Piše: Hülya Schenk, thebosniatimes.ba
U vrijeme koronakrize i kućne izolacije, ljudi su upućeni na međunarodnu solidarnost. Političari bi se trebali sada pokazati kao uviđavni i milostivi, posebno u autoritarnim zemljama poput Turske, gdje je povjerenje u vladajuću elitu ionako poljuljano.
No, u Erdoganovom sistemu nema ni trunke spremnosti na tako nešto. Represivni stil vladanja se nastavlja. Taj sistem trpa u zatvore novinare i ljude koji drugačije misle – pritisak se očito povećava.
Nema kraja hapšenjima novinara
Turski parlament je sada donijeo zakon na osnovu kojeg je 90.000 ljudi prevremeno pušteno na slobodu – da bi bili zaštićeni od korone. No, ta amnestija se ne odnosi na novinare i političke zatvorenike, iako oni prema standardima pravne države ne bi ni smjeli biti uhićeni. No, upravo su krivična djela za koja su oni optuženi izuzeta iz novog zakona.
Parlament u kojem većinu imaju AKP i MHP (Nacionalistička narodna stranka) ne prihvaća odgovarajuće zahtjeve opozicije. Naprotiv – zakonu je dodat i specijalni članak koji trenutno pogađa samo šestoro novinara. Oni su prije oko mjesec i pol uhićeni zbog zločina protiv Nacionalne tajne službe MIT i odavanja državnih tajni – jer su izvještavali sa sahrane jednog člana MIT-a ubijenog u Libiji. Odavanje tajne je krivično djelo koje prijevremeno puštanje na slobodu čini nemogućim.
Opraštanje od pravne države
Hapšenje tih šestorih novinara je sporno i među turskim pravnicima. No AKP se odavno oprostila od načela pravne države. Vjerojatno će se sa žongliranjem zakonima uskoro nastaviti kako bi se sada ugušile kritike načina na koji vlast pristupa koronakrizi. Vlada je već krenula tim pravcem.
Protiv toga se ne može pravnim sredstvima jer je u novom prezidijalnom sustavu promenjen sastav Savjeta sudija i odvjetnika – to tijelo je izgubilo nezavisnost. Šest članova sada imenuje predsednik a preostalih sedam – parlament.
Jedan od glavnih problema u Turskoj i jeste sve veći utjecaj politike na sudstvo. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan ne krije svoj uticaj, naprotiv, on kritizira, bjesni i vrijeđa kada nije zadovoljan sudskim odlukama.
Kada je biznismen i aktivist Osman Kavala u procesu zbog demonstracija u Gezi-parku prije dva mjeseca na iznenađenje svih oslobođen optužbi, Erdogan je odmah rekao da ima tipova koji žele ugroziti državu poticanjem pobune (misleći na Georga Sorosa), te da je Kavala turska filijala te misije. Dodao je i da su vanjske sile pokušale da izvući Kavalu na slobodu. Erdoganove riječi su urodile plodom, Kavala je ponovo uhapšen, i to još prije nego što je uopće napustio zatvor. Ni on neće profitirati od najnovije amnestije.
Novinari spadaju u „opasnosti” za vladu AKP. Oni kritiziraju Erdogana jer je, kako smatraju, predugo oklijevao s poduzimanjem mjera protiv širenja virusa.
Istrage protiv korona-skeptika
Erdogan i dalje proganja svoje kritičare. Prošle nedjelje je podnijeo krivičnu prijavu protiv popularnog voditelja Fatiha Portakala. Portakal je na Twitteru kritizirao Erdoganovu kampanju za davanje dobrovoljnih priloga za borbu protiv virusa. Ubrzo je izveden pred sud i tako će biti s još mnogim novinarima koji dižu glas protiv Vlade.
Oni koji se u Turskoj bore za demokraciju, slobodu i pravnu državu te javno kritiziraju samovoljna hapšenja i nepravdu, bore se s vjetrenjačama. Oni traže nešto čega u Turskoj nema: pravdu u zemlji punoj nepravde.
(TBT, DW)
