Filozofski nastrojeni ruski zvaničnici vjerovatno su primijetili da je u pitanju fer preokret – godinama unazad su upravo oni sa podsmijehom upirali prstom dok je predsjednik Turske zatezao odnose sa Amerikom, razmećući se oštrom retorikom i postupcima prema američkim saveznicima, od Kurda u Siriji, preko Izraela i Grčke, do Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Rusi su dobili više od pukog zadovoljstva od Erdoganovog provociranja Amerike, piše “Moskov Times”. Vladimir Putin je tu situaciju iskoristio da oslabi NATO i da osigura unosne poslove sa Turskom, od prodaje vojne opreme do gasovoda.
Kako bi sačuvao status Erdoganovog najboljeg prijatelja, Putin se pomirio sa regionalnim i međunarodnim ambicijama turskog lidera. Sljedeći primjer dvojice američkih kolega, Baracka Obame i Donalda Trumpa, Putin je ignorirao Erdoganovu ratobornu retoriku protiv ruskih saveznika, poput sirijskog predsjednika Bašara al Asada i libijskog generala Kalifa Haftara.
Ruski lider se čak smješkao i kada su Erdoganove akcije zakomplicirale i njegove lične ambicije. Vojna invazija Turske na sjever Sirije srušila je nade Moskve da će Asad ponovo uspostaviti kontrolu nad cijelom zemljom. Turske trupe sada stoje na putu Haftaru da ponovo zauzme Tripoli.
Kao što su Amerikanci i Evropljani prije njih, Rusi sada otkrivaju da se drugovanje sa Erdoganom uvijek obije o glavu i da dolazi zajedno sa čestim prijetnjama o prekidanju saveza.
U nedavnom telefonskom pozivu Erdogan je upozorio Putina da će Turska reagirati “najoštrije” ako turske trupe u Siriji pretrpe još neki napad Asadovih snaga. I, naravno, upozorio je da bi rusko-turski odnosi mogli da podijele Siriju.
Sada je prolivena krv sa obje strane. Kao odgovor na artiljerijski napad u noći između nedjelje i ponedjeljka, Erdoganove snage su pojačale napade na Asadove položaje i Idlibu. U eskaliranim borbama nastradalo je nekoliko stotina sirijskih vojnika i civila.
Putinove mogućnosti sa Erdoganom su ograničene. Turska je potencijalno veliki ekonomski partner za Rusiju i dvije zemlje žele da utrostruče trgovinsku razmjenu koja trenutno iznosi 30 milijardi dolara. I, naravno, Putin želi staviti tačku na nesigurnost NATO-a oko nesigurnosti u tursku posvećenost savezu.
Erdogan sve to zna. Ako su njegovi odnosi sa Amerikom i Evropom neki pokazatelj, on će i dalje primoravati Rusiju da mu čini ustupke, u Siriji, Libiji i ko zna gdje još.
Da li će Washington iskoristiti priliku kao što je to Moskva učinila kada je situacija bila obrnuta? Možda, ali to bi zahtijevalo da se Putin suprotstavi Erdoganu, a turski lider da pokaže želju za povratkom u okrilje Zapada.
Ako se dođe do te tačke, Amerika bi morala demonstrirati sve svoje diplomatske vještine, bolje od onih koje je pokazivala prethodnih godina, kako bi otoplila Erdogana.
Za sada, međutim, američki zvaničnici mogu mirno uživati dok Putin otkriva pravu cijenu Erdoganovog prijateljstva.
Šta se desilo u turbulentnoj sedmici za prijateljstvo dvojice lidera?
Sve je počelo u noći između nedjelje i ponedeljka u Siriji, državi u kojoj se Putin i Erdogan nalaze na suprotstavljenim stranama – ruske snage stoje uz predsjednika Asada i pomažu mu da povrati kontrolu nad cijelom teritorijom, dok su turske snage prije nekoliko mjeseci izvršile invaziju na sjever zemlje.
Mjesto sukoba, kao i mnogo puta do sada, bio je Idlib. Asadova vojska je tokom noći izvršila artiljerijski napad na Erdoganove snage, pri čemu je poginulo šestoro turskih vojnika, a devetoro teže ranjeno.
Ankara je uzvratila već sljedećeg jutra. Turski lovci F-16 napali su položaje sirijske vojske u provinciji Idlib. U 122 artiljerijska i 100 minobacačkih napada na 46 sirijskih objekata stradalo je najmanje 35 sirijskih vojnika.
Odmah se oglasilo rusko ministarstvo odbrane koje je saopćilo da su sirijske vladine snage, njihovi saveznici, pucali na turske vojnike jer Moskva nije bila obaviještena o planu turskih vojnih operacija.
– Turske snage su se kretale u zoni deeskalacije u Idlibu tokom noći i našle su se na udaru snaga sirijske vlade koje su se u tom trenutku borile protiv terorista – navedeno je u saopćenju.
Ovakvo objašnjenje nije zadovoljilo Erdogana.
– Odgovorili smo na ove napade i nastavit ćemo to činiti. Oni koji sumnjaju u našu odlučnost uskoro će se uvjeriti da su pogriješili. Ruskim kolegama je upućen signal. Ne stajte nam na put – upozorio je turski predsjednik, dok je njegova administracija poručila Putinu da mora “bolje kontrolira Asadove snage”.
Turski napadi u regionu nastavljeni su i u narednim danima. U njima je stradalo više stotina sirijskih vojnika i civila, dok je desetak hiljada ljudi bilo primorano da se iseli, stvarajući novi izbjglički talas.
Erdoganu ni tu nije zaustavio, već je u utorak, dan nakon upućenih prijetnji, posjetio Ukrajinu gdje je nakon razgovora sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim ponovio da “Turska ne priznaje nelegitimnu aneksiju Krima i da podržava teritorijalni integritet Ukrajine”.
U društvu predsjednika Zelenskog, Erdogan je pozdravio počasnu četu u Kijevu riječima “Slava Ukrajini” na šta mu je odgovoreno “Slava herojima”. Taj pozdrav su koristili ukrajinski nacionalisti, a zatim ga je 2018. predsjednik Petar Porošenko uveo kao službeni pozdrav u ukrajinskoj armiji i policiji.
Iako je glavni događaj za vrijeme boravka Erdogana u Kijevu bio ukrajinsko-turski poslovni forum, mediji u Kijevu ističu da će gost iz Turske potpisati i ugovor o finansijskoj pomoći od 50 miliona dolara za potrebe ukrajinske vojske. Tu informaciju je potvrdio ukrajinski ambasador u Ankari Andrej Sibiga.
(TBT, Mediji)
