GEOPOLITIKA
Cio dvadeseti vijek je obilježila sve važnija
uloga nadnacionalnih političkih struktura – poslaničkih klubova, partija,
klasa, i oligarhija međunarodnih monopola. Zemlje su sve više postaju
instrumenti u rukama ovih grupa i struktura
FOTO: Bežinski (Reuters)
Cio dvadeseti vijek je obilježila sve važnija
uloga nadnacionalnih političkih struktura – poslaničkih klubova, partija,
klasa, i oligarhija međunarodnih monopola. Zemlje su sve više postaju
instrumenti u rukama ovih grupa i struktura.
Koji je razlog što gomile izbjeglica sa
Bliskog istoka žure u Njemačku? Koji je povod skandala sa “Volksvagenom? Zašto
je vijest da njemački automobi zagađuju životnu sredinu u SAD javnost saznala
odmah nakon susreta ‘Normandijske četvorke’ održanog u Parizu, kada su Njemačka
i Francuska pritisle Kijevu da odmah krene naprijed u mirovnom procesu?
Japanski premijer Šinzo Abe je najavio da
namjerava da nastavi dijalog sa Rusijom, pozvao Vladimira Putina da ga posjeti,
i odjednom smo obavješteni da ISIL koristi nove Tojote. Šta to znači, da Japan
isporučuje vozila teroristima? Zašto SAD bombarduju Siriju ali se ne bore sa
ISIL-om, iako govore da je ona glavna prijetnja čovječanstvu? Zašto su ubijeni
Sadam Hosein i Moamer Gadafi, ako nije bilo opipljive koristi? Koga SAD zapravo žele oslabit? Rusiju, ili
svoje “saveznike” u Evropi?
Odmah se može reći: ne postoji
“zavjera” ni “teorija zavjere”. Ono što postoji je mašina
koja svakog optužuje da bi ućutkala sve glasove razuma, i da bi sve nas u
suštini sve nas pretvorila u ljude koji negiraju postojanje bilo čega što ne
mogu da vide ili dodirnu svojim rukama. U suštini, to predstavlja pokušaj da se
kulturno i politički razvijene zemlje vrate u primitivno stanje, bez znanja
nauke, politike, upravljanja, ili čak medicine.
Istovremeno, laganje je rasprostranjen
instrument u politici i diplomatiji. Američka politička klasa smatra da zna
tačnu mjeru laži koja je potrebna tokom određenog vremenskog perioda. Laži mora
biti vrlo intenzivna i mora se čuvati živom onoliko dugo koliko je potrebno da
se iza nje sakrije pravi dnevni red. Kada se postigne željeni rezultat, više
nema potrebe za bilo kakvim izgovorima: nije bilo oružja za masovno uništenje u
Iraku. Pa šta?
Znali smo da nije – i šta sad? Prekasno je
da se sada maše pesnicama, bitke u Iraku je odavno gotove. Pa onda, u redu,
dobro smo ga se otarasili.
Međutim, poenta ne leži samo u “logici
laži” i tehnikama njene primjene kroz propagandu i usta političara. Cio
dvadeseti vijek je obilježila sve važnija uloga nadnacionalnih političkih
struktura – poslaničkih klubova, partija, klasa, i oligarhija međunarodnih
monopola. Zemlje su sve više postaju instrumenti u rukama ovih grupa i
struktura. Političke elite nisu vezane i nisu ograničene promjenama vlada ili
predsjednika, i ne odgovaraju bilo kojim demokratskim institucijama.
Igra na velikoj šahovskoj tabli
Bez obzira na to ko zauzima funkciju predsjednika
SAD, Kongresa i Senata, ili ko su zvaničnici State departmenta i obavještajnih
agencija, politička strategija SAD ostaje nepromijenjena i dosljedna. To nije
nikakva tajna, i obzirom na to bilo kakva teroija zavjere je besmislena.
Političke elite i domaće institucije u SAD
su izuzetno spremne za dogašaje koji predstoje. Knjiga koja veoma precizno
objašnjava razloge akcija SAD na međunarodnoj sceni, nije analiza, već plan
iznesen 1997. u knjizi “Velika šahovska tabla” Zbignjeva Bžežinskog.
U njoj je jasno definisan glavni cilj SAD –
to je potraga za novim oblikom svjetske hegemonije, a knjiga obuhvata metode
koje se koriste da se to ostvari: ključ sticanja kontrole nad Evroazijom je
izvlačenje Ukrajine iz ruske sfere uticaja, i njeno dovođenje u geografsko
okrilje Evrope.
Nedvosmisleno, ova kratka publikacija
predstavlja pravi vremenski plan akcije, čijem smo sprovođenju svjedoci tokom
godina. Politički instrument plana je – tzv. Trilateralna komisija – koju su
osnovali već pomenuti Bžežinski i Dejvid Rokfeler 1973. Američka politika nije
ograničena samo na “zaštitu interesa” ili “kao odgovor na
izazove,” već je to potpuno dizajniran, sveobuhvatan politički projekat.
Strategija SAD u 20. vijeku se radikalno
promijenila, od doktrine izolacionizma prema internacionalističkoj kontroli
evropskih poslova. To se dogodilo putem sveopštih ratova između evropskih
zemalja, u kojima su Sjedinjene Države igrale ograničenu i izolovanu ulogu. Na
taj način, izgradile su svoj položaj, i odlučno nastojale da održe sukob – prvo
u vidu hladnog rata sa Sovjetskim Savezom a sada kroz vještački izazvan sukob
sa Rusijom. Ne ograničavajući se na to, sukobi sada moraju da se šire
kontinentom.
Rusija se opire
U Siriji je međutim, ova taktika naišla na
ozbiljnu prepreku u vidu efikasne intervencije Rusije – i vojničke i političke.
Ogromnu prepreku za nastavak strategije Sjedinjenih Država je takođe
napravljena u Ukrajini.
U stvari, Sjedinjene Države su na projektu
uspostavljanja američke prevlasti poslije raspada SSSR-a skoro potpuno iscrple
svoju energiju.
Ostvareno je sve što su oni osmislili, ali,
nije postignuta kontrola Evroazije. Naprotiv, taj proces je natjerao Rusiju da
zakorači u oblast političkog planiranja Evroazije. Ona je pokazala da je u
stanju da kontinentu ponudi sistem kolektivne sigurnosti, ali sa evroazijskog
geopolitičkog i geo-ekonomskog stanovišta, koji može da zamijeni zastarjeli
“samo evropski” NATO i od Lisabona do Vladivostoka prekine hegemoniju
SAD, kao što i mnogi Evropljani žele.
(The Bosnia Times, Autor: Timofej Sergejcev
– RIA)