Mohamed Javad Zarif je posljednjih pet godina iranski ministar vanjskih poslova. Za to vrijeme, na Zapadu je postao poznato lice stekvši reputaciju jednog od ključnih ljudi za razgovor o rješavanju svih neslaganja s Tehranom. Svakako pomaže činjenica da je diplomirao u Coloradu usvojivši usput savršen engleski jezik – i što ga bije glas da je jedna od vodećih ličnosti u iranskom kampu reformista.
Ipak, u posljednje dvije godine, Zarifova moć dramatično blijedi. Iako je nastavio sa svojim putovanjima na Zapad u svrhu obavljanja pregovora, na pitanjima regionalne politike najvažnijih Teheranu – uključujući prisustvo Irana u Siriji, Iraku i Jemenu – zamijenjen je zatajnijom, ali daleko utjecajnijom ličnošću: Alijem Akbarom Velayatijem, dugogodišnjim vanjskopolitičkim savjetnikom vrhovnog vođe, ajatloaha Alija Khameneija.
Svako zainteresiran za razumijevanje trenutne vanjskopolitičke strategije Irana trebao bi proučiti ono što Velayati priča kod kuće i tokom sve češćih putovanja regijom. Ključni izazov Zapadu bit će prihvatiti Velayatijev konzervativni pogled na svijet, koji se uveliko razlikuje od Zarifovog pragmatizma i ideološke agresivnosti iranskih tvrdolinijaša.
Iako je u inozemstvu relativno nepoznat, Velayati je neizostavan dio iranske postrevolucionarne politike. Poput Zarifa, studirao je medicinu 1960-ih na univerzitetu John Hopkins u SAD-u; ali za razliku od Zarifa, uglavnom je odbijao američke kulturne navike i manire, nimali im se ne prilagođavajući. Nakon svrgavanja šaha, odmah je ušao u vladu, na kraju postavši ministar vanjskih poslova s najdužim stažem u Islamskoj republici. Na poziciju je došao 1981.i ostao 16 godina. S pozicije je otišao 1997.kada je reformist Mohammed Khatami, koji je želio produbiti veze sa Zapadom, odnio pobjedu na predsjedničkim izborima te godine. Khamenei ga je tada imenovao ličnim savjetnikom za međunarodne poslove.
2013. se Velayati kandidirao na mjesto predsjednika. Tokom ove utrke, javnosti su se prvi put prikzale konture njegovog političkog profila. Velayati je prvobitno bio član koalicije konzervativnih kandidata suprotstavljenih umjerenom Hassanu Rouhaniju i reformisti Mohammedu Rezi Arefu. Tokom kampanje pak postao je meta bijesa vlastite koalicije. Kolege konzervativci Saeed Jalili i Mohammed Baqer Qalibaf pokrenuli su hajku na Velayatija zbog njegove uloge deset godina ranije u pokušaju nuklearnog sporazuma sa Zapadom, povezujući njegovu raniju vanjskopolitičku pozainu s Rouhanijevom. Velayati i Rouhani tako su postali saveznici iz koristi, braneći jedan drugog od tvrdolinijaša koji su se beskompromisno protivili bilo kakvim razgovorima sa Zapadom. Velayati je tako prekršio svoje obećanje da će se povući u korist vodećeg kandidata konzervativne koalicije Qalibafa, podijelivši tako konzervativni glasače i poguravši Rouhanija.
Nakon Rouhanijeve pobjede 2013. godine, Velayatija su tvrdolinijaši gurnuli na margine, proglasili ga izdajicom, a sve su ga više prihvatali reformisti i umjereni. Kasnije te godine, Velayatija je bivši predsjednik Ali Akbar Hashemi Rafsanjani imenovao liderom vodećeg iranskog think tanka, Centra za strateška istraživanja. S te pozicije, Velayati je nadmoćno stao u odbranu Zarifovih izravnih nuklearnih pregovora sa Sjedinjenim Državama.
Posljednjih godina, međutim, Velayatijeva uloga se ponovo promijenila. Nakon smrti Rafsanjanija 2017., Velayati je izabran da ga zamijeni kao predsjednik upravnog odbora Islamskog univerziteta Azad, najveće akademske institucije u zemlji i tradicionalnog utočišta reformista. Odmah je proveo čistku – otpustio je većinu službenika koji su bili odani Rafsanjaniju, a odmah potom i dugačak popis profesora reformista, uprkos velikim javnim protestima.
Nakon izbora Donalda Trumpa u SAD-u, Velayatijev stav o nuklearnom sporazumu sa Zapadom, poznat kao Zajednički opsežni plan djelovanja, ili JCPOA – također se promijenio; počeo ga je javno upoređivati s dva zloglasna sporazuma iz 19. stoljeća koja su prisilila Iran da prepusti nadzor nad područjima koja obuhvataju današnji Dagestan, istočnu Gruziju, Azerbajdžan i Armeniju. “Drugi problem JCPOA-e bio je nedostatak verzije [sporazuma] na farsiju, zbog čega se osjećamo omalovaženo. Čak su i sporazumi iz Golestana i Turkmenčaja s ponižavajućim [sadržajem] imali verziju na farsiju”, izjavio je Velayati 31. maja.
U istom je govoru Velayati također ponovio slogane tvrdolinijaša protiv sporazuma, izravno kritizirajući Rouhanijevu spremnost da pregovara iz nejakog položaja u kojem se Iran našao zbog međunarodnih sankcija: “U vezi s pitanjem JCPOA-e, oni su pitanja [snabdijevanja] ljudi vodom i hljebom vezali za ovaj plan i blokirali zemlju. … Posijali su razočaranje i očaj među narod i onda im rekli da trebamo pregovarati kako bismo riješili probleme. ” Ako je Velayatijeva ambicija bila vratiti se naklonosti konzervativaca i tvrdolinijaša, uspio je. Hamid Reza Moqadam Far, poznati tvrdolinijaš i bivši šef novinske agencije Fars, izjavio je 19. augusta da niko ne bi trebao sumnjati u Velayatijevo revolucionarno iskustvo. “Za razliku od onoga što je pripisano Velayatiju na izborima 2013. godine, on je revolucionarna figura”, izjavio je Moqadam Far. “Nisam pretpostavio da će, uprkos tome što je priznat kao diplomata, imati takav zanos za islamsku revoluciju”.
(TBT, FP, Prevela Jasmina S. Drljević)
