GEOPOLITIKA
Bliski istok nikada neće biti ponovo isti
poslije antiterorističke intervencije Rusije u Siriji. Prethodno nesporna
američka hegemonija nad regionom je sada prošlost. Ali to ne znači da su SAD
još uvijek u potpunosti istisnute sa tog područja.
FOTO: Obama, Putin (Agencije)
Bliski istok nikada neće biti ponovo isti
poslije antiterorističke intervencije Rusije u Siriji. Prethodno nesporna
američka hegemonija nad regionom je sada prošlost. Ali to ne znači da su SAD
još uvijek u potpunosti istisnute sa tog područja.
Pošto je prošla faza prvobitnog šoka, Washington
je konačno počeo da planira kontra-odgovor. Bacanje 50 tona naoružanja i opreme
novookupljenim “Demokratskim snagama Sirije” na sjeveroistoku zemlje
ukazuje novi američki pristup. SAD vrše pritisak na svoje savezničke jedinice
da osvoje Raku za “nekoliko nedjelja” uz veliku američku vazdušnu
podršku, u cilju uspostavljanja “činjeničnog stanja na terenu“, da bi
uticali na kasniji politički proces i federalizaciju koju je ranije predložio
američki Brookings institut.
Ako se istovremeno nešto slično desi i u
Iraku u regionima u kojima dominiraju suniti, stvoriće se
polu-institucionalizovan autonomni prekogranični entitet koje će ubiti bilo
kakve nade za oživljavanje gasovoda između Irana, Iraka i Sirije . Što je još
gore, to može vaskrsnuti gasovod Katar-Turska ka Evropi, koji je bio jedan od
najjačih razloga za sirijski rat, i po sredini podijeliti članice ruske
antiterorističke koalicije.
FOTO: AP
SAD su otkrile karte, naglo mijenjajući
strateški fokus na Raku, jer veoma dobro shvataju da će regularna Sirijska
arapska armija (SAA), ako osvoji glavni štab Islamske države, biti u stanju da
nametne bilo koje postkonfliktno političko rješenje u tom regionu. Trka za
osvajanje Rake između SAA i tzv. “Demokratskih snaga Sirije” (DSS)
morbidno podsjeća na savezničku trku za Berlin prije 70 godina, pošto i Moskva
i Washington idu prema istom strateškom cilju iz odvojenih pravaca. Baš kao što
je trka za Berlin bila iskorišćena u stvaranju činjeničnog stanja koje bi
odredilo poslijeratnu “Novu Evropu”, tako je i trka za Raku glavni
činilac u odlučivanju kako će izgledati poslijeratni “Novi Bliski
istok”. Zbog toga SAD insistiraju da snage koje podržavaju osvoje grad u
najkraćem mogućem roku.
Osvajanje Rake možda neće biti dovoljno da
učvrsti položaj “DSS” i dovede ih u mogućnost da nametnu model
federalizacije ostatku zemlje. Otuda i neophodnost uspostavljanja konkretne
demografske situacije na terenu. Za to postoji nekoliko scenarija, ali jedan od
najvjerovatnijih je da se veliki broj izbjeglica i džihadisti u povlačenju
okupe na istoku Sirije, dok će ih zapadni mediji sve predstaviti kao „sunitske
izbjeglice“. Njihov veliki broj u tom dijelu zemlje bi činio žive štitove koji
bi spriječili ruske vazdušne napade, a to bi u isto vrijeme napravilo ogromnu
demografsku promjenu, uz odobravanje Washingtona.
FOTO: AP
Ako tzv. Demokratske snage Sirije prve
zauzmu Raku, tada bi se ove”sunitske izbjeglice” mogle predati njima
umjesto snagama sirijske armije, što bi bio efekat sličan predaji nacista koji
su se predavali Amerikancima kako ne bi pali u ruke Sovjetima. Iako DSS nisu
međunarodno priznate masovna predaja džhadista i “izbjeglica”, uz
njihovu kontrolu teritorije bi omogućilo da “Demokratske snage
Sirije” de facto postanu vlast u tom dijelu zemlje. To bi povećalo šanse za
plan federalizacije, koji će zdušno podržati zapadni mainstream mediji.
Baš kao što je sovjetska vojska klevetana
kao „varvarski komunisti” da bi se opravdala masovna predaja nacista
Zapadu, tako će i regularna Sirijska arapska armija biti klevetana, kao što se
to rad više od četiri godine. SAA će biti označena kao “nelegitimna”
i “varvarska”, koje nema pravo na predaju terorista ili oslobođenih
taoca. Krajnji efekat će biti isti – istinski oslobađajuće sile u ratu
(sovjetska armija i SAA) izgledaju kao loši momci, dok su pravi loši momci
(nacisti i vehabije) prikazani kao “žrtve” oslobodioca da bi se
pridobile simpatije Zapada. Mora se imati na umu da su obje situacije primjeri
visokog nivoa informatičkog ratovanja, koji treba da postignu konkretne
geopolitičke ciljeve.
FOTO: Reuters
Američka nova strategija zavisi od nekoliko
faktora. Prvi je da Islamska država, ako se preda DSS-u, javno proklamuje da je
to učinila u cilju promovisanja “političkog rješenja” koje bi toj
teritoriji donio nivo autonomije isti ili veći od onog koji ima kurdska
regionalna vlade u Iraku. Isto tako, nešto slično se mora dogoditi u istom
vremenskom okviru u iračkoj provinciji Anbar (i potencijalno čak i Niniva).
Tako bi se mogao stvoriti prekogranični sunitski entitet u Iraku istočno od
Eufrata, i od sirisjkih pokrajina Ar-Raka, Al-Hasaka i Deir ez-Zor.
To je jedini način za SAD da se vojni poraz
terorista djelimično pretvori u ekonomsko-stratešku „pobjedu“, i omogući
stvaranje pro-američkog satelita u srcu Bliskog istoka, ojačanog geografskom
bliskošću sa Saudijskom Arabijom i Katarom i učvršćen gasovodom Turska- Katar
koji bi vodio preko njega.
FOTO: Reuters
Ovaj scenario može biti srušen ako se poslije
rata pojavi jaz između Kurda i Arapa u okviru “DSS”. Glavni dijelovi
ovih proameričkih snaga su kurdska IPG milicija i “Sirijska arapska
koalicija”, koji mogu imati različite stavove o dodjeli teritorije u
okviru predložene federalne strukture. Za SAD, Tursku i zalivske države bi bilo
apsolutno neprihvatljivo da gasovod Katar-Turska ide kroz teritoriju pod
kontrolom Kurda, tako da rješavanje tog pitanja ostaje najvažnija stvar za uspjeh
američkog plana.
Ako pro-američke snage zaista uspiju da
zauzmu Raku, to bi značajno povećalo vjerovatnoću federalizacije, kao i
mogućnost sukoba proameričkih DSS sa jedinicama Sirijske arapske armije. Ovo je
najopasniji scenario koji može da se desi, jer bi to moglo eskalirati situaciju
do mogućnosti da Washingtonu ostvari ranije prijetnje o bombardovanju snaga vjernih
predsjedniku Assadu.
FOTO: Profimedia
U takvoj napetoj situaciji, Rusija ne bi
mogla da dozvoli da SAD bombarduju njenog višedecenijskog saveznika, tako da će
Moskva i Washington vjerovatno ući u veoma napet period predjedničkih pregovora
kako bi se preduhitrio neki neočekivani sukob između njih. Ne izgleda kao da
bilo koja strana ima apetit za takav sukob, ali je rizik od toga veliki. Sve
će zavisiti od toga ko će osvojiti Raku. Ako sirijska vlada uspije u ovom
enormno važnom simboličnom zadatku, nema sumnje da će se SAD sramotno povući iz
srca Bliskog istoka. Ali, ako američki saveznici osvoje ovaj grad, sve će biti
drugačije.
Moskva i Damask bi u tom slučaju imali
mogućnost da sporazuma sa Kurdima, uz čiju podršku bi eliminisali snage DSS.
Ipak to bi moglo izazvati značajno zatezanje sa SAD. Situacija da se snage pod
podrškom SAD i Rusije spremaju za odlučujuću bitku za Siriju, može dovesti do
nesagledivih posljedica, koje niko nije očekivao.
Nastala kriza će sigurno postati najveće
epsko ukrštanje snaga između Washingtona i Moskve od mračnih dana oktobra 1962.
godine. Ipak ovaj put će vgerovatno SAD prve trepnuti.
(The Bosnia Times, Autor: Andrej Koribko/Oriental review)
