Malo je tv serija na Bliskom istoku izazvalo toliko ogorčenosti kao što je Džin (Jinn), Netflixova dugonajavljivana prva arapska serija.
Dosadašnje TV drame snimane u arapskom svijetu izazvale su ljutnju zbog načina obrade kontroverznih tema, uključujući antisemitizam (Konji bez konjanika, 2002, Egipat); opisi halifa Poslanika Muhammeda (Omar, koprodukcija iz 2012.); te nesamostalnost žena i spor s Katarom (saudijska serija Selfie, koja je počela 2002.).
Međutim, Džin, jordanska produkcija, dočekan je sa gotovo jednoglasnim negativnim recenzijama i široko rasprostranjenom osudom od strane javnih institucija i islamskih grupa u kraljevini od objavljivanja serije u junu, uglavnom zbog bezazlenog poljupca i neprimjerenog govora koje mnogi smatraju nereprezentativnim pogledom na društvo.
Kontroverza je otkrila patrijarhalno arapsko društvo, rastrgano između prastare tradicije i modernog vremena – i neuspjeh da se prirodno nastani ni u jednom.
Državni tužilac, veliki muftija, regulatorno tijelo za medije i nadležni organi Regije Petra osudili su seriju zbog narušavanja javnog morala, rekavši da ona ne predstavlja vrijednosti i tradiciju Jordana. Muslimansko bratstvo je izjavilo da je davanje dozvole za seriju u Jordanu bilo “strašan zločin” koji “podstiče Božji gnjev” zbog “vulgarnih scena0 koje krše vrijednosti islama”.
Reakcija osim kritičarske je pretjerana i, u slučaju islamističkih grupa, krajnje licemjerna s obzirom da se njihov statičan, rigidan pogled na islam, ne razlikuje se od „orijentalističkog, kulturnog osvajača“, kako je kazao jedan jordanski novinar. Reakcija preko društvenih medija također je bila oštra:
Umjetnički, kritika je zaslužena. Džin ima loš scenario, gluma je također loša, a serija o srednjoškolcima u kombinaciji s natprirodnim nespretno je režirana.
Ali također označava ozbiljan pogrešan korak za Netflix, najveći svjetski streaming servis, koji pokušava ući na tržište Bliskog istoka, postavljajući pitanje o tome koliko ozbiljno želi stvoriti originalan i vrijedan sadržaj za region.
Netflix se nastoji proširiti
Netflix, koji je proizašao iz DVD video servisa, sada ima oko 148 miliona pretplatnika širom svijeta, što je veliki udio globalne publike. Posljednjih godina nastoji stvarati vlastiti sadržaj. Netflix ulaže mnogo u nabavku sadržaja i produkciju u SAD-u, ali u inozemstvu nije tako promišljen. U srcu je još uvijek američki-orijentirana kompanija, a njeni projekti čiji su autori lokalni ljudi trpe američki nadzor, od razvoja likova do zapleta radnje.
Neke serije su kritizirane zbog nedostatka razumijevanja neameričke kulture. Narcos, kvazi-biografski film o kralju droge Pablu Escobaru, bio je globalno popularan, ali je razljutio mnoge u Kolumbiji zbog svog površnog i stereotipnog prikaza zemlje. Jednako sporna je filipinska drama Amo, uvredljiva hronika pogubnog rata s drogom predsjednika Rodriga Dutertea, koja je u suštini na strani policijskih snaga koje su do sada ubile više od 5.000 civila.
Netflix je napravio prodor na Bliskom istoku: sa 1,7 miliona korisnika, ima najveću bazu pretplatnika u regiji. Ali suočava se sa konkurencijom. Starz, usluga bazirana na pretplatničkom gledanju videa na zahtjev (SVOD) sa sjedištem u Dubaiju, ove je godine dostigla milion pretplatnika.
Američki streameri poput Amazon Primea također dobijaju sve više publike u regionu. Sve njih je nadmašilo 70 miliona korisnika Shahida, besplatne usluge videa na zahtjev saudijske TV mreže MBC.
Ali iznos koji Netflix plaća za licenciranje filmova i TV serija u regionu je znatno manji od velikih suma koje plaćaju saudijski konglomerati Rotana, MBC i ART, koji posjeduju ekskluzivna prava na najveće produkcije na Bliskom istoku.
To je zato što, uprkos značajnim dobicima u posljednjih nekoliko godina, MENA je malo, ali obećavajuće tržište kada se posmatra globalno. Objašnjava neke od neobičnih izbora među regionalnim sadržajem Netflixa, uključujući filmove Aman Ya Sahbi (2017) i Republika Imbaba (2015).
Prva originalna izdanja Netflixa u regionu naišla su na različite reakcije. Ipak, Netflix uspijeva na Bliskom istoku preko svog globalnog brenda i kulturnog pečata. Njegove originalne dramske produkcije su popularne: mnoge su ilegalno snimljene te preuzimane bez kontrole.
Sve je u detaljima
Džin je najavljen kao arapski TV događaj godine: nadnaravna drama smještena u Jordanu, a glumcima u seriji to je bio prvi put na ekranu. Režirali su je Libanac Mir-Jean Bou Chaaya i Amin Matalqa iz Jordana. Pisci scenarija su majstori vizuelnih efekata, kasnije producenata iz Nashvillea, Elan i Rajeev Dassani.
“Oduševljeni smo što radimo sa ovako raznovrsnim talentom na prvoj arapskoj seriji na Bliskom istoku”, rekao je Erik Barmack, potpredsjednik međunarodnog Original Seriesa na Netflixu u februaru 2018. “Jako smo uzbuđeni što možemo ovu priču predstaviti globalnoj publici i slaviti arapsku omladinu i kulturu. ”
Ali svako ko je pažljivo pratio poteze Netflixa u regionu nije očekivao baš mnogo. Bou Chaaya je možda pokazao potencijal ranije, ali je u velikoj mjeri neiskusan. Matalqina djela nakon Abu Raeda su propala, dok braća Dassani nisu imali ništa u svojoj filmografiji što se odnosi na arapsku kulturu.
Izbor Jordana kao mjesto radnje Džinna uvijek je bio problematičan budući da je filmska i televizijska industrija u zemlji još uvijek u začetku, a svakako usporena nedostatkom kreativnih talenata i ograničenim resursima.
Samo jedan lokalni talenat je isplivao tokom proteklih nekoliko decenija: Yahya Alabdallah iz Prošlog petka.
U isto vrijeme, umjereno konzervativna priroda zemlje, zajedno s odsustvom prirodne filmske kulture, otežava posao autorima da odrede gdje su granice.
Ali bilo je jasno da su tvorci Džinna namjeravali izazvati reakciju.
Strašni film?
Serija od pet epizoda započinje školskim izletom gdje drugo nego u Petru, svjetski poznat arheološki grad u Jordanu. Mira (Salma Malhas) je kvazi-buntovna tinejdžerka koja se još uvijek bori sa gubitkom majke. Izlazi sa Fahedom (Yasser al-Hadi), samouvjerenim mlakonjom koji provodi veći dio serije pokušavajući kontrolirati svoju povremenu djevojku.
Mira, Fahed i ostatak njihovog klana su finansijski dobrostojeći, za razliku od nesretnog Yassina iz srednje klase (Sultan Alkhail), kojeg zlostavlja svaka osoba iz njegovog života. Kada ga vođa Tarek (Abdelrazzaq Jarkas) gurne u jamu i pomokri na njega, pomoć dolazi niotkuda u obliku Vere (Aysha Shahaltough), misteriozne studentice koja vrlo brzo postaje njegov anđeo osvetnik.
U prvoj epizodi, Tarek je misteriozno ubijen, čime je počeo niz nesvjesnih samonapada, ubistava i čudnih događaja u školi. Mladić po imenu Keras (Hamzeh Okab) iznenada se pojavljuje kod Mire i objašnjava da su djeca okupila džine, onosvjetska stvorenja koji napadaju ljudska tijela.
Ko su tačno džini? Jesu li oni pali anđeli, duhovi ili nešto između? Kako se tačno okupe? Sva ova pitanja ostaju bez odgovora, jer se njihov svijet ne razlikuje od svijeta djece u Amanu: bez karaktera, bez detalja i podsjeća na američka predgrađa. Svodi se na klišeizirane tinejdžerske dramske serije, predvidljive narodne strahove i očigledne reklame za turističke lokacije Jordana.
Problemi ne prestaju sa lošim scenarijem ili ukočenom glumom ili dijalogom na engleskom jeziku koji je aljkavo preveden na arapski.
Džin je serija bez pravog uvida u živote jordanskih tinejdžera, bez pozicije u modernom jordanskom društvu i bez ikakve umjetničke vizije.
Sve u seriji izgleda kao kopija izlizanih američkih formula, uključujući osnovne karakteristike likova i njihove unutrašnje konflikte, međusobni odnos; pa čak i brend horora koji spaja užasno sa natprirodnim. Ništa nije autentično, emocionalno stvarno ili uvjerljivo.
VIDEO: (Netflix/Youtube)
Prokletstvo Džina
Da li bi serija izazvala tako negativnu reakciju da je zaista bila dobra? Neki jordanski intelektualci pohvalili su glumce i ekipu za suočavanje s konzervativnim društvenim normama u Jordanu (priznajući da je loše napisana).
Prvi tabu koji je Džin razbio je ljubljenje. Prikazivanje ljubljenja na ekranu nije baš sasvim novo u većini arapskog svijeta, ali se obično izbjegava na TV-u, čak i kada je tema direktno seksualna (što nije slučaj čak ni sa Džinom). Jedna scena s francuskim poljupcem izazvala je kontroverzu te dovela do online maltretiranja Malhas. Iz Netflixa MENA su izjavili na Twitteru da im je žao zbog „vala matretiranja niza glumaca i ostalih sudionika serije.“
Druga crvena linija bila je upotreba vulgarizama koji se u arapskoj produkciji nikada ranije nisu mogli čuti.
Ali Džin ima problem koji je teško ignorirati. Da je prava namjera ljudi iza serije bila uzdrmati jordansko društvo, onda bi obratili pažnju na stvaranje trodimenzionalnih likova sa stvarnim problemima poput klasa ili slobode izražavanja i identiteta.
Ali u Džinu nema političkog podteksta, niti opipljivog društvenog komentara, niti temeljitog istraživanja porodične dinamike. Umjesto izazivanja ili zaobilaženja holivudske priče, Džin je na koncu ponavlja.
Neuspjeh Džina je neoprostiv. Arapska TV doživljava veliku evoluciju u protekle dvije decenije, dokazujući da veliki talenti postoje na Bliskom istoku. Sa Džinom, Netflix je pokazao jasno neznanje o regionu koji tek treba upoznati, bacajući sumnju na buduće planove i umjetničku strategiju.
U izjavi za MEE, iz Netflixa su kazali: „Džin želi prikazati probleme s kojima se mladi Arapi suočavaju kada postanu punoljetni, uključujući ljubav, maltretiranje i drugo. Čuli smo od mnogih članova širom Bliskog istoka i svijeta koliko to kod njih odjekuje. Ali mi shvatamo da je nekim gledaocima provokativan.“
Pažnja će se sada usmjeriti na sljedeće velike arapske projekte.
Prvi će biti Al Rawabi škola za djevojčice, u režiji Time Shomali. Shirin Kamal je scenaristica, a za projekt su iz Netflixa poručili da se radi o “o tome kako se zlostavljana djevojka osvećuje svojim zlostavljačima, da bi saznala da niko nije posve loš, niti je posve dobar, uključujući i sebe”.
Tu je i horor serija Paranormal, adaptacija djela egipatskog kultnog romanopisca Ahmeda Khaleda Tawfika, prodatog u više od 15 miliona primjeraka. Producent je Mohamed Hefzy, a režiser Amr Salama, komercijalni reditelj, ako ne i vizionar, čiji se neuobičajeni američki stil savršeno uklapa u brend Netflix.
Što se tiče Jordana, ostaje nada da će kontroverza oko Džina ohrabriti autore u zemlji da progovore o tabuima i ispričaju neispričane priče o svojoj mladoj naciji. Međutim, da li posjeduju neophodne alate za ostvarenje tog sna, sasvim je drugo pitanje.
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)