Genetski profil jedne žene pokazao je da bi ona mogla da razvije Alzheimerovu bolest do 50. godine života. Ona je, poput hiljada njenih srodnika, rođena sa mutacijom gena koja izaziva probleme sa pamćenjem u četrdesetima i rapidno se pogoršava do smrti koja nastupa oko 60. godine.
Ali kod nje nije bilo nikakvog kognitivnog pada sve dok nije zašla u osmu deceniju života – tri decenije kasnije nego što se očekuje. Kako se to dogodilo? Novo istraživanje na ovo pitanje nudi odgovor za koji naučnici kažu da bi mogao da u potpunosti promjeni naučno shvatanje Alzheimerove bolesti.
U istraživanju koje je 4. novembra objavljeno u časopisu Nature Medicine, istraživači su naveli da je ova žena imala još jednu mutaciju koja joj je pomogla da odloži bolest tako što je usporila vezivanje određenog šećernog jedinjenja za važan gen. To znači da postoji mogućnost razvijanja terapije koja bi drugim pacijentima omogućila isti zaštitni mehanizam.
Ova žena sada ima blizu 80 godina i živi u Medellinu u Columbiji, odakle potiče proširena porodica od oko 6.000 ljudi čiji su članovi vjekovima oboljevali od demencije.
Prije nekoliko decenija, kolumbijski neurolog dr Francisco Lopera počeo je vodi evidenciju smrti članova te porodice. On je zabilježio porodično stablo i otišao na gerilsku teritoriju kako bi nagovorio srodnike onih koji su umrli da mu daju mozgove pokojnika. Lopera je doprinio da se utvrdi da je uzrok Alzheimerove bolesti kod njih bila mutacija na genu nazvanom Presenilin 1.
Iako je nasljedna demencija uzrok kod tek jednog malog djela populacije oboljelih koja broji oko 30 miliona ljudi u svijetu, ona je važna zato što je kod nje utvrđena specifičnost uzroka i konzistentan obrazac.
Dr Lopera i tim naučnika proveli su godine u proučavanju ove porodice. Kada su otkrili da je pomenuta žena imala mutaciju na genu Presenilin 1, ali da još uvijek nije razvila blagi kognitivni poremećaj, odnosno nije stupila u predalzheimerovo stanje, bili su zbunjeni.
“Imamo jednu osobu koja je otporna na Alzheimerovu bolest iako bi trebalo da je visoko ugrožena”, kaže dr Eric Reimann, izvršni direktor Instituta Baner za istraživanje Alzheimerove bolesti u Fenixu u Arizoni.
Žena sa mutacijom je u Bostonu podvrgnuta ispitivanjima. Njen mozak bio je pun najvažnijih pokazatelja bolesti: plakova amiloidnih proteina.
“To je bio najviši nivo amiloida koji smo dotad vidjeli ”, kaže dr Jakle Quiroz sa čela laboratorije Generalne bolnice u Massachusettsu .Ali je bilo malo drugih pokazatelja bolesti – neznatne količine proteina tau koji se formira u mozgovima pacijenata sa Alzheimerom, i nizak nivo neurodegeneracije.
“Njen mozak je funkcionisao prilično dobro”, kaže dr Jakle Quiroz, koja je također jedna od autora istraživanja. “U poređenju sa ljudima u rasponu između 45 i 50, zapravo je bila bolje.”
Dr Lopera kaže da je ona u svojoj biologiji imala skrivenu tajnu.
“Ovaj slučaj je okvir za otkrivanje novih pristupa”, istakao je dr Lopera.
Doktorka Quiroz je konsultovala svog supruga, dr Jozefa Arboledu Velasqueza, ćelijskog biologa. On je utvrdio da ova žena posjeduje ekstremno rijetku mutaciju na genu nazvanom APOE.
APOE ima tri varijante; APOE 4 nalazi se kod 40 odsto oboljelih od Alzheimerove bolesti. Ova žena imala je dva primjerka APOE 3, varijante sa kojom se većina ljudi rađa – ali su oba imala mutaciju nazvanu Christchurch. Ta mutacija je ekstremno rijetka, ali prije nekoliko godina istraživači su otkrili da je nekoliko članova kolumbijske porodice imalo upravo ovu mutaciju na jednom od APOE gena. Oni su razvili Alzheimerovu bolest u istom životnom razdoblju kao i ostali članovi porodice. Mutacija u slučaju ove žene nalazila se na području gena koji se vezuje sa šećerno-proteinskim jedinjenjem koje je uključeno u širenje proteina tau kod Alzheimerove bolesti.
Istraživači su utvrdili da što se manje varijanta APOE gena vezuje sa ovim jedinjenjem, manje je i povezana sa bolešću. Sa mutacijom vezivanja jedva da je i bilo.
Dr Guanin Bu sa čela neurološkog odjeljenja na Klinici Majo u Jacksonvilleu na Floridi, kaže da iako su zaključci doneseni u samo jednom izolovanom slučaju i potrebno je dodatno ih istražiti, implikacije ovih zaključaka mogle bi da imaju veoma veliki uticaj na dalji razvoj nauke na ovom polju.
“Kada uspijete da odložite stupanje Alzheimerove bolesti za tri decenije, možete da kažete samo – wow ”, kaže dr Bu.
(TBT, NYT)
