Umro je sedam godina kasnije dok se javljao za riječ iz zvučno izoliranog kafeza u sudnici. Njegovo naslijeđe je složeno i tužno.
Morsi nije bio ni prvi izbor Bratstva kao njihov predsjednički kandidat 2012. godine. Hajrat al Šater, lider za koga se smatra da je prava politička i finansijska sila iza grupe, diskvalificiran je na osnovu toga što je bio pušten iz zatvora godinu dana ranije. S druge strane Morsi, inženjer i univerzitetski profesor, važio je za osobu bez harizme i autoriteta.
Čak je imao i nadimak koji na arapskom jeziku znači “rezervna guma”. Ipak, on je dospeo na vrh, makar samo nakratko.
Uspon na vlast
Na prvim protestima takozvanog Arapskog proljeća 2011, grupa Muslimansko bratstvo je ostala na marginama i oduprla se pridruživanju u demonstracijama.
Međutim, kasnije, osjetivši da se Egipat nalazi na prekretnici, grupa se pridružila protestima i njena podrška je bila instrumentalna za prisiljavanje Hosnija Mubaraka da se povuče. Međutim, u mjesecima nakon što je Mubarakova ostavka objavljena, grupa je naredila svojim članovima da napuste Trg Tahrir čak i dok su uglavnom sekularni demonstranti nastavljali sa demonstracijama – što je izazvalo rast nepoverenja između demonstranata i islamističke grupe.
Neki su čak optužili Bratstvo da uspostavlja sporazume sa vojskom nakon revolucije, tokom krvavih uličnih borbi između demonstranata i snaga sigurnosti. Ipak, nacija je zadržala dah dana kada su predsjednički rezultati objavljeni početkom juna 2012. godine, i kada se Morsi našao na položaju egipatskog predsjednika.
On se takmičio sa Mubarakovim posljednjim premijerom Ahmedom Šafikom – čovjekom koji je bio označen kao “felul”, ili ostatak, posljednjeg i omraženog režima. Za mnoge Egipćane sve je bilo bolje od Mubarakovog režima kojeg su upravo smijenili – čak su i neki sekularni revolucionari podržali Morsija na izborima.
Ubrzo naljutio narod
Ali on nije bio posebno popularan ili efektivan predsjednik.
Ekonomski gledano, zemlja se nije mnogo oporavila u godini kada je bio na vlasti, a Egiptu su poseban problem pravili česti nestanci struje. Politički gledano, Egipat je već bio na putu ka novoj smjeni vlasti.
Naime, Morsijev prvi korak na vlasti bio je da promijeni ustavnu deklaraciju zemlje i stavi samog sebe iznad sudskog nadzora, zabranivši izazove svojim uredbama, zakonima i odlukama. Opoziciona figura Mohamed El Baradei tada ga je nazvao “novim faraonom”.
Morsi je imenovao tada malo poznatog člana Vrhovnog savjeta oružanih snaga da bude njegov ministar odbrane – Abdela Fatah el-Sisija. Upravo Sisi će ga kasnije smijeniti i preuzeti predsjedništvo.
U to vrijeme, ironično, imenovanje Sisija viđeno je kao jedan od načina na koji Muslimansko bratstvo preuzima moć od vojske koja je vladala Egiptom od uklanjanja Mubaraka.
Uspostavljena je konstitutivna skupština koja je nadgledala sprovođenje ustavnih promjena, a u kojoj su dominirale konzervativne islamističke ličnosti, uključujući selafističke grupe, što je izazvalo strah među sekularnim i kršćanskim zajednicama u zemlji.
Konstuitutivna skupština je imala kontroverzne prijedloge kao na primjer taj da se smanji donja granica za ulazak u brak. Usvojen je u decembru 2013. sa 64 posto glasova, ali opozicija je pozvala na istragu rezultata govoreći da su rezultati lažirani.
Naizgled spontana protestna grupa – pod imenom Tamarod ili “Pobuna” – skupljala je snagu u ovom trenutku.
Njeni članovi su tvrdili da su prikupili preko 20 miliona potpisa pozivajući Morsija da se povuče. Na ulicama Kaira je tada bilo uobičajeno vidjeti ljude sa fotokopiranim spiskovima zahtjeva koje građani mogu potpisati.
Bio je to čin prkosa koji je isprva izgledao kao sumiranje nacionalne frustracije Muslimanskim bratstvom, ali je ubrzo postao previše odvažan da bi izgledao kao da ga vode civili, piše “Independent”.
Tako su se 30. juna 2013. na desetine hiljada ljudi okupile na većim trgovima u Kairu. Ali među gomilom ljudi bili su i pripadnici snaga sigurnosti koji su mahali crvenim kartonim i vikali “odlazi”.
Demonstranti i vojska su od njega zahtijevali da podnese ostavku, ali on je ostajao pri tome da je on “legitimni” lider Egipta.
Rušenje sa vlasti i zatvaranje
Srušen je sa vlasti 3. jula – a onda je nestao. Nije više viđen u javnosti do novembra te godine i to samo u sudnici.
Bio je držan, vjerovatno ilegalno, u različitim sigurnosnim zgradama sa gotovo nikakvim pristupom spoljašnjem svijetu. Prvo sudsko ročište bilo je također haotično.
Morsijevi krikovi da “ovo nije sud – ovo je bio državni udar” ugušeni su uzvicima advokata i novinara koji su tražili njegovu krv.
U sudnici je došlo i do nasilja kada je njegov tim advokata bio napadnut od strane gnjevnih advokata tužilaštva koji su vikali kako je “pogubljenje božja volja”.
Pred njim su bile brojne sumnjive optužnice. On je prvi put optužen za podsticanje na ubijanje demonstranata tokom sukoba u Kairu u predsjedničkoj palati u decembru 2012. godine. Zatim mu se sudilo zbog navodnog bjekstva iz zatvora još 2011. godine, za koje je bio osuđen na smrt za 2015.
Također je trebalo da mu se sudi i za špijunažu, za šta se ročište održavalo na dan kada je umro. Godinu dana prije njegove smrti, britanski advokati i parlamentarci upozorili su da može umrijeti u zatvoru jer je jako loše tretiran.
Izvještaj koji su napravili nezavisni istražitelji, na zahtev njegove porodice, pokazao je da je imao dijabetes, hipertenziju i bolest jetre i da je dugo držan u samici. Njemu je uskraćena pravilna ishrana, a ponekad su mu uskraćivani i lijekovi.
Do dana smrti, tvrdio je da je legitimni predsjednik Egipta.
(TBT, Blic)
