Protjerivanje libijskog ambasadora iz Grčke predstavlja blaži oblik reagiranja Atine na memorandum o određivanju ekskluzivne ekonomske zone na moru, koji su potpisali Turska i Libija. Ozbiljniji potez bio bi da se protjera turski ambasador, što bi dovelo do eskalacije krize, ocjenjuje dopisnik grčke televizije ERT iz Beograda Nikos Pelpas.
Ukoliko bi turski ambasador bio protjeran iz Grčke, to bi, prema Pelpasovim riječima, otvorilo mogućnost da razvoj događaja izađe iz sfere diplomatije.
„Grčka pokušava iz krize izaći diplomatskim putem, alarmirajući saveznike, prije svega EU, jer memorandum ugrožava ne samo teritorijalni integritet Grčke, već cijele EU. Šire gledano, ugrožava i međunarodno pravo i zato smo odmah imali reakcije velikih sila, Rusije i SAD, koje su osudile potpisivanje memoranduma“, kaže Pelpas.
Grčka vlada je reagirala protjerivanjem libijskog ambasadora u Atini, izazvana potpisivanjem memoranduma između Tripolija i Ankare, kojim definiraju međusobnu granicu, dogovor o proširenju sigurnosne i vojne saradnje i eksploataciju energenata na Mediteranu.
Sporazumom potpisanim 27. novembra predviđen je koridor koji se prostire duž istočnog Mediterana, između obala Turske i Libije, koji siječe i dio mora, u blizini Krita, na koje pravo polaže Grčka.
Turska eksploatacija nafte — put u rizik
Sporazum je izazvao oštre reakcije i Izraela i Egipta, koji je sporazum nazvao ilegalnim.
Mediji navode da na ovaj način Turska želi zarobiti egejska ostrva istočno od 25. meridijana u turskom kontinentalnom pojasu, što bi značilo da ostrva Lemnos, Lezbos, Hios, Samos, Ikarija, Mikonos, Naksos, Paros i Santorini nemaju nikakvu nadležnost nad morskim zonama izvan šest nautičkih milja od svojih obala.
Za sada Grčka, prema Pelpasovim riječima, reaguje tako što pokušava da tursko-libijski sporazum ne bude međunarodno prihvaćen i da nikada ne stupi na snagu.
Stalnim stvaranjem „sivih zona“ u Egejskom moru, Turska već duže vrijeme pokušava osporiti odredbe Lozanskog ugovora iz 1923, kojim su, nakon Prvog svjetskog rata, definirane granice moderne Turske, napominje naš sagovornik.
Nakon relativnog uspjeha u tom naumu u Siriji, okrenula se ka zapadu. Sada Turska osporava pravo grčkim ostrvima u Egejskom moru da imaju ekonomsku zonu, dok je ranije osporavala teritorijalne vode u širini od 12 nautičkih milja.
Turska bi da dominira u istočnom Mediteranu
Prema mišljenju dugogodišnjeg dopisnika agencije Tanjug iz Ankare i Atine Vojislava Lalića, radi se o dvije stvari. Prvo, Turska želi naplatiti svoju podršku libijskoj vladi u svrgavanju libijskog vođe Moamera el Gadafija tokom „arapskog proljeća“.
Drugo, radi se o upozorenju Grčkoj da će Turska biti odlučna kada je riječ o podvodnim istraživanjima rezervi nafte i gasa u istočnom Mediteranu.
Lalić podsjeća na već postojeći spor o istom pitanju koji Turska ima sa Kiprom i Grčkom oko podvodnih istraživanja u kiparskim vodama.
„Najnoviji razvoj događaja u Mediteranu mogao se čak i očekivati, jer Grčka i Turska imaju mnogo neraščišćenih sporova oko ostrva, oko teritorijalnih voda, oko vazdušnog prostora. Spore se, prije svega, oko statusa i položaja Republike Kipar. Kao što znate, Turska je nedavno počela istraživanja nafte i gasa istočno od tog ostrva, jer smatra da je to i njihova ekonomska zona i da je to pravo turske manjine koja živi na sjeveru ostrva“, kaže Lalić.
(TBT, Sputnjik)
Preslikan spor sa Kipra
Stvar koja se događa oko Kipra, ponavlja se i oko Krita, dodaje on. Prema Lalićevim rečima, u ovom trenutku teško je odgovoriti na pitanje kako će reagovati međunarodna zajednica.
„Očekujem da EU osudi turski potez, ali nisam siguran da će to biti dovoljno da se problem reši. Uostalom, predsjednik Erdogan i premijer Micotakis sreli su se tokom samita NATO-a i nisu uspeli da nijedno sporno pitanje skinu sa dnevnog reda.
Kao što sam rekao, nije ovo jedini spor, ovo je novi spor između Turske i Grčke.
Oni ne mogu da nađu zajednički jezik oko položaja manjina u jednoj i drugoj zemlji, oko statusa Vaseljenske patrijaršije, oko širine teritorijalnih voda oko ostrva koja su blizu turske obale, tako da dve zemlje teško mogu da se oslobode istorijskog nasleđa koje je, kao što je poznato, bilo veoma teško i krvavo“, zaključuje Lalić.
