Ako neko sumnja da će Rusija nastojati ispuniti bilo kakav politički vakuum u Evropi koji je ostao nakon Sjedinjenih Država, samo se treba osvrnuti na Balkan. Posljednjih godina, pošto je pažnja Washingtona više nije usmjerena na regiju, Rusija se fokusirala na mogućnosti vršenja utjecaja.
Glavna meta nije Hrvatska, koja je članica Evropske unije i NATO-a, niti Srbija, koja ima dugu historiju veza sa Moskvom. Kremlj je fokusiran na BiH, zemlju saveznicu Zapada koja je ipak osjetljiva na destabilizaciju, naročito imajući u vidu nadolazeće izbore u oktobru.
Bosna je administrativno podijeljena na dva decentralizirana entiteta: Federaciju BiH, koju čini uglavnom bošnjačko i hrvatsko stanovništvo, i Republiku Srpsku, sa srpskom većinom. Politika Rusije se sastoji u podsticanju separatističkog instinkta kod drugog entiteta.
Ovo uključuje napore koji su naizgled banalni kao što je podrška pravoslavlju, vjeri stanovništva Republike Srpske. Sljedećeg mjeseca će u Banjoj Luci, regionalnoj prijestolnici, biti postavljen kamen temeljac za novu pravoslavnu ckrvu u čast ruskog cara Nikolaja Drugog, koji je podržao Srbiju u Prvom svjetskom ratu. Po završetku, u crkvi će se redovno održavati vjerske službe srpskih i ruskih svećenika.
Međutim, najintenzivnija suradnja između bosanskih Srba i Rusije uspostavljena je kroz sigurnosne snage entiteta RS. U skladu sa uvjetima Daytonskog sporazuma koji je okončao rat u Bosni 1995. godine, taj entitet ne može imati svoju vojsku, ali može policiju koja ima čvrste veze sa Moskvom.
Tokom službene posjete ruske delegacije Banjoj Luci 2016. godine, vođeni su razgovori s fokusom na uspostavljanje partnerstva između Republike Srpske i ruske policije o pitanjima koja uključuju prikupljanje obavještajnih podataka, borbu protiv terorizma i borbu protiv cyber kriminala. Republika Srpska se također složila da bude domaćin instruktorima ruske policije i pošalje pripadnike srpskih specijalnih jedinica u Moskvu na obuku. Od tada, ruski obavještajni službenici (bivši pripadnici ruske sigurnosno-obavještajne službe) često drže predavanja na policijskoj akademiji RS-a i na fakultetu sigurnosnih studija Univerziteta u Banjoj Luci, koji služi kao sektor za planiranje politike regionalne policije.
Osoblje fakulteta ne skriva proruske stavove. Dekan Predrag Ćeranić, bivši obavještajac i autor knjige “Koga uznemiravaju mali Rusi”, gdje su Srbi “mali Rusi”, je izjavio: “Dešavanja na Bliskom istoku i takmičenje između Rusije i Zapada tamo, reflektira se i na Balkan. I Bliski istok i Balkan su strateški važni za velike sile, a rat na Bliskom istoku utječe na rivalstvo između njih na Balkanu “.
Razmjena vojnog znanja i druženje među osobljem snaga sigurnosti također teče i u drugom pravcu: bivši pripadnici vojske RS često putuju i rade u Rusiji. Na primjer, bivši kapetan Tihomir Ivanović iz Banja Luke trenutno je predavač na jednoj od državnih vojnih akademija u Moskvi. (Njegov sin također studira teologiju i diplomatiju u Moskvi i uključen je u aktivnosti pravoslavne crkve u Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji.)
U međuvremenu, pod izgovorom borbe protiv terorizma, Republika Srpska odnedavno jača svoje policijske snage na način koji liči na potpunu militarizaciju, ponekad uz pomoć Rusije. Na primjer, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a kupilo je ove godine oko 2.500 pušaka od Zastava oružja, srpskog proizvođača u Kragujevcu. Prema riječima Reufa Bajrovića, bivšeg federalnog resornog ministra, to je 10 puta više pušaka od količine koju su naručile nacionalne policijske snage u Sarajevu. Vlasti RS-a također otvaraju novi centar za obuku u vrijednosti od 4 miliona dolara na mjestu nekadašnje vojne kasarne u Zalužanima kod Banje Luke. Rusija se već obavezala na pružanje protivterorističke obuke srpskim snagama u centru, koji će služiti kao štab za nove antiterorističke i logističke jedinice i sektor za borbu protiv organiziranog kriminala. Ovo proširenje će srpsku policiju približiti rangu nacionalnih snaga sigurnosti BiH.
U RS-u je u toku i rasprava o stvaranju ruskog “humanitarnog” centra sličnog onom koji je već osnovan u Nišu. Zvanično, njegov cilj je pomoć lokalnoj vladi u slučaju prirodnih nepogoda kao što su poplave i požari. Međutim, sumnja se da centar u Nišu služi kao ruski obavještajni centar i nezvanična vojna baza – Rusija je za službenike tog centra zatražila diplomatski imunitet.
Rusija i Republika Srpska također njeguju bliske veze između svojih organizacija ratnih veterana. (U kancelarijama Udruženja boraca u Banjoj Luci istaknuta je traka Svetog Đorđa, simbol ruskih separatista u Ukrajini i njihovih pristalica.) Takve organizacije su involvirane u regrutiranje lokalnog stanovništva za ratišta u istočnoj Ukrajini i Siriji u okviru ruskih privatnih vojnih kompanija, poput Wagner grupe. Kancelarija ratnih veterana u Banja Luci je također povezana sa srpskom paravojnom organizacijom poznatom kao “Srbska čast”, čiji su lideri obučavani u Rusiji.
Rusija i dalje ne uživa puno mehke moći u Bosni niti čak u RS-u. Glavna kulturna institucija Rusije u Banjoj Luci, fondacija Russkiy Mir, “nema dovoljno finansijskih sredstava za normalan rad”, kazala je Ljilja Petrović Zečić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke RS-a, koja je domaćin centra. “Njihove aktivnosti su veoma ograničene, a ljudi pokazuju malo interesa za rusku kulturu, s izuzetkom ruskih filmova emitiranih na tv programu RS-a”, dodala je. “Goethe Institut [također smješten u objektu] i drugi zapadni kulturni centri imaju više novca i mnogo su popularniji.” Ipak, Milorad Dodik, predsjednik RS-a, ima dosta podsticaja da igra na prorusku kartu na predstojećim oktobarskim izborima, čak iako su mnogi njegovi savjetnici otvoreno naklonjeni Zapadu. Dodik ima talent za potpirivanje nezadovoljstva bosanskih Srba, koji se i dalje osjećaju stigmatiziranim zbog nepriznavanja žrtava njihove zajednice u ratovima iz devedesetih i njihove relativne međunarodne marginalizacije danas. (Zvaničnici u Sarajevu snose dio krivice za marginalizaciju njihovih kolega iz Republike Srpske.) Sa rastućim nezadovoljstvom njegovom vladom među bosanskim Srbima, Dodikova najbolja šansa da ostane na vlasti zapravo je predstavljanje kao zaštitnika autonomije RS-a od navodnih ambicija vladine “elite” u Sarajevu i njihove podrške na zapadu.
Dodik svoje oponente u RS-u naziva agentima Zapada, a sam se javno priklanja Rusiji što mu omogućava najnapredniji način da ostvari svoje neposredne političke ciljeve. On stalno ističe Ruse kao najbliže prijatelje bosanskih Srba te ih poziva da zauzmu snažniju ulogu u regiji. Rusija, sa svoje strane, insistira na održavanju disfunkcionalnog političkog statusa quo jer on garantira autonomiju bosanskih Srba. Dodik je više puta pohvalio Ruse kao najbliže prijatelje bosanskih Srba i pozvao ih da igraju veću ulogu u regionu. Rusija, sa svoje strane, insistira na očuvanju sve nefunkcionalnog političkog statusa quo, upravo zato što garantira autonomiju bosanskih Srba. Nije jasno da li je konačni Dodikov cilj stvaranje nezavisne države bosanskih Srba, čak i ako je to možda rezultat ciničnog potpirivanja straha njegovih birača.
Za sada su političke i ekonomske veze između Moskve i Banje Luke i dalje uglavnom simbolične. Najformalnija suradnja između vlada se dešava na sastancima nepriznatih država pod okriljem Rusije (među drugim učesnicima su Abhazija i Južnu Osetiju), ali se čini da niko ova okupljanja ne shvata naročito ozbiljno. (Republika Srpska je pregovarala o kupovini vina iz Abhazije, ali nikada nije zvanično postigla dogovor.)
Ali veze će i dalje jačati ako Dodik, kako se očekuje, odnese pobjedu na oktobarskim predsjedničkim izborima. Postepena strategija Rusije vjerovatno neće uključivati nikakve iznenadne poteze. Ali, na kraju može dovesti do toga da Sarajevo ili njegova podrška sa Zapada intervenira kako bi spriječili otcjepljenje Banje Luke od ostatka Bosne – u tom slučaju, eskalacija Rusije može postati neizbježna i nepredvidiva. U drugom slučaju, Zapad na kraju može otkriti da je prekasno za intervenciju.
(TBT, Foreign Policy, Prevela Jasmina S. Drljević)