Znak na ulazu na imanje Monroeovih koje je sada muzej bio je sastavni dio njihovih djetinjstava na relaciji između Charlottesvillea i male, pretežno afroameričke zajednice koju su zvali Monroetown.
Aida Monroe Sailor (79) vozila se u očevom chevroletu početkom pedesetih kada je on potvrdio njene sumnje.
Geroge Monroe Mlađi, Aidin rođak, veliki dio djetinjstva proveo je na farmi koju je sagradio njegov čukundeda, Edward Monroe, čiji su roditelji, kako se pričalo, bili robovi predsjednika Monroea i među prvima koji su poijneli njegovo ime. To nije bilo neobično za robove čije je afričko porijeklo bilo ukradeno ili izgubljeno.
Aidin otac imao je 45 godina kada mu je ona kao osmogodišnjakinja postavila pitanje dok su se vozili pored plantaže poznate kao Highland.
“Čitavog života sam se susretala sa tim znakom”, kaže Aida. “Pitala sam tatu da li smo mi ista porodica Monroe, on mi je rekao da jesmo i to je bilo to. Nismo pričali o tome. Prosto se znalo da smo povezani sa predsjednikom. Ne krvlju, već ropstvom.”
Članovi zajednice Monroetown sedam generacija su živjeli na svega 15 kilometara od Highlanda, ali do prije tri godine nije bilo nikakvog razgovora između njih i muzeja. Oni sada zajednički pokušavaju izmijeniti način na koji je ropstvo ovde predstavljeno. Predsjednik je živeo u Highlandu od 1799. do 1823. godine. Imanje koje je kupljeno 1793. godine bilo je njegov porodični dom dok je služio kao guverner Virginije i predsjednik.
James Monroe je podržavao aboliciju, ali je svejedno porobio skoro 250 ljudi. Ta kontradiktornost jasno je istaknuta na sajtu Highlanda.
Posjetiocima se sada govori o obližnjoj zajednici potomaka. Njima se takođe predstavljaju dvojica porobljenih muškaraca – Peter Malorie i George – koji su sagradili Monroeovu gostinjsku kuću.
Martin Violet, istraživač i vodič u Highlandu, 2017. godine je posjetio baptističku crkvu u Monroetownu gdje je sa Mirandom Barnet, koja takođe radi kao vodič u Highlandu, pokušao otkriti šta se dogodilo sa robovima koje je James Monroe prodao vlasniku plantaže na Floridi prije 200 godina.
Violet je poslije službe prišao grupi Afroamerikanki i upitao ih o Monroeovima.
“Došli ste na pravo mjesto”, rekla je jedna od njih. “Mi smo Monroeovi!”
“Sve dotad, nismo imali pojma da se ova zajednica nalazi ovdje”, objasnila je izvršna direktorica Highlanda Sarah Bon-Harper.
Mala grupa Monroeovih potomaka okupila se u Highlandu u martu 2018. godine i povela prvu diskusiju o tome na koji je način najbolje predstaviti porodičnu historiju. Okupljanja su postala prostor za razgovor o naslijeđu ropstva i rasnim nejednakostima.
“Teško je pretočiti u riječi kakav je osjećaj odrastati toliko blizu plantaže na kojoj se nalaze vaši korijeni”, kaže Aida. “Kada sam saznala odakle potičemo, često sam razmišljala o tome šta se dogodilo sa našim narodom.”
James Monroe je 1828. godine čak dvije stotine robova prodao Josephu Millsu Whiteu, vlasniku Casa Biance, plantaže pamuka nadomak Floride, za 5.000 dolara kako bi otplatio svoj dug nakon što mu je istekao predsjednički mandat.
Violet i Miranda Barnett su poslije posjete crkvi razmišljali o tome da li je moguće da su u krvnom srodstvu sa potomcima u Monroetownu.
Njih dvoje su kasnije posjetili crkvicu na Floridi. Nju su osnovala djeca koja su prethodno porobljena u Highlandu. Istraživači su se susreli sa desetak ljudi, među kojima se našla i žena čiji je deda bio potomak jednog od porobljenih parova koji su prodati Whiteu i koja je predstavljala prvu direktnu vezu između dvije zajednice.
Kada su Barnett i Violet objasnili šta su saznali na Floridi, Voltin Eubanks, potomkinja Monroea u Virginiji, predložila je da se Floriđani pozovu na godišnju proslavu Monroeovih u Virginiji koja će biti održana ovog mjeseca.
“Želim da se lov na blago nastavi i da pronađemo još veza između naše dvije zajednice”, istakla je Voltin. “Imamo iste korijene i možda smo u krvnom srodstvu.”
(TBT, NYT)