MARKER
Izdavač kontraverznog
djela „o Aliji“ Mustafa Kapidžić
otvoreno je progovorio o prijetnjama koje su mu upućivane: “U kancelariju mi je
došao bivši brigadir Armije BiH Neno Muftić sa još jednom osobom,
navodno generalom, i počeo agresivno i skoro neuračunljivo da me provocira i
vrijeđa.“
FOTO: Kapidžić (Depo)
Knjiga ‘Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo
mira’, autora Mustafe Čengića, ne prestaje da izaziva burne polemike u javnosti.
Dok jedan dio javnosti smatra da se o Aliji
Izetbegoviću, kao nesumnjivo velikoj i značajnoj ličnosti u novijoj bh.
historiji, treba otvoreno progovoriti, za druge je on i danas nedodirljivi i
neprikosnoveni lider ratne i postratne BiH čija se uloga ne smije
preispitivati.
Izdavač ove kontraverzne knjige, i direktor izdavačke kuće ‘Kult B’, Mustafa
Kapidžić u intervjuu za DEPO Portal otvoreno je progovorio o reakcijama
koje su ovo djelo pratile od njegovog nastajanja pa do izlaska iz štampe, o
prijetnjama koje su mu upućivane.
„Reakcije većine onih koji su nastojali osporiti vrijednost/istinitost
sadržaja knjige „Alija Izetbegović – jahač apokalipse ili anđeo mira“ Mustafe
Čengića, jesu me iznenadile, u pozitivnom i negativnom smislu. Ono što sam
pročitao u dnevnoj, periodičnoj štampi i na portalima jasno pokazuje „bolesno“
stanje svijesti, ne samo kritičara – ne samo onih koji su se javno, na ovaj
način negativno očitovali – nego, bojim se to i izgovoriti, većine ljudi našeg
društva. Kad je riječ o društvenom sistemu, o nekoj ljudskoj zajednici, uvijek
se mora imati u vidu vrijeme u kojem se ona razvija i njena kompleksnost. Zato
niko nema pravo (!) na uopšten sud o njoj. Upravo iz tog razloga ne bih
zamjerio, odnosno, razumio bih i one koji bi mi postavili pitanje: Pa ko si ti
da ocjenjuješ stanje društvene svijesti? S kojim pravom? Moj bi odgovor bio,
naravno, povodom ove „sporne“ knjige: Histerične reakcije nekih kritičara (tu,
svakako, mislim i na žene) ukazuju na zabrinjavajuću rasprostranjenost
„bolesti“ zvanoj „mentalno ropstvo“ – istini za volju treba naglasiti, ne
samo u zajednici Bošnjaka, započeo je svoj intervju Kapidžić.
Na primjedbu da bi mu i mnogi zamjerili i na konstataciji
“mentalno ropstvo”… Kapidžić odgovara: „Znam, teška je ovo izjava
koja se, možda, može svrstati i među neprihvatljive pa i neprimjerene. Jer,
svaka paušalna ocjena nekoga i nečega, rijetko može biti korektna i vrlo je
rizična za onoga ko je izgovori, pa tako i ova moja. Ipak, nisam to tek tako
izustio. Takve ocjene su javno objavljene od mjerodavnih istraživačkih
institucija i sociologa, na osnovi čega sam, ovdje, to i naglasio. Riječ je,
dakle, o pojavi tzv. „post-ratnog sindroma“. Gubitnici i pobjednici, svaki na
svoj način, nastoje kreirati kolektivnu svijest to jest „zaluđenost“ u
pozitinom i negativnom kontekstu. Otuda i ove „oprečne i burne polemike“ na
koje ukazujete povodom pojave knjige autora Mustafe Čengića. Uostalom, i sām
sam živio, i, nažalost moju, živim sadašnje negativno društveno stanja. Ja, i
kao obični čovjek u ovom društvu (riječ „obični“ me užasno nervira kad je čujem
u javnom govoru mnogih „neobičnih“ političara), sa podosta godina, dakle s
životnim iskustvom, pomno analiziram i upoređujem ranija stanja i pratim
sadašnja naša društvena zbivanja pa smijem dati, uslovno rečeno, i ovakvu
uopštenu ocjenu sadašnje svijesti našeg društva.
Na pitanje da li je očekivao baš ovakve reakcije i da li je
Alija Izetbegović i danas, za mnoge u BiH, ličnost u koju se ne smije dirnuti,
Kapidžić je ustvrdio: „Jesam. Očekivao sam baš ovakve reakcije jer se prije
pojave knjige u knjižarama u Sarajevu „šaputalo“ o njoj. Nakon što je knjiga
„ušla“ u knjižare javne kritike mnogih, koje sam pročitao, neprimjerene su
ocjene sadržaja ove knjige i ukazuju da je ovo društvo daleko i predaleko od
otrežnjenja. Njihovu kritiku nisam doživio kao dobronamjernu, koja upozorava
autora i Izdavača protudokazima da su objelodanili neistine u knjizi o Aliji
Izetbegoviću i Stranci demokratske akcije. To su subjektivne ocjene zanesenjaka
i indoktriniranih sljedbenika „nepogrješivog vođe“. (…) Ono što čujem i što
je „javna tajna“: danas ne možeš biti ni portir, ni čuvar nekog skladišta, a ni
čistačica ako nisi pripadnik neke vladajuće stranke; ako javno ne
iskazuješ pripadnost religiji, a posebno ako javno ne pokazuješ da obožavaš
svoga vođu – „vođu svoga naroda“… Eto, zato, egzistencije radi, za
izmanipulisane ljude kojima se strah uvukao u kosti, Alija Izetbegović je
(p)ostao, još uvijek, „ličnost u koju se ne smije dirnuti“.
Na promociji same knjige Kapidžić je
rekao i da mu je zbog nje prijećeno: „Nekoliko ljudi je došlo u
kancelariju Kulta-B i postavilo mi je „čudna“ pitanja. Upozorili su me na
posljedice „koje će biti ozbiljne i neizbježne“ ako objavim knjigu Mustafe
Čengića o Aliji Izetbegoviću. Shvatio sam to kao dobronamjeran savjet i za to
sam im se zahvalio. Tada sam saznao da je rukopis nuđen dvjema izdavačkim
kućama i „da nisu smjeli objaviti ovaj rukopis.“ To me potpuno iznenadilo pa
sam se zapitao da li je to moguće?! (…) Ipak, danas mislim da je vrijeme
prošlo za takve obračune sa neistomišljenicima i nepotkupljivim tragačima za
istinom, iako mi je „slučajno“, zalutao metak u prozor vikendice. Međutim,
otkako mi je u kancelariju došao bivši brigadir Armije BiH Neno Muftić sa
još jednom osobom, navodno generalom, i počeo agresivno i skoro neuračunljivo
da me provocira i vrijeđa, a povod je bio potpuno nelogičan, drugačije
razmišljam o upozorenju na „ozbiljne i neizbježne posljedice“. Srećom, general
je razumno reagovao i spriječio fizički napad na mene.“
(The Bosnia Times)
