Semir Efendić je nesporno najuspješniji političar iz poratne generacije mladih funkcionera. Pošto je svoju karijeru započeo i realizirao kroz SDA, ima imidž tipičnog desnog mladog junoše kojeg „krase“ sve moguće korupcionaške afere. Sve je to uspio amortizirati svojom moćnom pozicijom načelnika jedne od najvećih općina u BiH. To znači da mu je na raspolaganju bio ogroman novac, kao i utjecaj na institucije koji ostvaruje preko mnogobrojnih tajkuna koji poslovno gravitiraju njegovoj općini.
Ideološki je toksični nacionalista. Školovan u Maleziji poput stotinjak bošnjačkih studenata koji su upis na faklutete i magistrate kao i stipendije dobili sa preporukama SDA ili Islamske zajednice. Stoga ga povezuju sa Tayyibom Erdoganom, tačnije sa njegovim sinom Bilalom, kojem je Efendić bivao domaćin prilikom njegovih posjeta Sarajevu.
Nakon prve pobjede na izborima za načelnika Općine Novi Grad, Efendiću su bile porasle ambicije da se vine u sami vrh SDA, te se bio kandidirao za potpredsjednika na 4. Kongresu te stranke. Njegove ambicije je osujetio osobno Bakir Izetbegović koji je lažirao izborne rezultate kongresa.
Od tada tinja animozitet između Efendića i Izetbegovića. A sudeći prema lošim rezultatima koje je Efendić opetovao i na posljednjem kongresu SDA, taj animozitet ne da nije prestao, već se i pojačao. Zato je bilo sasvim za očekivati njegov poraz od Fikreta Prevljaka, Bakirovog ratnog intimusa, za poziciju predsjednika KO SDA Sarajevo.
Sad kad je Efendić povrijeđen, kako je sam napisao na Facebooku, razmišlja o napuštanju stranke. Najjednostavnije bi bilo da na predstojećim izborima formira svoju nezavisnu listu, ali je svjestan da će biti lahak plijen Prevljakovim kerberima koji su „žedni napiti mu se krvi“.
Jedina realna opcija je da se prikloni Elmedinu Konakoviću koji ima isto političko iskustvo sa Izetbegovićem. Ali, to je isto tako vrlo teško izvodivo s obzirom na prijeku narav njih obojice. To što su „pljuvali“ jedan drugoga u izbornoj kampanji nije gore od onoga šta su Fahrudin Radončić i Bakir Izetbegović govorili jedan o drugom. Čak je Konaković u svojim posljednjim javnim nastupima reterirao i smogao snage izreći neke pozitivne riječi za Efendića. Osim animoziteta prema Izetbegoviću, Efendića i Konakovića može ujediniti i animozitet prema Radončiću.
Ipak, njihov problem nije u Sarajevu već u Turskoj. Ako ima ikakve istine u špekulacijama da Konakovića podržavaju Erdoganovi oponenti, posebno Ahmet Davutoglu, onda će teško doći do pomirenja. Jer Efendić je dokazano Erdoganov pulen. Bilo kako bilo, ako bi se desilo da se ujedine Konaković i Efendić bio bi to najubojitiji tandem u Sarajevu koji bi se suprotstavio Izetbegoviću i Radončiću.
(TBT)
