Piše: Mirko Dautović, thebosniatimes.ba
Na samoj granici sa Sudanom, Etiopija je završila izgradnju brane koja će napajati najveću hidroelektranu afričkog kontinenta – „Branu velikog etiopskog preporoda“ kako joj zvanično glasi ime. Kapacitet će joj biti oko 6.500 megavati, čime će spadati u 10 najproduktivnijih hidroelektrana na svijetu.
Ovom branom će Etiopija utrostručiti svoju proizvodnju struje kada se akumulacija vještačkog jezera od 74 km3 vode bude napunila. I upravo sa tim zadržavanjem nilskih voda Egipat ima problem.
Sjetimo se, Nil nastaje ujedinjenjem Bijelog i Plavog Nila podno Khartuma, glavnog grada Sudana.
Bijeli Nil, koji izvire iz Viktorijinog jezera u centralnoj Africi zapravo ne donosi mnogo vode Nilu.
Najviše vode se u Nil slije Plavim Nilom sa etiopskih visoravni za vrijeme ljetnje sezone monsuna.
Ta voda i njeno plavljenje su milenijumima hranile Egipat i načinile ga silom i civilizacijom.
Zato Egipat gleda na početak akumulacije novog jezera kao na egzistencijalnu prijetnju po državu.
Koliko vode od ovogodišnjih monsuna će stići do Nila? I koliko godina će trebati još uvijek bezimenom jezeru da se napuni? Hoće li Egipat snaći sedam sušnih godina dok se ne utaži etiopska žeđ za energijom?
Kairo je sve vrijeme insistirao da akumulacija jezera nije unutrašnja stvar Etiopije nego pitanje od životnog značaja po sve zemlje nilskog sliva i da akumulacija ne smije početi prije nego što se postigne dogovor.
U tu svrhu su vođeni multilateralni pregovori pod pokroviteljstvom Afričke unije, Ujedinjenih nacija, ali bez rezultata. Štaviše, lideri su počeli zveckati sabljama.
Zamjenik šefa generalštaba Etiopske armije, general Berhanu Jula, upozorio je: „Egipćani i sav svijet vrlo dobro znaju kako mi vodimo rat ma kada on izbio.“
Predsjednik Egipta je pri posjeti jednoj vojnoj bazi pilotima poručio da budu spremni da izvrše svaku misiju unutar, a ako bude neophodno, i van granica Egipta.
Etiopsko ratno zrakoplovstvo zvanično raspolaže sa svega 24 borbena lovca, isporučenih još 1970-ih iz SSSR-a. Egipatska avijacija ima više od 300 borbenih aviona. Egiptu ne treba rat ni neka značajna bitka da ostvari svoj cilj, već samo da brana bude raketirana.
Ovakav scenario bi bio moguć samo u ranim danima akumulacije, dok se u jezeru ne sakupi toliko vode da njeno naglo oslobađanje ne poplavi sudanske obale Plavog Nila.
Takvu intervenciju priželjkuju brojni anonimni arapski korisnici Twitera, koji redovno odgovaraju na tvitove etiopskih zvaničnika ilustracijama razaranja brane.
Premijer Etiopije, Abiy Ahmed Ali, radi na mirnom rješenju. Nažalost, unutrašnja nestabilnost u Etiopiji mu ne ostavlja puno manevarskog prostora za diplomatiju. Za napore u postizanju još uvijek nepostignutog mirovnog sporazuma sa Eritrejom je 2019. dobio Nobelovu nagradu.
U nekim drugim okolnostima bi takvo priznanje možda bila prednost, ali upravo zbog njega, i zbog njegovog mješovitog porijekla (otac musliman), opozicija ga žigoše kao izdajnika.
Još jedna prirodna katastrofa se uporedo dešava, koja je mogla biti spriječena da u Jemenu i Somaliji postoje države koje sprovode mjere suzbijanja te pošasti.
Umjesto toga, tamo bijesni rat i anarhija usljed kojih se niko nije pobrinuo da se suzbije transkontinentalna najezda skakavaca kakva se ne pamti. Milijarde koje brste sve na šta slete. Samo jedan roj je zauzeo površinu od 4.500km2.
Po prognozama Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO), glad prijeti desetinama miliona ljudi u istočnoj Africi. Etiopija je već mnogo puta bila žrtva velikih gladi koje su vodile ka kolapsu države. Stoga je ogroman pritisak na premijera Ahmeda da sačuva makar jednu pobjedu, hidroelektranu.
Egipatski predsjednik, general Abdalfatah al-Sisi, i sâm mora voditi računa o svojoj vlasti koju je stekao 2013. pučem protiv predsjednika Mohameda Morsija. Ekonomija Egipta počiva na turizmu i prirodnom gasu.
Epidemija je makar za ovu godinu izbrisala dobit iz te dvije grane, te preostaje poljoprivreda koja direktno zavisi od Nila, kao i 100 miliona stanovnika čije bi vodosnabdjevanje bilo ugroženo ukoliko se Etiopija odluči da brzo napuni jezero.
I oko brzine akumulacije jezera dvije se strane ne mogu složit. Etiopija bi željela da jezero za tri do pet godina napuni monsunskim vodama Plavog Nila, Egipat traži da se to produži na čak 15 godina.
Brzo punjenje ugrožava sigurnost Egipta, sporo punjenje obesmišljava čitav projekat brane i koči ekonomski uzlet Etiopije koja je zemlja sa najvećim privrednim rastom na planeti.
Egipat i Sudan se pozivaju na ugovore iz kolonijalnog doba kojih Etiopija nije potpisnica, a Etiopija na činjenicu da sav sliv Plavog Nila potiče sa njene teritorije i da ima pravo zadržati ga.
U utorak se Egipat povukao iz najnovije runde pregovora pod pokroviteljstvom Afričke unije, „na konsultacije“.
Etiopski premijer je pak izjavio da je zahvaljujući obilnim kišama, Etiopija postigla akumulaciju vode planiranu za ovu godinu. Ali šta je sa narednim godinama, i koliko će tih godina uopće biti?
U raspodjeli Nila ne nestaje samo vode, već i vremena za dogovor.
(TBT, Danas)
