SPECIAL
U Vatikanu su zbog krađe dokumenata iz
računala glavnog revizora Svete Stolice Libera Milonea i njihova dostavljanja
novinarima pritvoreni mons. Lucio Ángel Vallejo Balda (54), bivši sekretar
Prefekture za ekonomske poslove i sveštenik Opusa Dei, te Francesca Immacolata
Chaouqui (32), koja je zajedno s Vallejom bila u Povjerenstvu za proučavanje
ekonomskih i upravnih djelatnosti.
FOTO: Papa Franjo (Fotomontaža)
U Vatikanu su zbog krađe dokumenata iz
računala glavnog revizora Svete Stolice Libera Milonea i njihova dostavljanja
novinarima pritvoreni mons. Lucio Ángel Vallejo Balda (54), bivši sekretar
Prefekture za ekonomske poslove i sveštenik Opusa Dei, te Francesca Immacolata
Chaouqui (32), koja je zajedno s Vallejom bila u Povjerenstvu za proučavanje
ekonomskih i upravnih djelatnosti.
Kako se čini, njih je Vatikanska žandarmerija
lišila slobode još u subotu, kada je Kancelarija za novinarstvo odbila bilo
potvrditi bilo osporiti novi skandal „curenja“ tajnih dokumenata.
Prvi je o tome progovorio, kako smo već
javili, Luigi Bisignani (62), mračna ličnost talijanskih urota i prevara,
izbrisan iz novinarskog ceha poslije pravomoćne presude za prevaru i utaju u
aferi Enimont, zatvaran više puta. Rimski dnevnik Il Tempo, orijentisan
tradicionalistički, objavio je njegovu tvrdnju da je „nepoznat neko“ djelomično
razbio šifru na osobnom računalu Libera Milonea (67), glavnog revizora Svete
Stolice i Države Vatikanskoga Grada, uspjevši kopirati neke od tajnih
dokumenata koji se tiču finansija, možda i finansijskog kriminala.
Navodno je Milone o tome podnio prijavu
Vatikanskoj žandarmeriji.
Križni put i Škrtost
Moguće je da je tok istrage krenuo i s druge
strane, kada je najavljeno u Italiji da će se ovih dana pojaviti iz štampe
dvije knjige koje obećavaju spektakularne tajne dokumente i snimke u pogledu
vatikanskih finansija. Gianluigi Nuzzi izdaje već treću knjigu vatikanskih
tračeva, kojoj će rječit naslov biti Križni put (Via Crucis), dok je još
rječitiji naslov knjige Emiliana Fittipaldija: Škrtost (Avarizia). Valjalo je,
dakle, ustanoviti koje to dokumente oni imaju, a onda nije vjerovatno bilo
teško ustanoviti da su kopirani baš s Miloneova računala.
Libero Milone je 32 godine radio u revizorskoj
i konzultantskoj multinacionalnoj kompaniji Deloitte, dospjevši do dužnosti
njezina upravitelja za Italiju. Tvrtku Deloitte izabrao je još papa Benedikt
XVI za nezavisnu reviziju dijela finansija koje su prolazile kroz „vatikansku
banku“ IOR.
Miloneu je zatim papa Frane u junu ove godine
povjerio novu dužnost glavnog revizora Svete Stolice i Države Vatikanskoga
Grada, dakle kontrolora svih vatikanskih finansijskih tokova.
Istraga je zatim došla do mons. Valleja te do
doktorice Chaouqui.
Tajni kurijalni ratovi
Francesca Immacolata Chaouqui se veoma brzo
pokazala kao problematičan lik u vatikanskim krugovima, naviknutima na
rezerviranost. Netom ju je papa Frane 2013. imenovao kao jedinu osobu s
talijanskim državljanstvom i jedinu ženu u Kancelariji za proučavanje
ekonomskih i upravnih djelatnosti, ta se kći oca Egipćanina emigriraloga u
Francusku i majke Talijanke, pokazala suviše sklonom iznositi po Twitteru svoje
ideje i prosudbe o čeljadi u Rimskoj kuriji i njihovim odnosima, svrstavajući
se javno u tajnim kurijalnim ratovima.
Kada joj se to počelo obijati o glavu tvrdila
je da je neko kopao po njenom računu na Gmailu te u njeno ime slao svinjarije.
Priča je utoliko manje vjerovatna što je njezin suprug Corrado Lanino
informatički inženjer specijaliziran za sigurnost podataka (!).
Sada tvrde da je nju tu doveo upravo Španac
mons. Vallejo Balda, član Opusa Dei, koga je tadašnji madridski nadbiskup
kardinal Antonio María Rouco Varela preporučio Benediktu XVI kao specijalista
za ekonomske poslove. Zato ga je taj papa imenovao sekretarom Prefekture za
ekonomske poslove, a sadašnji papa ga je potvrdio.
Nije prvi incident
Ovo nije prvi takav incident koji je okrunjen
hapšenjem, niti prvi u kojemu se spominje Nuzzi, istraživački novinar
desničarskoga talijanskog dnevnika Libero. On je svojevremeno objavio knjigu
pod naslovom Pisma Njegove Svetosti i u njoj niz pisama za koje se ispostavilo
da su kopirana s pisaćeg stola Benedikta XVI. Nuzzijeva teza je bila da ti
dokumenti upozoravaju na korupciju u Vatikanu i na uticaj homoseksualnih veza.
U Nuzzijevoj knjizi objavljeni su i dopisi
Dina Boffa, svojevremeno moćnog glavnog urednika Avvenirea, dnevnog lista u
vlasništvu Talijanske biskupske konferencije, koji je morao odstupiti s tog
mjesta. Mala mu je utjeha bila što je Benedikt XVI 2010 preko Državnog
sekreterijata objavio notu kojom odbacuje kao posve neutemeljene glasine i kao
difamiranje Svete Stolice tvrdnje da su bilo zapovjednik vatikanske
Žandarmerije, bilo glavni urednik Osservatorea Romana, dostavili Vittoriju
Feltriju, tada glavnom uredniku milanskog dnevnika il Giornale (u vlasništvu
braće Berlusconi), krivotvorinu da je Boffo notorni homoseksualac koga prati
policija i koji je pretukao ženu svog ljubavnika.
Feltri je priznao da je tvrdnja bila lažna,
ali tek pošto se Boffo povukao sa svih funkcija. Ustvrdio je da je
falsificirani dokument dobio od „institucionalnog izvora“ u Vatikanu. Uslijedila
su nagađanja: Giuliano Ferrara je u Fogliu zaključio da je to učinio Gian Maria
Vian, glavni urednik Osservatorea, možda po nalogu tadašnjeg kardinala državnog
sekretara Tarcisija Bertonea. Drugi su pak vidjeli dugu ruku bivšeg
predsjednika Talijanske biskupske konferencije kardinala Camilla Ruinija,
navodno nezadovoljnoga što ga je na toj dužnosti naslijedio kardinal Angelo
Bagnasco, a ne mletački patrijarh kardinal Angelo Scola (blizak organizaciji
Comunione e liberazione).
Napokon se iz Nuzzijeve knjige vidjelo da je
sam Boffo Papi pisao da ga je lažno potkazao Vian. Uostalom, Papa nije dao
demantovati da je Feltriju to neko ipak dao – i tu je problem: da bi naudio
kolegi, neko se nije suspregnuo od difamiranja same Svete Stolice.
U Nuzzijevoj knjizi ima i pisama koja dotad
nisu izbila u javnost. Na primjer, analize koje Ettore Gotti Tedeschi, bankar
postavljen na čelo IOR-a, Papi opisuje stanje San Raffaelea, crkvene bolničke i
univerzitetske strukture, prije nego je buknuo skandal. Razvidno je da je Papa
za tamošnji deficit od oko pet milijardi eura znao i prije nego je izbio u
javnost kroz sudski postupak. Objavljivanje te prepiske sugeriše da ni Vatikan
u tome nije bio čist, barem time što je propustio ranije zakrpiti rupu.
Arčenje i špijunaža
Nuzzijeva knjiga je, dakle, otvorila pitanje
kako se vode finansije u Crkvi, ko je spretan arčiti, a ko nesposoban
nadzirati. A to je, zapravo, važnije od pitanja: ko špijunira Papine papire na njegovom
pisaćem stolu.
Na to, manje važno pitanje, djelomičan odgovor
dalo je 6. oktobra 2012. Vatikansko sudište: bivši Papin sobar Paolo Gabriele
osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog krađe povjerljivih dokumenata pape
Benedikta XVI i predaje dijela tih dokumenata talijanskim novinarima. Predmet
krađe su ne samo Papini dokumenti, uglavnom na njemačkom jeziku (koji Gabriele
ni ne zna – što otvara pitanje: kome su zapravo bili namijenjeni ukradeni dokumenti?),
nego i ček na 100.000 eura naslovljen na Benedikta XVI te još neki darovi Papi.
Gabriele je osuđen na trajnu zabranu javne službe u Vatikanu, ograničeno na
urede koji imaju vezu s vlašću. Osuđen je i na plaćanje sudskih troškova.
„Ne osjećam se lopovom“, ponovio je Gabriele u
svojoj zaključnoj riječi, naglasivši da je sve što je poduzeo „učinio iz
duboke, unutrašnje ljubavi za Crkvu i Papu“. Ustrajao je, dakle, na tezi da taj
njegov motiv opravdava njegovu akciju i oduzima joj značaj krivičnog djela.
Vijeće nije prihvatilo to obrazloženje – ali nije ni dublje propitivalo
sobarove motive. Nije se zaustavilo ni na njegovoj tvrdnji u istrazi da je tako
počeo djelovati jer je „uočio zlo i korupciju“ u vrhovima Crkve. U svom
svjedočenju pred sudom, Gabriele je rekao da je bio uvjeren da Papa ne zna što
se sve događa. U istrazi je naglasio da se nadao da će Papa reagovati ako
skandal bukne izvan Vatikana.
Sada se čekaju te dvije knjige da se vidi što
je ukradeno Miloneu. Čeka se i dizanje optužnice protiv mons. Valleja, koji
ostaje u zatvoru i doktorice Chaouqui, koja je odmah u ponedjeljak, nakon
davanja iskaza, puštena na slobodu jer je „sarađivala u istrazi“. Što znači da
je priznala, a možda i odala.
(The Bosnia Times, Jutarnji list)