Prvog decembra Saudijska Arabija je i službeno preuzela predsjedavanje forumom G-20. Zadaća vođenja istaknutog ekonomskog foruma, koje se godišnje rotira među zemljama članicama, obično je više stvar forme nego suštine. Ali za Saudijsku Arabiju – jedinog arapskog člana grupe – ulozi su veliki.
Rijad preuzima kormilo u trenutku velike neizvjesnosti. Imidž kraljevine ispašta nakon niza domaćih i međunarodnih kriza, od katastrofalne vojne intervencije u Jemenu, preko kampanje blokade Katara do već svima poznatog ubistva saudijskog novinara Jamala Khashoggija 2018. godine. Kao rezultat toga trpi ugled i unutrašnji legitimitet de facto lidera Saudijske Arabije, prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana ili MBS-a. Strane investicije, koje su Saudijcima potrebne da reformiraju svoju ekonomiju koja ovisi o nafti, zaostaju.
U želji da popravi svoj imidž, saudijska vlada pokušava korigirati svoju putanju do trenutka kada se svjetski lideri okupe u Rijadu na godišnjem samitu G-20 u novembru sljedeće godine. Znakovi nadolazeće smjene već su vidljivi. Rijad se prvi put nakon godina čini otvorenim za mogućnost postizanja mirovnog rješenja u Jemenu i pomirenja s Katarom – oba koraka koja bi značajno preoblikovala politički krajolik Zaljeva i koja su donedavno izgledala kao nemoguća opcija. Ni jedan sukob ne bi omogućio brzo rješenje – svako trajno rješenje zahtijevalo bi vrijeme i dugoročnu posvećenost da bi uspjelo – ali, pomirljivi potezi Rijada ipak slute na dobro u regiji.
KORAK NAPRIJED, NAZAD DVA
Prethodna godina posebno je bila važna za MBS-a koji je prvi u redu za kralja. Otkako je njegov otac stupio na tron u januaru 2015. i službenog imenovanja za prijestolonasljednika u junu 2017., MBS je učvrstio vlast kao rijetko koji saudijski vođa prije njega. On je marginalizirao potencijalne rivale u kraljevskoj porodici i postepeno, ali često neformalno, mijenjao stariju kohortu ministara i tehnokrata mlađim kadrovima koji su mu odani. Krajem 2017. naredio je pritvor većini najistaknutijih privrednika u zemlji – bili su zatvoreni u hotelu Ritz Carlton u Rijadu – što je bio potez koji je uzdrmao i saudijsku poslovnu zajednicu. Također je centralizirao autoritet za donošenje odluka u dva odbora fokusirana na politička i ekonomska pitanja i započeo niz ekonomskih i socijalnih reformi.
Između ostalog, MBS je upotrijebio svoje novonastale ovlasti da ostvari ambiciozni plan kako bi se država oslobodila oslanjanja na petrodolare i smanjila nezaposlenost. Projekt, poznat kao Vision 2030, trebao bi promovirati dinamičniji privatni sektor izgrađen oko turizma i radnih mjesta koje zahtijevaju visoke vještine. Nedavna prodaja 1,5-postotnog udjela državne naftne kompanije Aramco privatnim investitorima – prva u historiji zemlje – započela je ovaj plan usmjeravanjem novca u kraljevski fond za javna ulaganja, koji će ga upotrijebiti za jačanje domaće ekonomije.
MBS se također nametnuo kao predstavnik mladih u zemlji u kojoj je većina građana mlađa od 30 godina. Dugoočekivana politika socijalne liberalizacije ženama je dala pravo da voze automobile, putuju i rade bez pristanka muškog staratelja. Olakšani propisi omogućili su lokalnoj industriji zabave da cvjeta u Rijadu i Džedi, gdje koncerti, sportski događaji i tematski parkovi više nisu rijetkost. Rezultat je društvena preobrazba koja se lahko može vidjeti i osjetiti u urbanim centrima širom kraljevine. Promjene nailaze na povremeno suprotstavljanje moćnih i ozloglašenih konzervativnih imama u zemlji, čiji je utjecaj smanjen kroz hapšenja u par navrata i zakonskim dekretom koji ograničava snagu sramotne vjerske politike zemlje.
Ti bi se pozitivni pomaci trebali staviti u ravan s brojnim kontroverznim i otvorenim represivnim potezima MBS-a. Pod njegovim nadzorom država nastavlja hapsiti kritičare i borce za ljudska prava. Neposredno prije nego što je Rijad u maju 2018. ukinuo zabranu vožnje ženama, pritvorio je nekoliko aktivistica za prava žena, među kojima su Loujain al Hathloul, Aziza al-Yousef, Eman al-Nafjan i Hatoon al-Fassi. (Saudijski tužitelji kasnije su optužili žene da ugrožavaju nacionalnu sigurnost kroz zavjere s neprijateljskom zemljom, za koju se uveliko pretpostavlja da je Katar.) Kada je Kanada pozvala na njihovo puštanje, kraljevina je degradirala diplomatske odnose s Ottawom. A ako to nije bio dovoljan dokaz da u Rijadu nisu promijenili svoje autoritarne metode, saudijski obavještajni operateri ubili su i iskasapili Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu u oktobru 2018. godine.
Niz nedavnih grešaka u vanjskoj politici dodatno je ukaljao međunarodni ugled kraljevine. Sasvim čudan pritvor i prisilna ostavka libanskog premijera Saada Haririja na putovanju u Saudijsku Arabiju krajem 2017. ne samo da su im se osvetili (libanska javna i politička elita stajala je uz Haririja, koji je odmah ponovo izabran nakon povratka u domovinu); nego su i otkrili granice nespretnih pokušaja kraljevine da oblikuje unutrašnju politiku na Levantu. Humanitarna katastrofa izazvana vojnom intervencijom pod vodstvom Saudijaca u Jemenu izazvala je svjetsku osudu, kao što je i dvogodišnja blokada Katara predvođena Saudijcima u tandemu s Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). Kritika američkog Kongresa, posebno, bila je neobično oštra, mnogi američki političari ispitivali su politiku i rukovodstvo MBS-a.
Šteta koju je nanijela narušena reputacija imala je domino efekte u ekonomiji u obliku smanjenog entuzijazma investitora. Direktna strana ulaganja u Saudijskoj Arabiji porasla su sa 1,4 milijarde dolara u 2017. na 3,2 milijarde u 2018. godini, ali ta je cifra znatno ispod vrhunca u 2008. od 3,9 milijardi dolara, prema UN-ovom Izvještaju o investicijama u svijetu. Niske cijene nafte, zajedno s pretjerano visokim troškovima rata u Jemenu – procijenjenih na 5 do 6 milijardi USD mjesečno – također štete finansijama kraljevine, a sramotan napad u režiji Irana na saudijske naftne objekte u septembru 2019. godine izložio je slabost naftne industrije.
NOVO USPOSTAVLJANJE STABILNOSTI U ZALJEVU?
Čini se da Saudijska Arabija želi izbjeći daljnje pogrešne poteze, pogotovo u inozemstvu. U Jemenu je kraljevina počela tražiti izlaz, uvidjevši da je njihova intervencija, koja je prvobitno trebalo obuzdati Iran kao sponzora Houtha, samo ojačala oslanjanje pobunjenika na Teheran. U novembru su Saudijci pomogli ispregovarati sporazum o zaustavljanju sukoba među rivalskim frakcijama okrenutih protiv Houtha – što je potencijalna odskočna daska za širi mirovni sporazum za okončanje sukoba. Rijad vodi i izravne razgovore sa Houthima, a u novembru je MBS-ov brat Khalid bin Salman otputovao u Oman, koji je dugo djelovao kao alternativni predstavnik Houtha. Sve ovo sugerira da Rijad ozbiljno razmišlja o pronalaženju izlaza iz sukoba, pod uvjetom da se okonča oslanjanje Houtha na Iran i Katar, za koje Saudijci tvrde da pobunjenike čuvaju kao posredničke sile.
Isto tako, pomirenje s Katarom više nije nemoguće. Još u julu 2017., Saudijska Arabija, zajedno s Bahreinom, Egiptom, UAE i Jemenom, naglo je prekinula diplomatske veze s Katarom, između ostalog inzistirajući na tome da zaustavi svoju podršku terorističkim grupama, zatim prekine veze s Iranom i zatvori Al Jazeeru. Ipak, blokada se pokazala još jednim vanjskopolitičkim fijaskom. Dvije i po godine kasnije, čini se da Katar dobro podnosi krizu i ne čini nikakve ustupke. U međuvremenu, spor je rasparčao Zaljevsko vijeće za suradnju (GCC), političku i ekonomsku organizaciju arapskih zaljevskih država nastalu 1981. godine kao podrška protiv Irana. I ovdje Rijad kasni s pomirenjem. Rezultat toga bi srednjeročno mogao biti dogovor država članica GCC-a da se međusobno ne miješaju u unutrašnje stvari, nalik onome što je vijeće dogovorilo 2014. usred sličnog spora između Katara i njegovih susjeda.
Pohvalan kao i svaki pokušaj prestanka sukoba s Houthima ili Katarom, niti jedan jedini sporazum neće omogućiti brzo rješenje napetosti u regiji. U poslijeratnom Jemenu, Saudijska Arabija će vjerovatno trebati održati mir između bezbroj političkih i plemenskih grupa i uložiti mnogo u napore na obnovi kako bi se smanjila snaga regrutiranja i mobilizacije terorističkih grupa kao što su Al Qaida i tzv.Islamska država (ISIL), koje su već stekle uporište u državi. Isto tako, samo vrijeme i mjere za izgradnju sigurnosti će obnoviti povjerenje između Katara, Saudijske Arabije i UAE.
Na domaćem frontu još manje optimizma je garantirano. Kao što je pokazao nedavni val hapšenja novinara i intelektualaca, Rijadova represija unutrašnje opozicije i dalje se ne smanjuje. MBS-ova vizija 2030 – ključni stub njegovog vodstva – može donijeti daljnje ekonomske i socijalne reforme, ali politička liberalizacija nije u igri.
Ipak, predsjedavanje G-20 pruža MBS-u prostor da se oporavi od nepromišljenih političkih odluka iz proteklih godina. Koristeći G-20 kao forum za raspravu o klimatskim promjenama i nezaposlenosti mladih, i kritičnim pitanjima za Bliski istok, kraljevina bi mogla poboljšati svoj međunarodni imidž, a razboritija vanjska politika mogla bi vratiti povjerenje investitora i donijeti stabilnost u region.
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)