O susretu s predsjednikom Francuske Emmanuelom Macronom, boravku u Parizu na sesiji Bernarda-Hanrija Levyja, domaćoj političkoj sceni i kulturi, danas je razgovarao sa voditeljicom Novog dana Almom Dautbegović-Voloder bh. književnik i akademik Abdulah Sidran.
Bosanci i Hercegovci su bili jako ponosni kada su vidjeli Sidrana u Parizu s visokim zvaničnicima, a o bh. književnik o reakcija je za N1 rekao: “Osjećam se manje vrijednim nego što o meni važi u najširim narodnim krugovima. Narod je jednostavan, narod vidi veličinu kakva nisam samo zato što govorim jednostavnim jezikom. Narodu je pun klinac komplikovanih frazetina koji ništa i ne znače. Šta mu znači proaktivno majko draga? U Sarajevu postoje bolji pisci i bolji analitičari nego što sam ja, međutim mene je zapalo i bilo mi je čast biti tamo“.
“Stranački u Sarajevu nisam definisan, imam čitalaca i prijatelja u svim strankama i da se definišem za jednu od moćnih, onda bih izgubio sve poštovaoce od drugih pa se ja prislanjam onima gdje vidim najviše poštovanja”, kazao je Sidran te dodao:
“Ja sam Evropu optužio da je Bosnu izdala. Prije mjesec i po objavljena je deklaracija o opasnosti desnoga skretanja u svim evropskim državama. Radikalni desni pokreti dobijaju simpatije i mi smo tu deklaraciju potpisivali mailovima. Pitanje je kad je to Evropa sebi dopustila i ja sam svoje izlaganje na ručku kod Macrona počeo s time da Evropa danas plaća cehove za pogreške koje je napravila ‘92-‘95. godina u mojoj domovini. Vi ste dopustili ono što nigdje niste dopustili – da poraženi učestvuju u vlasti i time ste izdali temeljni princip Francuske revolucije, koje je u ono vrijeme označavalo klasnu jednakost. Ja sam kazao u našem vremenu i primjeru radi se o jednakosti primjeni standarda, ne primjenjujete iste standarde. Na Bosnu primjenjujete drugačije standarde. Zamolio sam da mi ne zamjeri, odnosno nama koji smo Bosanci po rođenju, Bošnjaci po etničkoj pripadnosti. Mi se osjećamo isto kao ‘92-‘95. kada se embargo na uvoz na oružje praktično odnosio samo na nas, međutim druga dva naroda imaju otvorene puteve. I dan-danas krši se princip jednakosti – da je jedan narod onemogućen u svakoj vrsti putovanja. Dugo sam govorio, bilo je gotovo neprijatno i bio je ručak pa postoji protokol. Bilo je šifriranih gestikulacija koje označavaju kad je kapak i ja taj jezik razumijem i dva puta sam prekršio taj išaret diplomatski. Nevjerovatna se stvar desila i zato me Macron zadržao poslije ručka. Nisam znao da je u nekoj prilici predsjednik Macron, prekrasan mlad čovjek, iznio ideju o hitnom interventnom prijemu šest kandidata u EU, tako što bi se formirala B grupacija za koju bi važili mekši standardi a Evropa im pomagala da pristižu. Kazivao sam: ‘Vi ste nas doveli u nemoguću situaciju – Evropa nama svakoga dana pobjegne tri dana u razvoju i kako je moguće da mi sustignemo’“, ukratko nam je prepričao ručak kod Macrona.
Na pitanje koliko smo mi krivi zbog toga što je “Evropa izdala Bosnu” je odgovorio: “Ne može biti na nama krivnja u toj sferi ono što je sistemsko uređenje. Ako je nama glavni normativni akt Dejtonski sporazum koji nismo pravili svojom voljom, u kojem su ugrađeni svi elementi koji vode u propast države i opstrukciju čine legitimnom. Jesam Bošnjak i ne stidim se toga. Jesam musliman i ne stidim se toga, ali nije mi bitna ta identifikacija, nisam živio od toga. To je biologija, šta ja imam s time kog’ vraga. Naša krivnja se može staviti u ono što je postdejtonsko – loše upravljanje, protuzakonito ili sa mnogo nedopustivih kriminalnih radnji“.
Sidran je poručio i kako je nečinjenje krivica te naveo: “Ne možete voditi kulturnu politiku ako u kulturi oko predsjednika, komiteta, ne uzimate najmjerodavnije ljude, nego dopuštamo da najmjerodavniji ljudi žive u kontejneru – to je organski poremećaj”.
Na pitanje je li nam strah najveći problem i da li smo toliko isprepadani u BiH pa nas priča o novom naoružanju dodatno čini plašljivim je kazao: “To se ne smije ni pomišljati. Ljudski strah jeste dio čula ostalih, ali u ovom primjeru ga ne treba tretirati biološkom kategorijom. U našem primjeru strah je proizveden zakonodavstvom koje je za sebe pisala vladajuća oligarhija. Današnji čovjek nema nikava prava, nema načina da on bude zaštićen od privatnoga poslodavca, ako je naopak čovjek, niti načina da kod tog privatnog poslodavca prođe kako treba. U našoj državi se stvorilo posebno zakonodavstvo za uposlenike državne službe. Oni su zaštitili sebe tom ‘troglavom aždahom’ koju zovemo konstitutivni narodi, što je laž. Strah je udjenut na taj način ima li novinara koji smije napisati nešto što ne odgovara vlasniku novine? Može li neko na portalu napisati nešto što vlasniku ne odgovara? Ne može. Prema tome, pojam slobode, u novinarstvu, i u svakom segmentu je iluzija, nešto što ne postoji, nešto što ne može postojati u ovakvom sistemu, a strah je svjesno ugrađen u svakodnevnu društvenu praksu. Upravlja se ljudima i od čovjeka prave mašinu“.
(TBT)
