Karadžić je prije dvije godine dao intervju beogradskim Večernjim novostima, u kojem je otkrio sve o svom skrivanju i uhićenju.
“Kada je Đinđić ubijen, u isto vrijeme je usvojen Zakon o saradnji Republike Srpske s Hagom, a ja sam se tada zahvalio ljudima koji su me čuvali i završio suradnju, jer ih nisam htio inkriminirati. Tada sam počeo živjeti sam, izlazio sam kasno noću, šetao i kupovao si hranu. Međutim, policija je počela tragati za ‘zemuncima’ i njihovim skloništima. Zanimali su ih stanovi u kojima navodno nitko ne živi. Zato sam se odlučio pokazati susjedima, da vide da tu živi nekakav “čičica”, ispričao je Karadžić.
Objasnio je da se tada pojavio kao Dragan Dabić.
“Prvo sam mora smršavjeti. Sa 112 kilograma morao sam doći do 80. Počeo sam nositi drugu odjeću, dolčevite, široke majice, sve ono što nikad prije nisam. Govorio sam ekavicom. Počeo sam se interesirati za zdrav način prehrane, otišao na nekoliko predavanja i upao u cijelu tu priču. U tom trenutku nestalo mi je novca, pa sam počeo držati predavanja o zdravoj prehrani. Radio sam za neke kompanije, a potom i kao savjetnik u nekoliko privatnih liječničkih ordinacija. Završio sam tečaj iz parapsihologije. Učitelj mi je bio jedan vrlo neobičan čovjek, nadaren. On mi je dao ime Dragan”, kaže Karadžić.
No, prije svega toga i uzimanja lažnog identiteta, Karadžić otkriva kako se godinama nakon odlaska s vlasti slobodno kretao po Palama i Republici Srpskoj. Međutim, njegovo osiguranje je na udaljenom brdu s kojeg se vidjela njegova porodična kuća otkrilo opremu za termoviziju, te da je Carla Del Ponte rekla Biljani Plavšić da ga mogu posmatrati u njegovoj vlastitoj kući. Nakon toga se Karadžić odlučio preseliti iz svoje kuće u urbanije sredine, a njegovi ljudi su mu nalazili stanove u blizini banaka i poštanskih ureda, gdje je bilo puno kompjutera kako ne bi mogli locirati njegov laptop.
Prisjetio se i 30. jula 2008. godine kada je uhićen, naglašavajući da je i tada znao da je “Haag kao razjareni bik”.
“Još u avionu Vlade Srbije shvatio sam da im nisam nešto naročito važan, osim kao srpska paradigma, koju će egzemplarno udariti, da se srpstvo, ili bar Republika Srpska i njen narod nikada ne oporave. Na prvom mjestu mi je bilo da ne branim samo sebe, već cijelo srpstvo, jer me zbog toga i traže”, zaključio je on.
(TBT, Mediji)
