“Pomozite mi“, prošaputao je svom advokatu.
Kapetan Rafael Acosta je tog dana preminuo. Sahranjen je tri sedmice kasnije, pod prismotrom čuvara, na parceli koju mu je dodjelila vlada. Petoro članova porodice kojima je dozvoljeno da prisustvuju pogrebu nije ga moglo vidjeti: Acostino tijelo bilo je umotano u smeđu plastiku.
Kapetan Acosta pretrpio je tupu traumu i elektrošokove, prema procurjelim dijelovima obdukcijskog izvještaja, a vlada je priznala da je nad njim primijenjena prekomjerna sila. Njegova smrt je tek jedan pokazatelj načina na koji je vlada Nicolasa Madura okrenula brutalni aparat represije protiv sopstvene vojske u pokušaju da zadrži kontrolu nad naoružanim snagama – i preko njih, državom.
Vrhovni vojni lideri u više navrata su iskazali svoju odanost Madurovoj administraciji, ali u posljednje dvije godine nacionalna ekonomija doživjela je krah, a većina stanovništva ove latinoameričke zemlje ostavljena je bez hrane i lijekova, te su frakcije unutar sigurnosnih sila zemlje najmanje pet puta pokušale zbaciti predsjednika ili na njega izvršiti atentat.
Vlada tvrdi da je otkrila još desetine takvih zavjera.
Državni mediji u Venecueli stvarne i izmišljene prijetnje nazivaju “neprekidnim pučem”. Madurova Socijalistička partija pribjegava “opsadnom mentalitetu” i kulturi straha kako bi opravdala nadzor i praćenja, zadržavanja u zatvoru i mučenja navodnih neprijatelja od kojih su mnogi pripadnici oružanih snaga Venecuele, odnosno vojske koja broji 160.000 vojnika.
“Nasilje nad vojnim zvaničnicima neprekidno napreduje zato što oni predstavljaju stvarnu prijetnju Madurovom režimu”, ističe general Manuel Cristofer Figera, nekadašnji šef obavještajne službe Venezuele, koji je u aprilu izbjegao iz zemlje u SAD.
U zatvorima se trenutno nalazi 217 aktivnih i penzionisanih vojnih službenika, a prema podacima Koalicije za ljudska prava i demokratiju, neprofitne organizacije u Karakasu, među njima je i 12 generala.
Ova organizacija zabilježila je 250 slučajeva mučenja koje je služba sigurnosti počinila protiv vojnih službenika, njihovih porodica i opozicionih aktivista od 2017. Većina žrtava je u zatvoru provela godine bez prava na suđenje, a nekolicina njih je osuđena za zločine.
Ova nehumana praksa nedavno je dospjela u središte pažnje međunarodne zajednice kada je Michelle Bacheler, komesarka UN-a za ljudska prava, objavila izvještaj u kojem se navodi da je vlada Venezuele zatvorenike koje smatra političkim protivnicima podvrgavala “elektrošokovima, gušenju plastičnim kesama, voterbordingu, prebijanjima, seksualnom nasilju, uskraćivanju vode i hrane i izlaganju ekstremnim temperaturama”.
Ministar informisanja Venezuele nije odgovorio na pitanja koja mu je New York Times uputio o optužbama za mučenje zatvorenika. Kabinet državnog tužioca takođe je odbio komentirati. Vlada je ranije osporavala optužbe za sistematsko mučenje i specifične slučajeve otpisivala kao izolovane incidente.
(TBT, NYT)