Sredinom 20. vijeka Steinbeck je napisao 17 kratkih priča za francuski list Le Figaro. Sve ih je sastavio na engleskom, a one su potom prevedene na francuski. Jedna od njih, fiktivno djelo nazvano “Prijateljske buhe“, može se pronaći u novom izdanju magazina Strand, književnog tromjesečnika.
Magazin je prethodno objavljivao dotad neotkrivena djela Ernesta Hemingaya i Raymonda Chandlera, a 2014. godine na njegovim stranicama mogla se pročitati druga Steinbeckova kratka priča napisana za jednu patriotsku radio-emisiju za vrijeme Drugog svjetskog rata, a koju je u živom prenosu 1943. pročitao Orson Wells. Odgovorni urednik Stranda, Andrew F. Gulli, uposlio je istraživača koji je pretresao zbirku rijetkih rukopisa u Centru Harry Ransom na Univerzitetu u Texasu.
“Pročitao sam ovu i pomislio: ‘O bože’“, kaže Gulli o Steinbeckovoj priči. “Bilo je nečeg univerzalnog u vezi sa mačkom, porodičnim sukobima i tenzijom.“
Fiktivni restoran pod imenom “Prijateljske buhe“ smhešten je na obali Sene. Njime upravlja kuhar, gospodin Amite, koji je ovjenčan jednom Michelinovom zvijezdom i priprema se prisvojiti i drugu. “On je veoma, veoma usplahiren čovjek”, objašnjava Gulli. “Oslanja se na svoju mačku koja isprobava hranu i klimanjem glave mu govori da li je hrana dobra. Mačka je čudesna i zove se Apolo.”
Na dan kada bi trebalo da u restoran dođe komisija za Michelinovu zvijezdu, događa se čitav niz nevolja i gospodin Amite na kraju staje na Apolov rep. Mačka odlazi bijesna, a bez nje je obrok koji je Amite pripremio katastrofalan. Potom dolazi do obrta u zapletu: Amiteu se ukazuje druga šansa i on otkriva tajni sastojak.
“Prijateljske buhe” možda se čine neozbiljnim iz pera pisca poznatog kao hroničar patnje. Ipak, Steinbecku je komedija bila vrlo važna, ističe Susan Shilinglow, nekadašnja direktorica Centra za studije Steinbecka Martha Heasley Cox na Univerzitetu San Jose u Kaliforniji. “On je volio izokrenuti zabavne priče i imao je sjajan smisao za humor”, kaže Susan. “Ljudi bi mogli pomisliti da ova priča nije karakteristična za njega, ali na neki način jeste.”
Steinbeckovi romani iz tridesetih poput O miševima i ljudima i Plodova gnjeva koji je ovjenčan Pulitzerom, govorili su o ljudima koji su se borili preživjeti u vrijeme Velike depresije. Četrdesete su bile period tranzicije i Steinbeck je pisao putopise, izveštavao iz rata i dovršio neke prethodno započete romane.
o 1950, izdao Istočno od raja 1952. i često odlazio na putovanja sa svojom suprugom Elaine. Uprkos nemirnom duhu i životu, njegova ljubav prema Parizu je bila očigledna, smatra dr Susan Shilinglow.
Sigurno je da je bio sretan kada je pisao za Le Figaro 1954, dodaje ona. U prvoj priči koju je napisao za francuski list, rekao je kako je mislio da je za njega, stranca, pretenciozno pisati o Parizu, ali da se predomislio pošto je shvatio da bi on kao autsajder mogao predstaviti drugačiju perspektivu.
“Neupućene oči vide stvari koje stručnjaci ne primjećuju”, napisao je za Le Figaro. “Moj pogled na Pariz je potpuno naivan – ali ga gledam sa uživanjem.”
(TBT, NYT, Nedeljnik)
