Zbivanja na financijskim tržištima u Turskoj su alarmantna – pad turske lire za 30 posto, pad burze za 17 posto, skok kamatnih stopa na zaduživanje države u lirama na 18 posto – a to mogla biti najava gospodarskog usporavanja u toj zemlji, moguće čak i recesije, analizira BBC.
Tečaj turske lira od početka godine potonuo je 30 posto u odnosu na američki dolar. Tržište dionica palo je za 17 posto, a ako se mjeri u dolarima, kao što rade strani investitori, pad cijena dionica dosegnuo je i 40 posto.
Drugo mjerilo koje se često promatra na tržištima je koliki su troškovi državnog zaduživanja. Kredit na 10 godina u lirama sada košta 18 posto godišnje, a čak je i zaduživanje Turske u dolarima skupo, krediti se daju po kamati od oko 7 posto.
Opasnost od duga
Turska bilježi deficit u međunarodnoj trgovini. Više uvozi nego što izvozi, ili, drugačije rečeno, više potroši nego što zarađuje. Takav deficit treba financirati bilo stranim ulaganjima ili zaduživanjima.
Samo po sebi to nije neuobičajeno ili opasno. No, turski deficit je prilično velik, u prošloj godini iznosio je 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Pritom postoje dvije značajke turskog vanjskog duga koje također povećavaju ranjivost. Prvo, Turska ima visoku razinu dugova koje mora otplatiti u bližoj budućnosti, odnosno refinancirati. Agencija za kreditni rejting Fitch procjenjuje kako turska ove godine ima potrebe za financiranjem u visini od gotovo 230 milijardi dolara.
Drugo, mnoge turske kompanije zaduživale su se u stranim valutama. Takvi krediti postaju skuplji za otplatu ukoliko tečaj nacionalne valute pada, a pao je. Slaba valuta također pogoršava i problem inflacije koji u Turskoj ne jenjava. Slabija lira čini uvoz mnogo skupljim.
Centralna banka cilja inflaciju od 5 posto. Već prije godinu dana, inflacija je bila znatno iznad toga, oko 10 posto. Od tada se situacija još više pogoršala s cijenama koje sada rastu na godišnjoj razini po stopi od oko 15 posto.
Ulagači na financijskom tržištu također su uznemireni stavovima turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o gospodarskoj politici i pritisku koji vrši na tursku središnju banku. Naime, očigleda je politička opcija u središnjoj banci koja želi sniziti inflaciju podizanje kamatnih stopa.
Takav postupak može obuzdati inflaciju na dva načina. Može oslabiti potražnju u zemlji i povećati financijske povrate, što potiče investitore da kupuju lire – a to bi ojačalo valutu i smanjilo troškove uvoza.
Turska središnja banka poduzela je već par takvih poteza, no bez ikakvog trajnog utjecaja na problem.
Ono što muči tržišta je, većina ekonomista bi rekla, loša informiranost predsjednika Erdogana o kamatnim stopama. Samog sebe je opisao kao neprijatelja kamatnih stopa.
Rezultat je taj da investitori nisu uvjereni da će središnja banka učiniti ono što je potrebno kako bi stabilizirala valutu i tako stavila inflaciju pod kontrolu. S druge strane, to ih čini puno opreznijima po pitanju izgleda u vezi turske financijske imovine.
Fitch: Prijeti oštro prizemljenje
U nekim aspektima, nedavna izvedba turske ekonomije izgleda razumno. Ekonomski rast je bilježen svake godine osim 2001. godine, koja je bila posljednja godina gospodarske krize i kad su dobili pomoć MMF-a, te 2009. godine, pod utjecajem svjetske financijske krize. U nekim godinama rast je bio iznimno snažan.
Nezaposlenost je visoka, ali relativno stabilna, sa stopom od 9,9 posto.
Agencija za kreditni rejting Moody's ističe da je turski gospodarski rast dosegnuo neodržive razine zbog poreznih i potrošačkih politika, napominjući da su politike za dugoročan rast bile zanemarene zbog fokusa na izborne cikluse.
Agencija Fitch, pak, upozorava kako je povećan rizik od oštrog prizemljenja turske ekonomije, što znači naglo usporavanje rasta, a možda i recesiju.
(TBT, Agencije)
