Ove godine ulazimo u sveti mjesec Ramazan u nešto drugačijem ambijentu. Džamije će ostati željne vjernika kojima su bile tijesne pa bi ispunjavali i njihova dvorišta. Prijatelji i rodbina neće se okupljati na zajedničkim iftarima. Neće biti ni one poznate gužve i ushićenja na ulicama i u radnjama u predifotsko doba. Uprkos tome, s teravijom koju smo klanjali u svojim kućama i prvim sehurom, Ramazan je u četvrtak veče pokucao na naša vrata.
I dok se nastavlja borba sa pandemijom koronavirusa, nastavit će se i mnogi uobičajeni ramazanski obredi. Većina od 1,8 milijardi muslimana, koliko ih danas ima u svijetu, postit će od sehura pa do zalaska sunca, a mnogi će pored toga provoditi vrijeme čitajući i učeći Kur'an, dok će neki kroz ibadet i tefekkur (razmišljanje) tražiti puteve da se približe i zahvale Gospodaru na blagodatima koje posjeduju. Onima koji su oslobođeni obaveze posta, kao što su djeca, putnici i trudnice, ove godine priključit će se i oni koji boluju od koronavirusa.
Ove godine ćemo svoje dove s posebnom pažnjom upućivati zdravstvenim radnicima, uposlenicima hitne pomoći i drugim pojedincima koji nam pružaju primarne usluge, odnosno svima koji se bave pitanjem javnog zdravlja, kao i onima koji se izlažu riziku tokom obavljanja svojih svakodnevnih obaveza. Spasiti ljudski život, omogućiti nastavak istog, te biti ljudima od koristi, neka su od najodabranijih djela pred Uzvišenim Allahom. U časnom Kur'anu se spašavanje jednog ljudskog života poredi sa spašavanjem cijelog čovječanstva. Naš Poslanik (s.a.v.s) je također rekao da je najbolji među nama onaj koji je od koristi drugim ljudima.
Naša stalna obaveza da budemo od pomoći svojih komšijama i okolini ove godina ima poseban značaj. Vrlo je moguće da neko od naših komšija danas proživljava teške dane jer je bolestan, ili je izgubio nekoga od bližnjih, ili se nalazi u stanju potrebe, ili jednostavno pati jer je usamljen usljed nametnute samoizolacije.
Još jedna od obaveza koja nam se nameće tokom ovog Ramazana jeste suzdržavanje od planiranih zajedničkih okupljanja, odnosno poštivanje svih mjera preduzetih od strane stručnjaka za javno zdravstvo. Poštivanje ovih mjera s jedne strane predstavlja našu građansku i ljudsku odgovornost, a sa druge strane to je odraz poštivanja Božijih zakona koji vladaju univerzumom, te u konačnici odraz poštivanja samog Uzvišenog Gospodara. Na ovom mjestu treba se sjetiti Božijeg Poslanika (s.a.v.s.), sa kojim se niko od nas ne može takmičiti u imanu i tevekkulu, koji je još u svoje doba preporučivao mjere karantine za mjesta pogođena zaraznim bolestima.
U vrijeme kada smo, da bi pobijedili u borbi sa trenutnom pandemijom, obavezni boraviti u svojim domovima, to vrijeme možemo iskoristiti da bismo preispitali svoj odnos sa Uzvišenim Gospodarom, sa porodicom, kao i svoj odnos prema temeljnim ljudskim vrijednostima. Ova nametnuta osama može nam poslužiti kao dobar povod za tefekkur-razmišljane, tezekkur-spominjanje, obračun sa vlastitim nefsom i plovidbu širokim prostranstvima spoznaje, za koje zbog haosa i brzine društvenog života ranije nismo pronalazili dovoljno vremena. Za nadati se da će i islamski zvaničnici tokom svojih obraćanja u tom smjeru uputiti poziv vjernicima.
S druge strane, zbog novonastale situacije primorani smo da u većoj mjeri koristimo internet i tehnologije izgrađene na njemu. Svakako da je mlađa generacija u poređenju sa svojim roditeljima mnogo spretnija u tome. Tokom ljudske historije, svi oni koji su, na čelu sa vjerovjesnicima, radili za dobrobit čovječanstva, u svom djelovanju koristili su potencijale vlastitog vremena i kulturološkog okruženja. Obaveza koja u tom smislu stoji pred nama jeste da korištenjem modernih tehnologija duhovne istine i izvore mudrosti učinimo dostupnim i razumljivim svim ljudima, a posebice mladim naraštajima.
Još jednu važnu stvar ne smijemo nikako zaboraviti. Kompleksnost borbe protiv pandemije i činjenica da smo primorani mijenjati svakodnevne navike, neke od nas može navesti na to da za ovu situaciju okrivljujemo ili osuđujemo druge. Zato je bolje za vrijeme ovih mubarek dana svoju energiju, umjesto osude i traženja krivca, usmjeriti prema pomaganju onima kojima je naša pomoć neophodna. Govoriti da je ova nesreća zaslužena od strane nekih pojedinaca, grupa ili naroda zbog tenzija ili dešavanja iz prošlosti nije ponašanje kakvo dolikuje zrelom čovjeku.
Pored toga, današnji globalizirani svijet nam je donio realnost u kojoj se nije moguće samoizolirati od velikih problema ekološke, zdravstvene ili ekonomske prirode. Ovo je vrijeme kada je neophodno dijeliti znanje i međusobno se pomagati kako bi se riješio problem koji nas tišti, odnosno vrijeme u kome sve nacije i zajednice moraju spoznati da su dio istog ekosistema i da zavise jedni od drugih. Sada se svako od nas treba sjetiti da je član jedne široke ljudske zajednice i da u skladu sa tom činjenicom pokaže vrijednost ljudskog bića koja se krije iza svrhe stvaranja čovjeka.
Vrlo je važno na početku ovog mubarek mjeseca čvrsto se uhvatiti nade i ne dozvoliti da nas zadesi apatija koja sa sobom nosi i pesimizam. Historija čovječanstva puna je primjera velikih nesreća koje su nas zadesile i koje su prevaziđene uz zajedništvo ljudskog roda. I ovu nesreću ćemo, uz Božiju pomoć, ostaviti iza sebe. Zato trebamo svoje misli usmjeriti prema prilikama koje nam se otvaraju u ovakvom vremenu, što će u konačnici ubrzati naš izlazak iz ovog tamnog tunela.
I dok je ovaj Ramazan drugačiji od svih prethodnih, on opet nosi mnoge karakteristike koje se nikada ne gube. On će opet uz namaze, teravije, čitanje Kur'ana, tefekkur, tezekkur, obračuna sa vlastitim nefsom, uz zekat i sadaku, i dalje ostati najvrijedniji mjesec u godini. Da nam Uzvišeni Gospodar pomogne da se što više počastimo sa njegove sofre bereketa i blagostanja.
(TBT)
