Zbog zagađenosti zraka 2015. godine preminulo je 4,2 miliona ljudi širom svijeta, uglavnom na istoku i jugu Azije. Još nekoliko miliona ljudi se razboljelo od udisanja prljavog zraka.
Uzrok zagađenosti uglavnom je sagorijevanje – uglja u elektranama, benzina u automobilima, hemikalija u industrijskoj proizvodnji i drveta u požarima. Čestice su premale da bi bile vidljive golim okom – svaka oko 35 puta manja od zrna pijeska – ali u visokim koncentracijama stvaraju maglu, a kada se udišu, pogubno djeluju na zdravlje ljudi.
Ova zagađenost nazvana je PM2,5 zato što je svaka čestica manjeg prečnika od 2,5 mikrona; ona može da prodre duboko u pluća i krvotok. Dokazano je da utiče na razvoj bolesti pluća i uvećava rizik od srčanog i moždanog udara.
Ovo mikroskopsko zagađenje takođe je povezano sa problemima u razvoju djece i oštećenjem kognitivnih sposobnosti kod starijih osoba, kao i sa preranim rođenjem beba i niskom tjelesnom težinom kod novorođenčadi.
Kada je nivo zagađenosti visok, “ne možete da funkcionišete”, kaže Alexandra Carambellas, analitičarka na polju životne sredine i naučni istraživač na Univerzitetu Columbia u New Yorku.
“Osnovno ljudsko pravo je imati pristup čistom zraku”
Regioni u razvoju i oni koji su odnedavno industrijalizovani suočeni su sa najvišim nivoom zagađenosti danas. Ali čak i razvijene ekonomije koje su postigle veliki napredak u smanjenju zagađenosti i dalje se bore sa kvalitetom zraka. U SAD, koje imaju maltene najčistiji zrak na svijetu, fine čestice ipak su dovele do 88.000 preuranjenih smrti 2015. godine – što znači da je zagađenost smrtonosnija od dijabetesa i gripa.
Prije nego što bilo koja nacionalna vlada donese odluku na koji će se način pozabaviti ovim pitanjem, kaže dr Alexandra Carambellas, ona mora da bolje razumije uzroke.
“Da li su to labavi standardi? Ili njihova primjena nije odgovarajuća?”, kaže ona. “Da li se nešto događa na regionalnom nivou?”
Nivo zagađenosti također varira unutar jednog grada, od kraja do kraja, a zagađenost ne pogađa sve grupe stanovništva u jednakoj mjeri. U cijelom svijetu najsiromašniji najviše pate.
Požari u Kaliforniji su 2018. godine doveli do smrti 85 ljudi i uništili skoro 19.000 zgrada. Dim je pokrivao čitavu sjevernu Kaliforniju skoro dvije sedmice.
U San Francisku je nivo zagađenosti dostigao skoro 200 mikrograma po kubnom metru, prema neprofitnoj organizaciji za istraživanja Berkeley Earth. Prosječni kvalitet zraka varirao je između “nezdravog” i “veoma nezdravog” čitavih 11 dana. Škole su zatvorene, a u svim radnjama rasprodate su maske i filteri za zrak.
Klimatske promjene dovele su do još strašnijih požara. Čak i periodična izloženost visokim nivoima PM2,5 zagađenosti može imati trajne posljedice po zdravlje.
U novembru je zagađenost dostigla apokaliptični nivo u New Delhi, gradu koji se tokom čitave godine bori sa lošim kvalitetom zraka. Na dan kada je zrak bio najzagađeniji, PM2,5 prešao je granicu “rizičnog” i ostao opasno visok sedmicama.
Zvaničnici su proglasili vanredno stanje, škole su zatvorene, a građanima su podieljene zaštitne maske.
Otkazano je ili odloženo stotine letova zbog slabe vidljivosti.
U pokušaju da očisti zrak, vlada je privremeno zaustavila sve građevinske projekte i ograničila broj automobila na ulicama.
Rast nivoa zagađenosti početkom zime postao je “deprimirajuće predvidiv” u posljednjoj deceniji, kaže Joshua Apte, naučnik koji se bavi kvalitetom zraka na Univerzitetu u Teksasu.
Krajem oktobra i početkom novembra, dim iz poljoprivrednih kombajna sa unutrašnjim sagorijevanjem u kombinaciji sa gradskim zagađenjem doveo je do stvaranja smoga. U isto vrijeme, hladan zimski zrak koji se spušta sa Himalaja drži zagađene čestice pri površini i tako stvara pojas pri tlu. Sličan obrazac zagađenosti može se pronaći u drugim gradovima na sjeveru Indije.
“Nivo zagađenosti u ovom regionu veoma je visok u toku zime”, kaže dr Apte. “Čak i kad se čini da je nebo u Delhiju plavo, koncentracija čestica je viša nego što bi bilo normalno.”
Vrhovni sud Indije u novembru je kritikovao vlade indijskih država zbog neuspjeha da riješe krizna stanja i ignorisanja naredbi za ograničenje sagorijevanja. Čisti zrak i voda su ljudsko pravo, naveo je sud, a lokalne vlade trebalo bi da građanima isplate kompenzaciju ukoliko ne uspiju da zrak održe čistim.
“Ljudski životi i zdravlje su ugroženi”, naveo je sud u presudi.
Peking je nekada bio sinonim za prljavi zrak, ali je vlada 2014. godine saopštila da kreće u “rat protiv zagađenja”, obećavši da će se otarasiti smrtonosng zraka koji udišu stanovnici brojnih gradova u Kini.
“Odlučno objavljujemo rat zagađenosti kao što smo objavili rat protiv siromaštva”, saopštio je premijer Li Keqiang pred 3.000 delegata Nacionalnog narodnog kongresa u obraćanju koje je prenosila državna televizija.
Kina je uvela stroga ograničenja za sagorevanje uglja i implementirala nove standarde za emisiju u elektranama i teškoj industriji. Također je zabranjena izgradnja novih elektrana u okolini Pekinga i drugim visoko zagađenim oblastima, a one koje su najviše doprinosile zagađenosti su zatvorene.
Peking, Šangaj i drugi veliki gradovi ograničili su broj vozila na ulicama, a subvencionišu se električni autobusi.
Kvalitet zrak u Pekingu se poboljšao, iako je još uvijek daleko od čistog. Prosječna količina čestica na dnevnom nivou varira između “umjerene” i “nezdrave”. Maksimalna izmerena količina PM2,5 dostigla je skoro 250 mikrograma po kubnom metru u novembru 2018; to je i dalje znatno niže od nivoa koji je nekada bio uobičajen u tom gradu.
Peking je 2013. godine zabilježio koncentracije između 700 i 900 mikrograma po kubnom metru; otprilike je na tom nivou zagađenosti sada zrak u New Delhi.
Grinpis je 2016. godine upozorio da regulativa koju je Kina implementirala na istoku samo izmješta industrijske zagađivače na zapad, te da je zrak sada u tim oblastima zagađeniji.
Zapadna Kina takođe je podložna velikim sezonskim olujama između aprila i juna, što znatno doprinosi zagađenosti zraka. Prošle godine, dva grada u provinciji Xinjiang, Hotan i Kashgar, dospjeli su među najzagađenije gradove na svijetu.
(TBT, NYT, Nedeljnik)