U svjetlu posljednjih događaja odlučili smo nabrojati sva brutalna ubistva novinara koja su se dogodila na europskom tlu u recentno vrijeme. Posljednje (iako ne hronološki posljednji) komadanje saudijskog novinara u Istanbulu dovelo je do apsurdne situacije da turski gonič neovisnih novinara jedini jasno i glasno osuđuje očito naručeno ubojstvo. Htjeli smo te (naizgled) odvojene slučajeve ubijenih novinara staviti crno na bijelo i poredati na jednom mjestu.
Ove sedmice, tačnije 23. oktobra, navršilo se tačno 10 godina i od ubistva izdavača Nacionala Ive Pukanića. Taj je bio uspješan, za razliku od prvog pokušaja u aprilu 2008. kada je nepoznati atentator pucao u glavu Pukaniću pred ulazom u njegov stan. Ubijen je auto-bombom u Staroj Vlaškoj kod sjedišta Nacionala, s njim je poginuo i Niko Franjić prijatelj i suradnik.
Često se ubistva novinara i medijskih radnika karakteriziraju kao napad na slobodu govora, slobodu novinarstva, kao da se tu radi samo o novinarskom pravu na posao, što nema prevelike veze s ostatkom stanovništva. A to su u biti napadi na sve ljude te zemlje i na sva njihova prava, jer ne pišu novinari to što pišu radi sebe, nego radi svih drugih.
1. Jamal Khashoggi, Saudijska Arabija / Turska
Novinar koji je 2. oktobra 2018. ušao u ambasadu svoje zemlje, Saudijske Arabije, u Istanbulu i iz nje nije izašao. Barem ne živ. Svjedoče tome snimke CCTV nadzorne kamere. Nakon što je postalo očito da čovjeka nema, proglašen je nestalim. Svakog dana u javnosti cure sve užasniji detalji o načinu ubistva Jamala Khashoggija, koji je raskomadan na živo i zvjerski unakažen. “Ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija bilo je divljačko i unaprijed smišljeno, riječ je o političkom ubistvu koje je planirano danima”, ustvrdio je u utorak turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Turski vođa se nakon ovog ubistva prometnuo u zagovornika novinarskih sloboda, koje li ironije, nakon što se obračunao sa svim nezavisnim medijima u svojoj zemlji nastavno na neuspjeli puč u Turskoj u maju 2016.
Turski predsjednik najavio je da će razotkriti golu istinu o tome što se dogodilo novinaru Washington Posta. Khashoggi je nekada bio savjetnik, a kasnije je postao kritičar dinastije koja vlada Saudijskom Arabijom.
U danima i satima koji su prethodili ubistvu, rekao je, u Istanbul su stigla tri tima od ukupno 15 saudijskih državljana. Doputovali su odvojenim letovima. Dan uoči ubistva, 1. oktobra, tri člana te grupe otišla su u izvidnicu u Beogradsku šumu nedaleko od konzulata, vjerojatno u potrazi za mjestom na kojem bi mogli odbaciti tijelo, a koju su prošlu sedmicu pretraživali i turski istražitelji.
Novinar koji je ubijen 11 dana prije svog 60. rođendana je javno zagovarao da žene imaju jednaka prava kao i muškarci, da se Saudijska Arabija treba vratiti u klimu prije 1979., kada je vlada ograničavala stroge vehabijske tradicije. Te da bi svi građani morali imati pravo da govore svoje mišljenje bez straha od zatvora. “Zamjenjivanje starih taktika netolerancije novim načinima represije nije pravi odgovor”, kritizirao je saudijskog princa u svojoj kolumni u Washington Postu 3. aprila 2018.
Njegova posljednja kolumna objavljena je tek 17. oktobra zato što je urednica čekala hoće li se nestali novinar pojaviti, nosi naslov: “Ono što arapskom svijetu najviše treba je sloboda izražavanja”.
2. Viktoria Marinova, Bugarska
Mlada bugarska novinarka Viktoria Marinova (30) brutalno je silovana i ubijena u gradu Ruse na sjeveru zemlje 6. oktobra 2018. Vijest o njenoj smrti pojavila se u javnosti prije zvjerstva koje je počinjeno nad arapskim kolegom. Zato što je njegov nestanak zataškavan još neko vrijeme. Marinova je bila novinarka i urednica na bugarskoj televiziji TVN izvještavala je o istrazi o navodnoj korupciji povezanoj s fondovima Europske unije. Tijelo joj je pronađeno u parku, bila je ugušena i udarena u glavu, a nestali su njen mobitel, ključevi automobila, naočale i dio odjeće.
U svojoj posljednjoj emisiji “Detektor” emitiranoj 30. septembra predstavila je dvojicu novinara koji su istraživali navodni slučaj korupcije uz fondove EU-a. A najavila je da će njena nedavno pokrenuta emisija provoditi slične istrage. Uz to Viktorija Marinova radila je s grupom bugarskih novinara na istraživanju o kompanijama umiješanima u infrastrukturne projekte koje je finansirala EU, a kojima su upravljale lokalne vlasti.
Još od samog pronalaska tijela novinarke bugarske vlasti nisu znale reći je li riječ o ubistvu motiviranom njenim radom. Dvije sedmice nakon ubistva bugarski mediji su izvijestili da je uhvaćeni dvadesetogodišnjak na sudu priznao ubistvo novinarke. Rekao je da je bio pod utjecajem droge i alkohola te kako žrtvu nije poznavao. Uhapšen je u Njemačkoj, gdje je pobjegao preko Rumunjske.
“Prikupili smo mnoštvo dokaza koji sugeriraju da je osoba kriva. Optužen je u odsutnosti za dva zločina – silovanje i iznimno okrutno ubistvo s predumišljajem”, rekao je bugarski državni tužitelj Sotir Cacarov. Iza Marinove ostala je sedmogodišnja kćer i mnoštvo ogorčenih Bugara koji su frustrirani zbog nedjelotvornog pravosuđa.
3. Ján Kuciak, Slovačka
Krajem februara Evropu je zgrozila dvostruka egzekucija dvoje 27-godišnjaka – novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kusnírove. Ubijeni su u njihovom domu u selu Velká Maca, 60 kilometara istočno od Bratislave 21. februara 2018. Pronašla ih je policija nakon što je zabrinuta rodbina alarmirala vlasti pošto im se nisu javljali sedmicu dana. Kuciak je ubijen hitcem u prsa, a njegova djevojka se pokušala sakriti kada je dobila hitac u glavu.
Otpočetka je bilo jasno kako je ovo profesionalno izvedeno ubistvo povezano s pisanjem istraživačkog novinara koji je radio na portalu Aktuality.sk. Njegova posljednja priča objavljena je 9. februara govorila je o sumnjivim transakcijama tvrtki povezanih s biznismenom Marianom Kočnerom, o luksuznom stambenom kompleksu u Bratislavi koji se prošle godine našao u središtu političkog skandala. Izdavač portala Axel Springer osudio je “okrutno ubojstvo” svog novinara, a slovačke vlasti obećale su pravdu. Ubistvo dvoje mladih ljudi opisano je kao najveća kriza u slovačkoj od 1989. i završetka komunističkog režima.
Kuciak je istraživao i navodnu spregu između političke korupcije i talijanskog organiziranog kriminala u vrijeme ubistva. Njegov nedovršen članak objavljen je nakon smrti dovodi u vezu biznismena iz istočne Slovačke s kalabrijskom ‘Ndrangheta mafijom u pronevjeri EU fondova. Slovački narod neprestano je organizirao masovne proteste nezadovoljni neuspjelom istragom. To je rezultiralo smjenom cijelog ešalona tadašnje vlasti u Slovačkoj. Premijer Robert Fico podnio je ostavku 15 dana nakon ubistva, osim njega odstupili su ministar unutarnjih poslova Robert Kalinak, ministrica pravosuđa Lucia Žitnanska i direktor policije Tibor Gašpar.
Pola godine nakon ubistva javile su se informacije da je Kuciakova glava ‘koštala’ 70.000 eura, od čega je 50 isplaćeno, a 20 je bio dio postojećeg duga. Ubistvo je naručila Alena Zs., ubica je bivši policajac Tomáš Sz., vozač Miroslav M., a izvjesni Zoltán A. posrednik, javlja Slovak Spectator.
4. Daphne Caruana Galizia, Malta
Najpoznatija malteška istraživačka novinarka i zviždačica Daphne Caruana Galizia ubijena je prije godinu dana, 16. oktobra 2017. Nakon što je eksplodirala bomba postavljena u iznajmljeni automobil kojim je putovala u blizini njene kuće u mjestu Bidnija pokraj Moste. Eksplozija je bila toliko jaka da je njeno tijelo izbačeno iz vozila te je preletjelo preko obližnjeg zida. “Ta 53-godišnja novinarka otkrivala je korupcijske skandale koje su bili upleteni utjecajni političari”, naveo je žiri koji joj je iste godine dodijelio nagradu za borbu protiv korupcije Transparency Internationala.
Njene optužbe dovele su u junu prošle godine do prijevremenih izbora u Malti. Vodila je blog Running Commentary na kojem je prokazivala moćne političare. Objavila je niz dokaza o umiješanosti malteških političara u aferi ‘Panama Papers’. Nakon što je saznao za njenu smrt utemeljitelj WikiLeaksa Julian Assange ponudio je nagradu od 20.000 eura za informacije koje mogu pomoći u istrazi ubistva. Nagradu je ponudila i Vlada Malte, i to iznos od milion eura za informacije koje će dovesti do počinitelja, uz to su zatražili pomoć FBI-a i Europola. Međutim Galizijina porodica odbila je podržati tu vladinu inicijativu, a premijera, šefa policije i državnog tužitelja pozvali su na ostavke.
Novinarka je godinama primala brojne prijetnje zbog svog rada, a bila je i dva puta uhapšena, do smrti je istraživala pronevjere malteških političara. Bila je supruga advokata Petera Caruana Galizie i majka trojice sinova. Tim od 45 novinara i 18 novinskih kuća, sredinom aprila 2018. objavili su The Daphne Project – objavu svih neobjavljenih zapisa i otkrića na kojima je Galizia radila prije smrti.
5. Kim Wall, Švedska
Na novinarskom zadatku stradala je švedska novinarka Kim Wall (30), koja se 10. augusta 2017. ukrcala u podmornicu Nautilus s njenim konstruktorom Peterom Madsenom. Nekoliko sati kasnije podmornica je potonula, Madsen je spašen, a Wall je nestala. Novinarkin partner prijavio je njen nestanak, a njeno tijelo izvučeno je u komadima iz mora danima kasnije. Patolozi drže da je mlada žena vjerojatno umrla od gušenja, nakon što je zlostavljana, ali uzrok smrti nisu mogli sigurno utvrditi. Stravičan je način na koji su istražitelji dolazili do komada njena tijela.
Prvo je pronađeno obezglavljeno tijelo bez ruku i nogu u moru kod Kopenhagena, policija je utvrdila da pripada poznatoj novinarki. Tada je policija počela vjerovati da je Madsen ubio novinarku i potopio podmornicu. On je policiji prvo tvrdio da ju je iskrcao kod Kopenhagena, a kasnije je promijenio iskaz tvrdeći da je umrla u nesreći i da ju je pokopao na moru. Autopsija tijela pokazala je 14 uboda nožem na donjem dijelu abdomena, u genitalijama i oko njih. Dva mjeseca nakon brutalnog ubistva i mutilacije danska policija pronašla je i torbu u kojoj se nalazila glava i noge nesretne žene. BBC je kasnije javio i kako se pojavila snimka mučenja na računalu Madsena. Danski konstruktor i vlasnik plovila osuđen na doživotni zatvor ove jeseni.
Kim Wall bila je neovisna novinarka, surađivala je s The Guardianom i s New York Timesom. Diplomirala je na novinarskom fakultetu Columbiji u New Yorku, a radila je u New Yorku i u Kini.
6. Redakcija Charlie Hebdo, Francuska
Jedno januarsko jutro prije tri godine sablaznilo je Francusku i ostatak svijeta. Napad na redakciju satiričnog lista Charlie Hebdo u kojem je poginulo 12 ljudi odvio se 7. januara 2015. oko 11 sati u središtu Pariza. U napadu dvojice maskiranih napadača naoružanih automatskim puškama, sačmaricom i ručnim bacačem raketa poginulo je 10 zaposlenika lista, među njima glavni urednik Stéphanea “Charba” Charbonniera te trojica vodećih karikaturista, uz njih su život izgubila i dvojica policajaca koji su pokušali intervenirati. U krvavom pohodu muškaraca koji su kasnije identificirani kao braća Saïd (rođen 1980.) i Chérif Kouachi (rođen 1982.) ozlijeđeno je još 11 ljudi. Kada su upali u punu redakciju otvorili su vatru prije nego su uspjeli pobjeći automobilom.
(TBT, 100posto.hr)