Koliko ste puta posljednjih dana pročitali da je vrijeme Joséa Mourinha prošlo i da je uspio u onome što je zacrtao još kada je prvi put došao na klupu Chelsea – da uništi Manchester United? Čućete kako su problemi sa kvalitetom kadra, sa Paulom Pogbom, u odnosu Eda Woodworda i Mourinha, kao i mnoge druge stvari koje Portugalac spominje samo izgovori.
Nebo nad Manchesterom ovih dana je (svijetlo) plavo, iako “Crveni đavoli” priželjkuju oluju.
Da li su je zaslužili i ko je kriv za put kojim je United krenuo, a kojim veliki klubovi ne idu?
U potrazi za odgovorima potrebno je da se vratimo na sam kraj prošlog vijeka. Manchester United je 1999. godine došao do triple-krune. Osvojili su FA kup protiv Newcastlea, u Premijer ligi su Arsenalu pobjegli za bod, a finale Lige šampiona protiv minhenskog Bayerna jedan je od najčuvenijih preokreta. Heroj crvenog djela Manchestera bio je Alex Ferguson.
Klub nije imao nikakva dugovanja, u narednih pet godina je osvojio tri šampionske titule, jedan FA kup i izgledalo je da će postati dominantan na čitavom kontinentu. Kao posljedica tih godina došlo je i moskovsko finale Lige šampiona 2008. godine.
Međutim, tri godine prije Terryevog promašaja u penal seriji, sudbinu Manchester Uniteda promjenio je jedan konj.
Dvojica velikih akcionara iz Irske, Magnier i McManus, odlučili su da 2001. godine poklone konja “Rock of Gibraltar” menadžeru kluba Alexu Fergusonu. Godinu dana kasnije RoG je proglašen za konja godine i sve je izgledalo božanstveno za njegove vlasnike.
Sve dok 2003. godine nije trebalo da postane otac. Tada je nastao problem između Fergusona i M&M oko pitanja kome pripada potomstvo jednog od najcenjenijih konja u Velikoj Britaniji.
Problem se modifikovao u lični animozitet, a irski akcionari su doveli u pitanje funkcionisanje kluba zbog navodno kontroverznih transfera igrača (između ostalih i u slučaju Japa Stama) u kojima je posredovao agent Jayson Ferguson. On je poslije tog skandala “sklonjen” iz kluba, a Ferguson i Magnier su odlučili da svoj spor oko konja riješe van suda.
Sve to je doprinjelo da M&M prodaju svoje akcije kluba (više od 28 odsto), američkom biznismenu Malcolmu Glazeru.
Novinar Sport kluba Vladimir Novaković u svom je tekstu “Najveća sportska prevara i dalje traje”, iz 2017. godine, detaljno objasnio kako su se stvari od tog trenutka u klubu razvijale.
Glazeri su u preuzimanje kluba uložili 275 miliona funti, a novac koji im je nedostajao (više od 500 miliona funti) uzeli su podizanjem kredita koji je prebačen “na grbaču” kluba.
Tako je na Old Traffordu veliki dio novca koji je klub stvarao narednih godina odlazio na kamate i dio glavnice, a razvoj Manchester Uniteda je usporen i usmjeren u drugom pravcu.
Gdje taj pravac vodi, jasno je pokazalo angažovanje Eda Woodworda za generalnog direktora kluba.
Deloitte, jedna od četiri najveće revizorske kuće na svijetu, potvrdio je da je Manchester United u sezoni 2015/16 zaradio najviše od svih fudbalskih klubova i to je upravo ono zbog čega je Woodword tu.
Upravo u toj tački počinju sportski problemi Uniteda.
Kao najava velikih promjena na fudbalskom tržištu, prvi transfer koji je odjeknuo toliko da su fudbalski romantičari oglušili, bio je prelazak Paula Pogbe iz Juventusa na “Teatar snova”.
Klub je uložio 105 miliona funti u obeštećenje, igraču je na ime bonusa obećano oko 5 miliona funti, a 30 miliona dobio je njegov menadžer Mino Raiola.
U sportskom smislu bio je logičan potez da klub koji najviše zarađuje i više nije opterećen dugovima uloži u jednog od najperspektivnijih fudbalera na svijetu. Francuz je prošao kroz mlađe kategorije Manchester Uniteda pa je sve djelovalo sjajno.
“Oduševljen sam što se vraćam u United. To je oduvijek bio klub sa posebnim mjestom u mom srcu i stvarno se radujem što ću sarađivati sa Joséom Mourinhom. Uživao sam u Juventusu, stekao sjajne prijatelje, imao fantastične trenutke, ali mislim da je došlo vrijeme da se vratim na Old Traford.”
Mourinho je također izgledao veoma srećno.
“Paul je jedan od najboljih fudbalera na svijetu i biće jedan od ključnih članova ekipe za budućnost, ekipe koju želim da izgradim ovde. On je brz, jak, daje golove i ‘čita’ igru bolje od mnogih igrača koji su stariji od njega. Sa 23 godine, ima šansu da od pozicije koju igra stvori – ‘svoju poziciju’, i to za decenije koje su pred nama. Ima šansu da bude u srcu ovog kluba.”
Međutim, nešto je pošlo po zlu. U svojoj prvoj sezoni u klubu Francuz je postigao devet golova, uz šest asistencija. Narednu sezonu počeo je sa dva gola i dvije asistencije u prva četiri kola Premijer lige i sa kapitenskom trakom u Ligi šampiona, ali je onda uslijedila povreda. Vratio se na teren poslije malo manje od dva mjeseca i nije pružio ništa, a bilo je vidljivo njegovo nezadovoljstvo na terenu. Onda je uslijedilo Svjetsko prvenstvo u Rusiji i titula za Francuze i svi su očekivali da jedan od najskupljih fudbalera svih vremena konačno iskaže svoj potencijal.
Sezona je počela upravo tako. Rutinska pobjeda Uniteda na startu sezone i gol Paula Pogbe. A onda Francuz prilazi novinaru poslije meča i zadaje udarac ispod pojasa sopstvenom klubu.
“Postoje stvari, stvari koje ne mogu da otkrijem jer ću biti kažnjen”, rekao je Pogba i nadvio sijenku nad ekipu i čitav klub.
Mourinho mu je odgovorio simbolično, dodijelivši mu kapitensku traku poslije nekoliko mečeva, a on je u loži stadiona ali i na društvenim mrežama veselo komentarisao ispadanje sopstvenog kluba iz FA kupa, nekoliko nedjelja kasnije.
Mnoge legende kluba komentarisale su da bi Sir Alex Ferguson vrlo žustro reagovao na takvo ponašanje, a vjerovatno bi Francuz bio “na hlađenju” do kraja sezone.
Možda bi i Mourinho uradio nešto slično, ali nema tu mogućnost. Jer Paul Pogba nije ni doveden u klub zbog fudbala, već zbog marketinga. Dokle god svojom popularnošću na društvenim mrežama privlači toliku pažnju kompanija i navijača, što talentovani Woodword lako pretvara u funte, on će ostati na Old Traffordu. Osim ako ne stigne unosna ponuda koja bi u krajnjoj računici Glazere dovela u plus. I Mourinho tu ne može ništa.
Drugi argument, onaj koji Portugalac ne prećtkuje (za razliku od situacije sa Pogbom, o kojoj govori ćutanjem) jeste kvalitet tima, odnosno njegovi nedostaci.
Poznato je da Mourinho na kraju svake sezone preda direktoru spisak želja za narednu sezonu, a onda Woodword radi na njihovom dovođenju. Međutim, tokom ljeta pred početak tekuće sezone United je bio pasivan. Sa druge strane i kada su bili aktivni, to su bili uzaludni pokušaji jer je veliki broj igrača, najviše na poziciji štopera, odbio klub sa Old Trafforda – Leonardo Bonucci, Jerome Boateng, Diego Godin…
Znao je “Posebni” gdje su najveće rupe njegovog sastava i svim se silama trudio da ih “zakrpi”. Pojačanja koja su dovedena nisu na nivou kome teže najveći klubovi na svijetu i pred sam kraj roka čekao se ključni potez.
Guardian je analizirao kakva je pojačanja do sada dovodio Mourinho.
Britanski list je najbolje ocijenio Zlatana Ibrahimovića i Nemanju Matića ocjenom 8, dok je Romelu Lukaku dobio sedmicu. Na njih je potrošeno svega 31.9 odsto ulaganja, dok je više novca u zbiru potrošeno na Pogbu i Freda (ljetošnje pojačanje). Najgore ocjenjena Mourinhova akvizicija je Alexis Sanchez, koji je dobio ocjenu 3 jer nije ni blijeda sjenka onog fudbalera koji je nosio dres Arsenala.
Izgleda da je jedan konj uspio da uništi priliku najtrofejnijeg engleskog kluba da postane dominantan u Evropi.
Jedni će reći da je to bio “Rock of Gibraltar”, a drugi da je u pitanju “The special one”.
Što bi rekli, procjenite sami…
(TBT, Nedeljnik)
