Reakciju prenosimo u nastavku:
– Država Bosna i Hercegovina nazaduje u raljama etnokratske politike.
Predstavnički dom PS BiH ne radi ništa.
Dom naroda PS BiH ne funkcionira.
Vijeće ministara BiH politički vegetira.
Etnokratski koncept vlasti pokazuje da je potpuno promašen i da se ne može promijenti kozmetičkim zahvatima i manjinskim participiranjem multietničkih stranaka u vlasti.
Pogrešni potezi vlasti svakodnevno blokiraju, opstruiraju i iscrpljuju mogućnost napretka države Bosne i Hercegovine.
Umjesto da poštuju Dejtonski mirovni sporazum lideri SDA, SNDS-a i HDZ-a odlučili su da suprotno Aneksu 10 protjeraju OHR iz Bosne i Hercegovine prije nego što naša država postane punopravna članica NATO-a i EU.
To je nedopustivo i krajnje opasno!
Takva politika predstavlja savijanje kičme pred snagama koje žele slabljenje i razbijanje države Bosne i Hercegovine.
Ovakav truhli sporazum etnokratskih stranaka može imati nesagledive posljedice.
Ne smijemo dozvoliti da se na temeljima nezdravog kompromisa pravi niz novih loših kompromisa koji – tom negativnom kompromiserskom inercijom – vode ka uništenju države, unesrećenosti društva i degradaciji univerzalnih vrijednosti.
Nakon više od dvije decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma nužno je da međunarodna zajednica i njen visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini u primjeni ovog sporazuma u praksi pređu sa terena politike na teren prava.
Dok Ustav Bosne i Hercegovine ne bude usaglašen u svim svojim elementima sa međunarodnim pravom, visoki predstavnik treba da se koristi svojim ovlaštenjima koje ima u članu 5 Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma – da bude konačni tumač njegovog sadržaja.
Ne treba zaboraviti da su Aneks 10 potpisala oba entiteta, pored Bosne i Hercegovine, Hrvatske i SRJ koju je naslijedila Srbija, čime su pristali da će prihvatiti to tumačenje pravno relevantnim, a time i za sve strane potpisnice obaveznim.
Zato država Bosna i Hercegovina kao potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma ne smije dozvoliti da OHR ode iz nje, dok se Ustav BiH u svim svojim elementima ne usaglasi sa međunarodnim pravom i dok Bosna i Hercegovina ne ispuni uslove za prijem u EU i NATO.
Međunarodna zajednica je dužna da Bosnu i Hercegovinu osposobi da postane normalna i funkcionalna država, da kao međunarodnopravni subjekt može da preuzme svoje odgovornosti pred tom međunarodnom zajednicom koje ima svaka nezavisna i suverena država.
Mi ne smijemo dozvoliti da OHR izgubi svoje ovlasti i završi mandat sve dok Bosna i Hercegovina ne postane punopravna članica NATO-a i EU.
Zato moramo snažno i beskompromisno nastaviti principjelnu borbu za evroatlantsku Bosnu i Hercegovinu.
Takva Bosna i Hercegovina nema demokratsku alternativu!
Uskoro će se navršiti godina dana od održavanja Općih izbora 2018. godine u Bosni i Hercegovini.
Logična, neminovna i suštinska pitanja koja građani u svim demokratskim državama postavljaju glase:
Da li živimo bolje nakon izbora?
Da li je povećan životni standard građana?
Da li imamo veći priliv stranih investicija?
Da li je sigurnost građana na većem nivou?
Da li imamo kvalitetniji obrazovni i zdravstveni sistem?
Nažalost, odgovori na ova pitanja, kao i na brojna druga egzistencijalna pitanja su negativni.
U martu mjesecu ove godine, u skladu sa članom 9. Poslovnika Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 58/14, 88/15, 96/15, 53/16) podnio sam delegatsku inicijativu s ciljem da se u roku od trideset (30) dana od dana usvajanja ove inicijative u dnevni red Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH uvrsti posebna tačka pod nazivom: „Informacija Vijeća ministara BiH o zabrinjavajućem iseljavanju stanovništva Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom na odlazak radno sposobnog stanovništva“.
Nažalost, već pet mjeseci se ne otvara rasprava o ovom vitalnom pitanju za sve građane i narode Bosne i Hercegovine.
Tri vladajuće etnokratske politike misle da sve političke aktere mogu svrstati u tri monoetničke „reprezentacije“ u kojima će SDA, SNSD i HDZ biti glavni politički faktori, a svi ostali njihovi politički trabanti.
Zato se etnokratske snage i njihovi politički sateliti bave stalnim napadima na opoziciju s ciljem uništenja bilo kakve alternative u zemlji.
Tačnije rečeno, pokušavaju na duge staze ubiti alternativu postojećem etnokratskom beznađu u Bosni i Hercegovini.
Međutim, prevarili su se.
Nismo svi isti.
Nije ovdje baš sve na prodaju.
Ne mogu sve političare kupiti ili ucijeniti.
Tvrd smo mi orah.
Nikada se ne predajemo!
Ovo još nije kraj naše političke borbe za pravedniju državu Bosnu i Hercegovinu.
Nije čak ni početak kraja.
Ali je sigurno kraj početka.
(TBT)
