Anton Pavlovič Čehov, tada 41-godišnjak, oženio je osam mjeseci mlađu glumicu Olgu Knipper 25. svibnja 1901. Vjenčanje je bilo veliko iznenađenje, ali i konsternacija i među prijateljima i u porodici. U to vrijeme u Rusiji Čehov je bio poznati pisac kao i njegov stariji kolega Tolstoj. Osim toga, bio je strastven muškarac koji je do tad imao više od 30 veza. Bio je također i redoviti posjetitelj bordela, a žene su za njim ludovale i mnoge su se htjele za njega oženiti, no on bi ubrzo prekidao veze. A onda je tajno i iznenada stupio u brak.
Knipper je bila druga generacija ruskih Nijemaca luterana. Odrasla je u buržoaskoj porodici koja je proživjela teška vremena, a ona je odlučila postati glumica.
U vrijeme kada je upoznala Čehova bila je izvorni član čuvenog Moskovskog teatra. Primjetio ju je još 1898. kad je igrala Irinu Arkadinu u drami prema njegovom djelu ‘Galeb’. Mnoge njegove ljubavnice bile su mnogo ljepše i privlačnije od Olge. Ona je bila mala i živahna a činjenica da se morala tako teško boriti da postane glumica, dalo joj je energiju koja je očarala slavnog pisca.
Njihova ljubavna veza počela je 1899. godine, ali je idilu pokvarila Čehovljeva tuberkuloza. Bio je i sam doktor i znao je neizbježan smrtonosni ishod ove bolesti. Kako je bolest uzimala maha, osjetio je da mu se bliži kraj života, pa je možda to i ubrzalo odluku o braku.
Međutim, Knipper – posvećena glumi, sposobna i energična,nije mogla biti njegova medicinska sestra. Imala je karijeru u Moskvi bila je tražena kao glumica, a Čehov se morao negdje skloniti od oštrih ruskih zima.
Otišao je u Jaltu na Krim, i tamo sagradio kuću, te se vraćao u Moskvu svojoj supruzi, i u Petrograd kad bi vrijeme bilo toplije. Bio je to zapravo brak na daljinu uglavnom uz dnevnu korespondenciju.
Upravo zahvaljujući toj njihovoj prepisci, nakon mnogo godina otkrilo se kako je jedan događaj unesrećio Čehovljeve posljednje godine života i priveo kraju njihov kratki, neobični brak.
Ovu novu pojedinost iz života slavnog pisca detaljno je opisao u svojoj knjizi Donald Rayfield, koji je napisao Čehovljevu biografiju.
Knipper i Čehov navodno su često razgovarali i planirali imati dijete. No, to nije bilo lako budući da su ih razdvajale hiljade kilometara, a bio je to početak XX stoljeća, kad putovanja nisu bila jednostavna.
S vremena na vrijeme Olga bi uzela dopust i sjela na voz prema jugu da provede nekoliko dana sa suprugom. Važan posjet odigrao se u februaru 1902. Biograf Rayfield objavio je pismo Čehovljevog suvremenika EB Meve, koji je proučavao Čehovljev život, liječenje i odnos između bračnog para, prema dostupnim dokumentima iz moskovskog arhiva.
Njegova otkrića bila su šokantna. Knipper je doputovala u Jaltu 23. februara 1902. i ostala četiri dana sa suprugom. Nisu se vidjeli od oktobra 1901. i bili su svo to vrijeme zajedno. Nakon gotovo pet mjeseci odsutnosti pokušali su – kako su rekli – napraviti malog polu-Nijemca.
Olga je napisala da se 1. marta vratila vozom u Moskvu i da se osjećala bolesnom. Imala je mučninu i bol u trbuhu. Pitala se – je li ostala trudna? Dana 24. marta žalila se ponovno na bolove u trbuhu, a zatim je 31. marta napisala da ju je trbuh tako bolio da se srušila pa su je odveli na Institut za klinički opstetricij. Doktor Dmitri Oskarovič Ott prekinuo je trudnoću carskim rezom.
I ovo je mjesto gdje započinju problemi. Ona je rekla da se podrazumijeva da je dijete Čehovljevo, i da je začela za vrijeme četverodnevnog posjeta suprugu u Jalti, jer da je pobacila embrij star šest sedmica. No, pobačaj embrija od šest sedmica ne zahtijeva hirurga ni laparotomiju, dakle nikakav zahvat u trbušnoj šupljini jer je to 1902. bilo naročito rizično. Znači da je stanje moralo biti mnogo ozbiljnije.
Osim toga, Čehov je također bio doktor i znao je da nakon tako malo vremena od začeća Knipper nije mogla imati nikakvih simptoma trudnoće. Napad boli 1. marta bio je neobjašnjiv. Njezini neizdrživi bolovi u trbuhu nekoliko sedmica kasnije bili su također zbunjujući.
Nakon operacije Knipper je postala ozbiljno bolesna od peritonitisa – upale potrbušnice, a to stanje je potrajalo i tijekom ljeta 1902. Rayfieldovo istraživanje i analiza daju više detalja koji bi mogli baciti sasvim novo svjetlo na poluistine i podudarnosti, piše o tome The Guardian.
Bila je doista trudna, ali mnogo duže i to s djetetom kojem Čehov nije bio otac. Sve činjenice upućuju na dijagnozu da je u martu 1902. Knipper zapravo imala bolove zbog ektopijske, odnosno izvanmaternične trudnoće, a taj fetus je uklonio Ott iz jajovoda.
Uobičajeno vrijeme za prve simptome ovakve trudnoće su između osam i 10 sedmica od začeća. S obzirom na Olgin kolaps u martu to bi ukazivalo da je zatrudnjela u januaru, a Čehov tad nije bio u Moskvi nego u Jalti.
Čehov nije bio budala, pa je zato i pisao pisma hirurzima koji su bili prisutni na Olginoj operaciji, tražeći objašnjenja. I čak je pisao nekom od ostalih hirurga prisutnih tokom Olgine operacije, tražeći objašnjenje. Nakon operacije on se ponašao dostojanstveno, bo je miran i otišao je čak i na put na Ural. Bio je svjestan vlastite teške bolesti i da mu ističe vrijeme.
U tom je razdoblju, međutim, počeo razmišljati o novoj drami ‘Višnjik’.
Pitanje je ko je onda bio otac Olginog nerođenog djeteta? U pismu Sergeju Čehovu 1960. godine, Meve ističe da u Olginoj prepisci točno oko početka 1901., dakle kad je ostala u drugom stanju, s velikim oduševljenjem priča o glumcu Aleksandru Višnjevskom, pa se podrazumijeva da bi on mogao biti čovjek s kojim je glumica prevarila svog supruga.
Višnjevski (1861.-1943.) poznavao je Čehova od djetinjstva, a bio je i glumac u Moskovskom pozorištu, neko ko je spadao u bliski Čehovljev krug i s kojim se družio.
Na fotografijama Višnjevski izgleda kao vrlo privlačan, snažan muškarac. No, Rayfield vjeruje da je Olgin ljubavnik bio režiser pozorišne predstave Vladimir Nemirovič-Dančenko jer je on ljubovao s Knipper prije no što je upoznala Čehova, a Čehov je bio blizak i s Nemirovičem.
Rayfield upućuje na činjenicu da je Čehov ostao s Višnjevskim u prijateljskim odnosima, ali je zahladnio odnose s Nemirovičem. Iako paradoksalno, oba su muškarca tijekom ljeta 1902. vodili brigu o Čehovljevom zdravlju. Čak ih je često pozivao u svoj dom, pa su to vjerojatno bili jako čudni susreti.
U svakom slučaju, kada je Knipper u augustu potpuno ozdravila, Čehov je sve brže propadao i ostale su mu samo dvije godine života. Opet se maknuo od supruge, unatoč njenom bijesu, i vratio se u Jaltu.
Nastavili su se dopisivati i neredovito viđati. Nakon velikog uspjeha Višnjika 1904. Olga je u julu predložila Čehovu palijativno putovanje u Njemačku u lječilište u Badenweileru, gdje je Čehov i umro u 44. godini života.
Nakon njegove smrti Knipper je sve do svoje smrti čuvala sjećanje na Čehova. Ipak u svojim memoarima je napisala:”Kad god sam u životu doista nešto željela… uvijek sam uspjela to i dobiti i nikad zbog toga nisam požalila, išla sam svojim putem.” Umrla je 1959. u 90. godini života.
(TBT)
