Jamal Khashoggi je moj prijatelj, tako da redovima koje ću ispisati nedostaje objektivnosti.
U mnogim razgovorima koje smo imali, a dugo vremena nakon što se sukobio s novim režimom u Rijadu pod princom Mohammedom bin Salmanom, Khashoggi je aktivno izbjegavao oznaku “saudijski disident”. Smatrao se lojalistom, sinom establišmenta, novinarom i vanjskopolitičkim veteranom, koji je ne tako davno bio u mračnom krugu kraljevskog dvora. Povremeno je putovao s njima.
Beskrajan animozitet
Mogu navesti mnoge primjere Khashoggijevog razilaženja sa zapadnim liberalnim kritičarima kraljevine. Podržavao je, barem u početku, saudijski rat u Jemenu. Poput mnogih sunitskih arapskih analitičara, smatrao je da je Iran previše ‘ušao’ u sunitski arapski svijet i da je vrijeme da Saudijska Arabija reagira.
Branio je smrtnu kaznu. Podržao suzbijanje korupcije – ako je mogao biti uvjeren da je prava. Podržao je, također, pokušaj promjene i privatizacije ekonomije ovisne o nafti.
Ali Khashoggi se pridržavao jednoj principa kojeg kružok oko Mohammeda bin Salmana nije mogao tolerirati, vrline koja mu je sa sobom donijela beskrajan animozitet. Khashoggi je bio pošten. Nije se mogao kupiti. Govorio je što je mislio i to sasvim jasno.
Mislio je da postoji samo jedan put kojim bi kraljevina trebala ići u 21. stoljeću – to je lagano otvaranje mjesta demokratiji predvođeno postepenim povlačenjem ustavne monarhije.
Bojao se da će princ zemlju na kraju dovesti do bankrota svojim taštim projektima podizanja novih blještavih gradova u pustinji – onih koji bi ostali prazni. Priznao je da je MBS bio popularan kod mladih, ali je izračunao da će popularnost trajati sve do trenutka kada budu morali otvoriti novčanike. Saudijski novinar je obratio pažnju na navode o bijegu kapitala.
Nepromišljeni krunski princ
Khashoggijevo kritiziranje njegove zemlje bilo je raznovrsno i zato ga smatram pravim reformatorom i istinskim demokratom. Da je trebao – do sada – biti zadržan više od 24 sata u saudijskom konzulatu u Istanbulu, govori mnogo o naravi i namjerama onih koji predvode šaradu u Rijadu.
Odbacuje dobro isfinansiran PR mit u čiju su se zamku uhvatili novinari poput Thomasa Friedmana iz New York Timesa i Jamalovog kolege iz Washington Posta, Davida Ignatiusa, koji Mohammeda bin Salmana hvale kao reformatora. Ignatius je napisao da je saudijski krunski princ davao svojoj zemlji “šok terapiju”. Nisam znao da njegov članak podupire praksu lobotomije.
Mohammed bin Salman zaista šokira, ali nije liječnik. On je osvetoljubiv. On je zlopamtilo. Izuzetno je odlučan. Apsolutno nema poštovanja prema suverenitetu, teritoriji, sudovima ili medijima druge zemlje. Nepromišljen je. Činjenica da je trebao izvesti ovo u Istanbulu, na turskom tlu, pokazuje koliko je bezobziran saudijski princ i kružok oko njega.
Odnosi između Saudijske Arabije i Turske trajno su pogoršani od pokušaja puča protiv turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana prije dvije godine. Bilo je jasno na čijoj je strani saudijski državni medij bio u noći puča. Radili su prijenos svih dešavanja, a svi su komentatori rekli da je Erdogan mrtav ili je pobjegao iz zemlje.
Da je Erdogan preživio te noći bila je doista loša vijest za Riyadh.
Saudijskoj novinskoj agenciji trebalo je 16 sati da shvati da puč nije uspio i da izda izjavu izražavajući “olakšanje iz kraljevine što su se stvari vratile u normalno stanje na čelu s predsjednikom Tayyipom Erdoganom i njegovom izabranom vladom i u skladu s ustavnim legitimitetom i voljom turskog naroda “.
Osjetljivo vrijeme
Te su uspomene još uvijek žive, naročito u turskom predsjedništvu. Što Mohammed bin Salman riskira da naruši saudijske odnose s Turskom hvatanjem istaknutog novinara na Erdoganovom domaćem terenu, još je jedan pokazatelj kako je nestabilan sljedeći vladar kraljevine.
Kako Rijad zna i previše dobro, vrlo je malo dobio za 300 miliona dolara koje je dao, većinom u gotovini, iračkim političarima različitih vjeroispovijesti koji su bili kandidati na nedavnim izborima. Također zna da Turska i Iran vode razgovore na visokom nivou – kao što čine Hashd el Shabi (također poznate kao Jedinice narodne mobilizacije) i sunitske skupine u Iraku – o novom sigurnosnom raspoređivanju na tradicionalno sunitskim područjima.
Ovo je prvi put u mnogo godina da su iračke šitske frakcije istinski podijeljene i da je moguć politički dogovor koji se ne uklapa potpuno u sektaške okvire. Ovo je osjetljivo vrijeme za saudijsko-turske odnose. Nije u interesu Rijada da sada išta mijenja, javno i nespretno, kako izgleda da čini u saudijskon konzulatu u Istanbulu.
Turska tajna služba uvjerena je da je Khashoggi u zgradi i okružuje ga. Neophodno je da Turska osigura sigurno puštanje Khashoggija zbog razloga koji nadilaze i njega samog i istrošene bilateralne odnose.
Turska: Sigurno utočište
Osim što je dom milionima izbjeglica iz Sirije, Turska je dom hiljadama politički progonjenih osoba iz cijelog arapskog svijeta.
Istanbul je dom praktički cijeloj garnituri egipatske opozicije, sekularne i islamističke. U njegovim su zatvorima militanti porijeklom iz Britanije. Puno se toga događa u Istanbulu i više od jedne zapadne vlade rado bi zadržale to stanje.
Ako Turska dopusti da strane vlade provode otmice na njenom tlu, njena unutrašnja sigurnost rapidno bi se pogoršala. Također bi izgubila znatnu prednost koju ima na Bliskom istoku pružajući sigurno utočište brojnim sunitskim opozicijskim skupinama.
Koliko pritiska je američki državni sekretar Mike Pompeo spreman primijeniti sa svojim saudijskim kolegom, ministrom vanjskih poslova Adelom Al-Jubeirom, na Khashoggija (koji ima prebivalište u SAD-u i kolumnist je Washington Posta) još uvijek nije jasno. Bijela kuća nije ljubitelj Washington Posta niti slobode medija.
Trump redovno vrijeđa i ponižava saudijskog kralja Salmana kako bi ga primorao da plati još više za vlastitu sigurnost nego što već čini.
Režim u Saudijskoj Arabiji guta ove Trumpove uvrede, dok ide u drugu krajnost s onima koje smatra manjim zemljama poput Kanade, jer zna da nema druge opcije.
Khashoggi je bio prvi koji je upozorio Saudijce na opasnosti zbližavanja s Trumpom. Zapravo, to je bio razlog što se uopće sukobio sa saudijskim režimom i to mnogo prije arapsko-islamsko-američkog samita održanog u Rijadu prošlog maja, te najave velikodušnih ugovora o prodaji pružja. Doista je prekasno da se u Rijadu obaziru na riječi novinara, pa daju sve od sebe da ga ušutkaju.
Zbog više od jednog razloga ne smije im se dopustiti da uspiju.
(TBT, MEE, Autor David Hearst, Prevela Jamsina S. Drljević)