Skoro 1,2 miliona kilometara kablova već povezuje kontinente kako bi odgovorilo na našu nezajažljivu potrebu za komunikacijom i zabavom. Kompanije udružuju resurse kako bi sarađivale na podvodnim projektima koji su poput auto-puta koji sve one dijele.
Ali Google sada želi svojim putem u projektu povezivanja SAD-a sa Čileom, gdje se nalazi najveća baza podataka ove kompanije u Južnoj Americi.
“Ljudi misle da su podaci u oblaku, ali nisu“, kaže Jane Stowel koja nadgleda izgradnju Googleovog projekta. “Oni su u okeanu.“
Ali stizanje do njih proces je koji iziskuje mnogo napora i sredstava. Finansijskih, prije svega. Brod pod imenom “Durable“, dug 139 metara, dostavit će kablove u more. Ali kablovi se prvo moraju proizvesti u fabrici u Newingtonu, u New Hampshireu.
U toj fabrici u vlasništvu kompanije SubCom, nalaze se specijalne mašine za proizvodnju kablova.
Kablovi su isprva samo grupe tanušnih niti od staklenih vlakana. Laseri šalju podatke niz niti brzinom svjetlosti uz pomoć tehnologije optičkog vlakna.
Nakon što oni dospiju u zemlju i povežu se na postojeću mrežu, podaci neophodni da bismo pročitali mail ili otvorili internet stranicu dolaze do naših uređaja.
Iako većina nas koristi internet putem Wi-Fi mreže ili razmjene podataka na telefonu, ovi sistemi povezuju fizičke kablove koji ogromnom brzinom prenose informacije širom svijeta.
U procesu proizvodnje kablovi prolaze kroz glodalice veličine mlaznog motora, obmotavajući žicu.
Neophodno je makar godinu dana da se propisno isplanira putanja kablova kako bi se izbjegle podvodne katastrofe, iako se kablovi prave tako da mogu izdržeti morsku struju, zemljotrese i druge potrese u moru. Svaki kabl bi trebalo da traje do 25 godina.
“Durable“ će prevesti 6.400 kilometara kabla težine oko 3.500 tona.
Kablovi se moraju poslagati u brod, a dok jedan radnik namotava kabl, drugi moraju da vode računa da se ne veže u čvor. Da bi se u brod utovarila neophodna količina kablova, potrebno je oko četiri sedmice.
Prvi transatlantski kabl završen je 1858. godine i povezivao je Ameriku i Veliku Britaniju. Kraljica Victoria obilježila je tu priliku slanjem poruke predsjedniku SAD JAmesu Buchannanu, a poruka je – kako to sada zvuči, a kakva je bila revolucija tada! – putovala čitavih 16 sati.
Iako su u međuvremenu počele da se koriste bežične i satelitske tehnologije, kablovi su i dalje najbrži, najefikasniji i najjeftiniji način da se informacije šalju preko okeana. Ipak, to je još uvijek daleko od jeftinog: Google ne želi otkriti cijenu svog projekta u Čileu, ali eksperti smatraju da bi troškovi mogli iznositi čak 350 miliona dolara.
U modernom dobu, najveći dio kablova pripao je telekomunikacijskim kompanijama, ali američki tehnološki giganti preuzimaju sve više kontrole nad njima. Google kontrolira najmanje 14 kablova u svijetu.
Amazon, Facebook i Microsoft investiraju u centre u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Aziji, Evropi i Africi.
Mnoge zemlje kablove posmatraju kao kritičnu infrastrukturu, a projekti su nerijetko predmet geopolitičkih rasprava. Prošle godine Australija je blokirala kineskog tehnološkog giganta Huawei u pokušaju da postavi kabl koji bi povezivao Australiju i Solomonska Ostrva, a sve iz straha da bi Kina tako mogla dobiti pristup mreži.
Nakon što projekt u Latinskoj Americi bude priveden kraju, Google planira postaviti kabl koji će povezivati Virginiju i Francusku, a koji bi trebalo da bude u funkciji najkasnije do 2020. godine.
Kompanija je dosad otvorila 13 centara za podatke širom svijeta, a još osam je u fazi izgradnje – sve u cilju da omogući trilione Google pretraga koje se obave svake godine i više od 400 sati video-snimaka koji se postavljaju na Youtubeu svakog minuta.
Potražnja za podvodnim kablovima bit će sve veća pošto se sve više kompanija oslanja na skladištenje podataka u oblaku, odnosno cloudu.
Internet je sada dostupan i u onim dijelovima svijeta koji su ranije bili odsječeni od svjetske mreže, a Ujedinjene nacije saopćile su da je prvi put na mrežu povezano više od polovine svjetskog stanovništva.
“To je velikim dijelom zahvaljujući infrastrukturi koja je to omogućila”, kaže Debby Brusk, potpredsjednica kompanije SubCom koja upravlja Googleovim projektom. “Svi ti podaci prenose se podvodim kablovima.”
(TBT, NYT)
