Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Od kada je proglašena pandemija korona virusa bošnjačke elite se svakim danom sve više ofiraju i sapliću „k'o pilad u kućine“. To što su zaveli socijalnu izolaciju građana i što su po principu „vidjela žaba gdje se konji kuju, pa i ona digla nogu“ organizirali krizne štabove sve je što smo vidjeli od vlasti na djelu. Tako da se može reći da je dosadašnja, relativno uspješna borba protiv pandemije, više plod truda i žrtve samog naroda koji je nedavno imao ovakvo, ili čak i gore ratno iskustvo, nego efikasnosti institucija i organa vlasti. I gle čuda, čim su spomenute pare; donacije, dobrovoljni prilozi građana, raspodjela budžetskih interventnih sredstava, nastala je gungula i raspad sistema, a gramzivi vlastodršci su se raspametili.
ČAS PANDEMIJE
To što su bošnjački vizionari do sada ponudili za spašavanje ekonomije toliko je bizarno da ne vrijedi ni novinarskog osvrta. Prvo je Fadil Novalić, taj provincijski neandertalac, pozvao naciju da uzme motiku i plug u ruke.
Onda je Adnan Smailbegović, kao predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH, iznio polpotovsku ideju da starije firme koje kubure sa kreditima i dugovima jednostavno treba otpisati kako bi uginule same od sebe, te da bi se tako oslobodio prostor drugim, zapravo povlaštenim režimskim firmama, kakvu je ovaj režimski namještenik vodio dugi niz godina.
Potom je Jasmin Halebić, ministar finansija KSA, ispružio „prosjačku ruku“ i zatražio od građana da „udjele“ nešto para njegovoj vladi u borbi protiv korone virusa.
Onda je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, iznio svoju „prvoaprilsku viziju“ po kojoj nijedan Bošnjak ne smije ostati bez plaće.
A nakon što su počeli slijetati avioni iz bogatih arapskih zemalja na aerodrome susjednih država zavapio je sam reisul-ulema Husein ef. Kavazović da se neko od njih sjeti i hudih Bošnjaka. Ostale blamaže i ofiranja vlasti i bošnjačkih vlastodržaca teško je pobrojati. Jedina fajda od njihove politike je da su postali istinska inspiracija za šegačenja dokonom narodu tokom izolacije. Nije pravo pitanje zbog čega se narod toliko šegači sa bračnim parom Izetbegovićem i njihovim poltronima i uhljebima, nego zašto uopće imamo takve vođe.
Odgovor na ovo pitanje bio bi samo uvod u „čas pandemije“ kod Bošnjaka, kao nacije, jer sa pandemijom se pojavljuju jasni simptomi neke vrste stokholmskog sindroma koji je uvjetovan ozbiljnom moralnom devijacijom. S jedne strane svakodnevno nam se „prikazuju“ režimske utvare sa neke od funkcija, poput Smailbegovića i Halebića, koji su po mentalnom profilu i pameti slični „k'o jaje jajetu“, da se narod pita kad se toliko imbecila i uhljeba u tom „zelenom inkubatoru“?!
S druge strane nam se propagira utješna ideologija po kojoj moramo imati povjerenja u državne institucije i autoritete, pa čak da ih, kao takve moramo poštovati i štititi. Sa ovako primitivnim konceptom Bošnjaci bi se trebali suočiti sa potpuno neizvjesnom sutrašnjicom za koju najveći umovi današnjice kažu da će biti jeziva i dramatična za opstanak svjetskog poretka i civilizacije kakvu poznajemo.
Postoji jedna bizarna priča koju sam čuo od svojih starijih predaka kojom bi mogao objasniti taj prosjački mentalitet kojeg su Bošnjaci nesvjesno akceptirali u ratu i poraću u nekoj varijanti stokholmskog sindroma. Naime, kako sam zapamtio priču, bila neka ciganka, lijepa kako samo ciganke u pričama znaju biti lijepe, da ju je zagledao carević i oženio. Dok je živjela na dvoru, obučena kao princeza, izgledala je još sto puta ljepša, tako da niko nije ni posumnjao da je ciganka. Tako su živjeli sretni. Međutim, jednog dana carević je nenadano bahnuo u njene odaje, gdje je zatekao pravu ciganku kako hoda od lutke do lutke i prosi: “Udijelite mi, tako vam Bog pomogao.“ Lutke su bile sašivene od pernatih jastuka i obučene poput plemića i dvorjana. Na glavama su imale šešire. U početku je pomislio da je njegova princeza bila tajno dovela svoju rođaku u njegove dvore, ali se brzo uvjerio da se radi o njegovoj voljenoj ciganki koja se bila prerušila u sebe kakva je nekada bila kad je prosila.
UTJEŠNA IDEOLOGIJA
Što se tiče drugog fenomena najezde „zelenih termita“ koji u rojevima poharaše državne institucije on je poznat svakom politologu koji je pročitao najobičnije „priručnike“ o nastanku autoritarnih režima i diktatura. Iza njih stoje moćne obavještajne službe. U ovom slučaju to je, kako je ja nazivam „Balijska Udba“, jer je sačinjena od prekaljenih „Udbaša“ i KOS-ovaca i novopečnih stranačkih uhljeba, čiju ideologiju kreiraju režimski teolozi. Sav sistem mora biti podređen političkom i vjerskom establišmentu i sva politika se sastoji u zaštiti nacionalnih i vjerskih institucija i njihovih, opet samo nacionalnih i vjerskih, autoriteta. U ime toga „svetog“ cilja dozvoljen je svaki oblik pritiska, represije i odmazde za neposlušnike koji se u najvulgarnijem vokabularu režimskog agitpropa tretiraju kao izdajnici, dok su odani zaštićeni i amnestirani ne samo od pogrešaka već i od kriminala. A nikad autokrate i diktatori ne bi opstajali toliko dugo na vlasti, niti bi ih narod trpio da nemaju svoje „utješne ideologije“. Njačešće su to vjerski autoriteti i institucije. Zbog toga reis-ulema Kavazović, nerijetko, „stavlja glavu tamo gdje Izetbegović nikad ne bi stavio nogu“. Time on pokazuje da je „duboko grlo“ kao i mozak „Balijske Udbe“, zapravo, u Rijasetu, a ne u Centrali SDA. Pandemija korona virusa, kao i svaka općedruštvena kriza, mogla bi ogoliti bošnjački režim do kosti i pokazati svu njegovu retrogradnost i primitivizam. Doći će sigurno do pada digniteta institucija kao i autoriteta bošnjačkih prvaka jer nisu sposobni odgovoriti na nju. Što se tiče samog režima, to je njegova neminovnost, bar ako je suditi po zakonitostima nedavne prošlosti kada je završen period crnih diktatura u svijetu. Ovdje je problem Islamska zajednica, koja bi morala biti glavni akumulator duhovne snage za naciju kako bismo stali na noge nakon što nas je pandemija korona virusa bacila na koljena. Nadat je se u Božiju milost pa da će prosvijetliti reisa Kavazovića da dođe tobe i iščupa Rijaset iz kandži Balijske Udbe; da prestane propagirati „utješnu ideologiju“ u cilju zaštite režima, već da se počne baviti istinskom vjerom koja je nasušno potrebna prestravljenom narodu!
(TBT)
