blud (fāhiše) neke od vaših žena… (en-Nisa’, 15); Reci: ”Gospodar moj zabranjuje blud (favāhiš)…” (el-E'araf, 33); …ako bi koja od vas blud počinila (fāhiše)… (el-Ahzab, 30);
3) fāhiše = homoseksualizam, sodomija (el-livat): I Lut, kada reče narodu svome: “Vi s muškarcima općite (el-fāhiše), što nije činio prije vas niko na svijetu!” (el-‘Ankebut, 28);
4) fāhiše = neposlušnost žene (nušuzu l-mer'e): …i da im teškoće pričinjavate s namjerom da prisvojite nešto od onoga što ste im darovali, osim ako očito budu neposlušne (fāhiše mubejjine) (en-Nisa’, 19); Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako su očito neposlušne (fāhiše mubejjine) (et-Talak, 1). – Prema mišljenju Ibn Mesuda i Ibn Abbasa, pod fāhiše mubejjine u navedenim ajetima podrazumijeva se preljuba. Također podrazumijeva se i neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja b. Ka'ba, Ikrimea i dr. (Ibn Kesir, Tefsir, 4/485).
Fāhiše i sū’
U Kur'anu se često riječ fāhiše koristi zajedno sa riječju sū’ (zlo, nepravda, grijeh), npr.: On [šejtan] vam naređuje grijeh (su’) i zinaluk (fahšā’) (el-Bekare, 169). Neki mufessiri govore o značenjskoj razlici između ove dvije riječi, pa kažu da je sū’ grijeh ili griješenje, a fahšā’ zinaluk. Od Mukatila se, pak, prenosi da je rekao: ”Na svakom mjestu u Kur'anu riječ el-fāhiše odnosi se na blud, osim u ovom ajetu, gdje se odnosi na nedavanje zekata”.
Ukoliko pogledamo i druge ajet u Kur'anu možemo doći do zaključka da su te dvije riječi gotovo sinonimne, npr. u ajetu: I ona [žena egipatskog upravnika] je bila poželjela njega, a i on [Jusuf] bi nju poželio da nije vidio dokaz od Gospodara svoga. Tako je bilo da bismo Mi otklonili od njega zlo (sū’) i ružno djelo (fahšā’) (Jusuf, 24). Kontekst nam govori da je ovdje riječ o preljubi. Također, i 32. ajet sure el-Isra’: I ne približavajte se bludu, zaista, to je razvrat (fāhiše)! Kako je to ružan (sā’e – glagolska forma od sū’) put! svjedoči o značenjskoj bliskosti riječi fāhiše i su’.
Primjetno je da se fāhiše (u el-Bekare, 169, el-E'araf, 28, itd.) pripisuje šejtanu, ”zapravo, karakteristično je da, kada se u Kur'anu pojavljuju riječi fāhiše i fahšā’ vrlo često se one povezuju sa šejtanom” (T. Izutsu).
Fāhiše i munker
Još jedna riječ u Kur'anu navodi se zajedno s riječju fāhiše; to je riječ munker koja znači nešto što je ružno, odvratno, pokuđeno ili zabranjeno. Na primjer, u ajetu: O, vi koji vjerujete, ne slijedite šejtanove stope! Onoga ko bude slijedio šejtanove stope, on će navoditi na razvrat (fahšā’) i odvratna djela (munker) (en-Nur, 21). Nasuprot ovome, Uzvišeni zabranjuje fahšā’, a naređuje pravdu i dobročinstvo: Zaista Allah naređuje pravdu, dobročinstvo i potpomaganje bližnjeg, a zabranjuje razvrat (fahšā’), i sve što je odvratno (munker), i nasilje! (en-Nahl, 90). Izraz munker je općenitijeg značenja od izraza fahšā’, jer prvi izraz obuhvata sve vrste griješenja.
(TBT)
