Kada čujete ime Emily Dickinson, vjerovatno pomislite na djevicu u bijelom koja je umrla ne poslavši – kako je napisala u jednoj od pjesama – svoje “pismo svijetu”.
Ali “Dickinson”, serija dostupna na novoj Apple striming platformi, nastoji da obori svaku postavku o pjesnikinji kao emocionalno obogaljenoj ženi s mačkama, kako se ona često percipira u američkoj književnosti.
Zaboravite miješenje hljeba i druženje sa cvijećem. Ovo je Emily Dickinson u tumačenju Hailee Steinfeld, koja odlazi na ponoćne vožnje kočijom sa Smrću (reper Wiz Khalifa) i denuncira patrijarhat kao – da malo nježnije parafraziramo – koještariju. Ova Emily Dickinson pravi sumanute žurke (sa hip-hop play-listama), eksperimentiše sa opijumom i ljubi se sa svojom najboljom drugaricom (i budućom snahom).
Alena Smith, autorica serije, opisuje ovo ostvarenje kao “coming of age priču o radikalnoj mladoj umjetnici koja je bila ispred svog vremena”, a u kojoj anahronizmi i druge slobode imaju za cilj da istaknu važnu poentu.
“Ona je napisala blizu 2.000 pjesama koje čine jedan od najvećih opusa ikada napisanih na engleskom, a maltene nijedna od njih nije objavljena niti prepoznata na način na koji mi mislimo da jeste”, kaže Alena Smith, diplomkinja sa Dramskog fakulteta Univerziteta Jale.
Nova serija nastala je nedugo pošto su objavljena dva filma o pjesnikinji. Ali ako ova mlada Emily odvede stvari u drugom pravcu, niko se neće žaliti.
“Zaista mi se sviđa način na koji pop kultura interpretira hrabru, snažnu, zabavnu Emily Dickinson”, kaže Martha Nell Smith, ekspert za Emily Dickinson sa Univerziteta u Marylandu.. “Taj lik nije izmišljen.”
Christopher E. G. Benfey, profesor engleskog na Koledžu Mount Holyoke u Massachusettsu koji je često pisao o Dickinsonovoj,, kaže da je uloga “loše djevojke iz američke književnosti 19. vijeka” samo čekala da bude predstavljena. A nova serija – koju Apple agresivno reklamira – samo je posljednji u nizu znakova da je ta uloga definitivno pripala Emily Dickinson.
“Mislim da trenutno ne postoji popularnija američka pjesnikinja”, kaže Benfey.
Iako život žene koja je posljednje dvije decenije provela zatvorena u porodičnoj kući može djelovati neincidentno, Emily Dickinson nije živjela bez drame.
Na primjer: prvu zbirku njene poezije, objavljenu 1890, četiri godine poslije njene smrti, uredila je ljubavnica njenog brata koja je ovaj zadatak preuzela od Emilyne snahe, Susan, koja je, kako se često napominje, bila predmet Emilyne cjeloživotne erotske žudnje.
I da, jeste pekla mnogo hljeba i kolača. Ali postoji priča koja se vrtila u porodici da je također davila “suvišne” mačiće u kaci za turšiju.
Pokušaj da se stvori reprezentativnija, razumljivija Emily Dickinson datira od njene smrti 1886. godine kada je njena sestra Lavinia pronašla skoro 1.100 njenih pjesama u sanduku, brižljivo prepisanih na presavijene tkanine i rukom uvezane u knjige. (Danas joj se pripisuje još oko 700 pjesama, neke napisane na kovertama i komadima papira, neke iz hiljada pisama koja je napisala.)
Prva zbirka njenih pjesama objavljena 1890. godine bila je lišena njene ekscentrične interpunkcije, pauza i naslova, predstavivši je kao daleko konvencionalniju pjesnikinju nego što je zaista bila.
Tokom 20. vijeka, neki učeni ljudi su makli viktorijanske dodatke sa fotografije i ponovo otkrili originalni prikaz pjesnikinje. Ipak, otarasiti se popularnog shvatanja Emily Dickinson kao krhke i romantično razočarane vile bilo je znatno teže.
Danas je među naučnicima široko uvriježeno mišljenje – ako ne i univerzalno – da je Dickinson gajila erotsku strast prema svojoj snahi, iako neki strepe od primjene modernih odrednica za seksualnu orijentaciju na 19. vijek. Dickinson je, smatraju, također pisala strastvena pisma muškarcima, a moguće je da je pošto je zašla u četrdesete imala romansu sa 40 godina starijim sudijom.
“Ljudi su veoma posesivni kada je reč o Emily Dickinson, sa dobrim razlogom”, kaže Alena Smith.. “Zato što je niko ne razumije, svi misle da je upravo njihova verzija nje prava.
(TBT, NYT)
