Bošnjaci su odlučili dati priliku svome Željku, dati priliku svome
Fahri, dati priliku čak i nekad razularenom SDS-u, svaki put dostojanstveno
pretpostavljajući svoju političku dobrohotnost riziku fakturepolitičke
naivnosti. To ih na trenutak samo učini slabim, ali istorijski jednim od
najjačih naroda.
FOTO: Izetbegović
Autor redakcija, thebosniatimes.ba
Bakir Izetbegović je DF Željka Komšića
zloupotrijebio kao živi štit da pod plaštom patriotizma iznese pobjedu na
kongresu.
Nakon kongresa umjesto reformskih
procesa koji su ideološki mogli biti usmjereni ka politici sekularnog
bošnjaštva, a programski ka ostvarenju ciljeva britansko-njemačke inicijative vraća
se stari klijentelistički i mafijaški duh stranke koji se ogleda kroz jagmu za javnim
preduzećima i aktiviranje represivnog aparata u vidu policijskog tandema
Čampara/Lukač za sve neposlušnike unutar i izvan SDA.
Državotvornost ostaje po strani,
sekularizam se protura kroz zube izgovorenim osudama vehabijskog pokreta, a
stranka na iznenađenje mnogih izranja iz kongresa manje monolitna nego prije.
To se najviše ogleda u činjenici da Bakir Izetbegović u najvažnijem klubu
zastupnika, a to je onaj državnog parlamenta ima nezadovoljnike najvišeg ranga
koji su pometeni na kongresu stranke na račun opskurnih likova poput Asima
Sarajlića i Mirsada Kukića. Niti jedna ozbiljna politička organizacija se ne bi
usudila na krajnje efemeran način obračunati sa vlastitom političkom elitom
najvišeg reda, a koja pritom uživa i veliku podršku unutar stranke, u vjerskim
krugovima i izvan lokalne baze. Pri tome se misli na mladog političkog lava
Senada Šepića koji je izveo mnoge generacije SDAovaca putem političke
akademije, potom na odmjerenog Halida Genjca kojeg se na kongresu gurkalo s
mjesta potpredsjednika zbog nekoliko desetina banovićkih komunističkih
preobraćenika. Nema mjesta više niti za Sadika Ahmetovića, prvog bošnjačkog
parlamentarca iz RS-a nakon dužeg vremenskog perioda koji je nosio izbornu listu
državotvornog projekta Domovina i mnogih drugih.
Bakir Izetbegović je politički
potpuno poražen iz više samo za njega nepredvidljivih razloga. Nije vjerovao u
odlučnost Željka Komšića pri provođenju programskih ciljeva DF-a (koje je
potpisao vjerujući u istu zaboravljivost koju su kao koalicioni partneri imali
Silajdžić i Lagumdžija). Nije smatrao da će HDZ do kraja koristiti svoju
poziciju neizbježnog političkog faktora, te mu umjesto političkog fakturisati
ekonomski treći entitet u vidu svih „hrvatskih“ javnih preduzeća pod krovom
stranke s najvećim brojem hrvatskih glasača. Vjerovao je s druge strane u
neograničene moći Erdoganove podrške i da će ta podrška u očima naroda
prouzročiti jednak efekat kao efekat Erdoganovog imidža u Turskoj. A narod nije
željan erdoganovskog populizma već ozbiljnih ekonomskih projekata ili
regionalnih političkih inicijativa koje bi BiH stavile u manje podređen položaj
u odnosu na zemlje regije. Ovako je od Sarajeva napravio imidž Erdoganove
provincije za parade, kakve mu može priuštiti bilo koja omanja lokalna
zajednica u Turskoj.
Kako se lako dokazuje poraz. U
intervjuu za TV N1 izgovara da je Fahrudinu Radončiću spreman sve halaliti. I
to baš sad. Pri tome ni spomena da bi i Radončić trebao štošta njemu da halali,
jer zadržava gard političkog vrhovnika čija je milost važnija od bilo kakvih
političkih programa, spremnosti na rad i u krajnjem slučaju izgradnje
bošnjačkog političkog garda prema procesima u BiH, regiji i svijetu. Okretanje
prema Radončiću u isto vrijeme je potez umišljenog političkog moćnika koji je
tek relativni pobjednik proteklih izbora i političkog usamljenika čija je stranka
potrošila sve kredite povjerenja kod svih drugih stranaka kojima Bošnjaci već
godinama ukazuju povjerenje.
Fahrudin Radončić je u političkoj
poziciji života. Ako bi pretezao na neku stranu evidentno je lakše halaliti
Željkove prve trapave političke korake kada je prebrzo ulijetao u zagrljaj sa
SDA nego Bakirove montirane postupke, klevete i krađu narodnih glasova.
Politika je čudo. U njoj se
prašta skoro sve, ali nikada nedosljednost u odnosu na političku ideju.
Odjednom se otvaraju oči narodu da ispred sebe ima izmorenu SDA koja nikada
nije prošla fino opoziciono uglađivanje ideološke matrice, vječito motivisana
interesnim žongliranjem. To je isporučilo situaciju koja je prije nekoliko
mjeseci bila nemoguća, a sada je osvjetljena najjačim reflektorima. SDA je na
jednoj strani, a svi njeni bivši učenici
i protivnici na drugoj, uključujući čak i vlastitu političku pamet.
Jedini izlaz za opstanak SDA je
onaj koji je logičan bilo gdje u demokratskom svijetu, a to je odlazak u
opoziciju. To vrijeme demokratske stranke upotrebljavaju za reorganizaciju,
testiranje odanosti političkoj ideji, navalu novih političkih mladih lavova,
ali ovdje to neće biti slučaj.
Hvalospjevi o demokratskoj konstrukciji bilo koje stranke prestaju kada
se ideja sažvače i ispljune kao neko strano tijelo u ustima.
Svjedočimo jednom od
najzanimljivijih političkih obrata ikada. Sin začetnika političke ideje SDA
dekomponuje je nekoliko dana nakon ustoličenja. Autsajder u sarajevskoj raji
Fahrudin Radončić dobiva priliku da nekoliko dana nakon ustoličenja skine s
dnevnog reda mnoge stvari koje nikada nisu bile utkane u političko biće
Bošnjaka i preuzme na sebe ogromnu historijsku odgovornost. Bošnjaci nisu historijski
opterećeni rojalističkim težnjama i ignorišu ih. Bošnjaci ne žive sa različitim
od sebe, većina ih živi za sebe koliko i za njih. Bošnjaci su toliko neradikalni da su vjerski radikali
najprimjetniji među Bošnjacima. Bošnjaci tiho žive svoju vjeru i političku
ideju i najtiše od svih naroda umiru za njih. Zato među Bošnjacima nema mjesta
za političke rodbinske nasljednike, za erdoganovu paradnu galamu, za bosanske
„gole otoke“.
Bošnjaci su odlučili dati priliku
svome Željku, dati priliku svome Fahri, dati priliku čak i nekad razularenom
SDS-u, svaki put dostojanstveno pretpostavljajući svoju političku dobrohotnost
riziku fakturepolitičke naivnosti. To ih na trenutak samo učini slabima, ali historijski
jednim od najjačih naroda.
Bez prilike
u Bošnjaka ostaje onaj kome obespravljeni i izgladnjeli radnik više vjerovatno
neće morati ponoviti samo našu bošnjačku narodsku frazu – nije ti ovo babovina!
(The Bosnia Times)
