LIFESTYLE
The Bosnia Times je uradio portret mladog
sarajevskog frizera dok pravi muške “bajramske frizure”
FOTO: Demirović (The
Bosnia Times)
Svi se šišamo iz nužde, ali svi želimo
imati i lijepu frizuru. Muslimani posebno, u danima prije bajrama hrle u
berbernice, brijačnice ili frizerske salone da bi, ipak, imali frizuru sukladnu
bajramskom odijelu. I kolika god da je gužva, bio star ili mlad čovjek uoči
bajrama bira berbera.
Velika većina zbog zauzetosti poslom ne
uspije blagovremeno stići na red kod svog omiljenog berbera, ili frizera.
Stoga, ko krene, na primjer, zbog
bajramskih poklona i drugih potrepština familijarno u neki od trgovačkih
centara, provirit će kroz izlog frizerskog salona da bi se usput i ošišao.
Tako mu se može posrećiti da uđe u frizerski salon Alena Demirovića, mladog sarajevskog frizera.
Ne zato što je ovaj mladi frizer završio
dvije prestižne frizerske akademije, jednu u Sarajevu i drugu u Podgorici, jer
ima mnogo tako “kvalificiranih” frizera.
Ne ni stoga što je dobitnik više od pedeset
priznanja i diploma, kako regionalnih tako i međunarodnih. Niti što je više puta bio je šampion na
takmičenjima u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Niti stoga što je na
međunarodnom planu ostvario značajne rezultate; na svjetskom prvenstvu u Parizu
2010. godine kao junior reprezentacije Crne Gore osvojio je visoko sedmo mjesto
pored nekoliko stotina frizera iz cijelog svijeta; dvije godine kasnije postao
je vicešampion na evropskom prvenstvu za frizere u Beču; a 2013. na svjetskom
prvenstvu u Milanu zauzeo je visoko 5. mjesto. I Demirović zaista važi za
jednog od najboljih muških frizera u Sarajevu.
Rođen je i odrastao u Pljevljima. Sada živi i radi u Sarajevu. Zanat je naslijedio od dede Nasufa koji je cijeloga života frizer.
Ako bi vas nešto privuklo da ponovo dođete kod
Demorovića onda bi to, osim perfektne moderne frizure, bio razgovor kojeg
možete čuti dok on svom klijentu govori o sebi.
On tako kaže da posao koji radi je njegov
život i da uživa u vlastitim kreacijama, svakodnevno prati nove trendove i
frizure poznatih svjetskih frizera.
Na pitanje kakve su muške frizure trenutno
na sceni u svijetu mode odgovara: „Na sceni su svakako retro frizure iz
devedesetih i osamdesetih preoblikovane u modernije kreacije, ali i uređivanje
barber shopova u retro stilu. Naravno, ugledajući se na revije poznatih
svjetskih modnih brendova, i Sarajevo je zahvatio val tzv. suni style-a. Šta on
znači? Muškarci nose duže, oblikovane brate, s kosom unatrag, pažljivo
izbrijanom sa strana, i svakako odijevanjem u takvom modernome stilu koji je
danas jako prepoznatljiv i čest kod modernih muškaraca.“
Ovaj odgovor jednom klijentu bio je veoma
profesionalan. Ali, kad se opustio i malo sprijateljio sa klijentom, iz njega
je progovrio rođeni berber.
“Znate, ja sam rođen u Pljevljima. A ovaj
posao sam naslijedio i zavolio preko svog dede Nasufa,” priznao je.
“Nit nam je isti vakat, nit su ljudi isti.
Kao i svaki drugi posao sa ljudima i naš posao je težak,” izjadao se Alen.
“Teško je biti i berber u ova šugava
vremena,” zadirkivao ga je mušterija.
“Baš tako,” uozbiljio se Alen odmičući se na
korak od mušterije zagledajući koliko mu je ravnomjerno skratio sulufe.
“Gospodine, nekad su hadžije dolazile
frizerima, poput mog dede koji je berber cijelog života, da promijene pare, jer
se vjerovalo da su pare berbera zarađene na halal način,” obrazložio je svoje
slaganje sa konstatacijom kako je danas teško biti i berber.
Mušterija je u ogledalu piljio u mladoliko
lice frizera sa kratkom bradom “suni stila”.
“I to je tvoj ideal u ovom poslu?!”
priupita mušterija sa dozom cinizma.
“Da! InšaAllah, trudim se tako stičem svoju
halal nafaku,” odgovorio je dok je kuckao makazicama u češalj.
“Držim vam fige, mladiću,” nasmiješio se
mušterija.
“I da znate, od danas ste moj frizer,”
skoro podviknu mušterija.
“Hvala Vam i nazdravlje,” reče mu Alen
skidajući bijeli prekrivač s njegovih ramena.
Mušterija se još malo zadržao pred
ogledalom prije nego je izvadio novčanik da plati.
Dao mu je “krupniju” novčanicu i navukao
sako.
“Sretan Vam bajram,” rekao je mušterija pri
odlasku.
“Kusur, gospodine,” opomenuo ga je Alen.
“Ne trebate vraćati kusur. To je
bajramluk,” nasmiješi se mušterija i izađe iz salona.
“Vratite se. Molim Vas da uzmete ostatak
novca,” sustigao ga je Alen.
Mušterija se vratio.
“Znate li, mladi gospodine, da je jedan poznati
hafiz, rahmet mu duši, a da mu ime ne spominjemo, za bajramsko šišanje davao
toliki “bakšiš” da četvero radnika u salonu može ručati, recimo ćevape. Tako je
radila sva sarajevska gospoda, kakav je bio i ovaj naš hafiz!” obrazložio je
svoj potez mušterija i izišao iz Alenovog salona.
“Alahimanet, gospodine,” mahnuo mu je Alen
dok je prolazio s onu stranu izloga.
“Sljedeći,” zamolit će Alen.
“Oprostite ako ste malo duže čekali jer sam
se raspričao sa mušterijom,” izvinjavao se Alen slučajnom prolazniku koji je
svratio da se usput ošiša.
(The Bosnia Times)
