NACIONAL
Dodik je tužio
predsjednika SDS-a Mladena Bosića
jer je rekao da je ukrao milione. Nakon prvog ročišta
Bosić je ponovio da je samo usporedbom imovinskih kartica
vidljivo da je Dodiku od 2006. do 2010. imovina povećana za 5 miliona KM ili 2,5 miliona eura.
FOTO:
Dodik:
Mnogo
ljudi je razočarano,
frustrirano, bijesno. Ako dođe
do demonstracija, bit će
krvi do koljena, mračno
prognozira Goran.
–
On je došao na
tenku, mora i otići, ističe Vlatko Zrilić.
Aludira na to kako je Milorad Dodik s Biljanom Plavšić
1998. uz pomoć međunarodne zajednice i tenkova SFOR-a srušio Radovana Karadžića i njegovu ratnu kliku pa sjedište Republike Srpske s Pala prebacio u Banju Luku, iz
planinskoga gnijezda u drugi najveći
grad u BiH. Tada je vlada srpskog entiteta od ministara do šofera brojila 280 ljudi, a danas ih je barem 15.000, ističe Goran. Za svake izbore po par hiljada više, prenosi jutarnji.hr..
To
je recept kako Milorad Dodik redom pobjeđuje. Ne računajući prvu epizodu, sad je kontinuirano na vlasti od 2006.,
dakle gotovo deset godina, pa je jedan od najdugovječnijih evropskih lidera.
–
Pobjeđuje onaj ko ima budžet i javnu upravu, kupuje birače. Pobijedio je s tijesnom razlikom, šta bi bilo bez tog novca? – pita Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka, bivša
ministrica finansija RS-a.
Svi
govore isto: koncentrisao je sve poluge vlasti u svojim rukama, svi mediji su
pod njegovom kontrolom. Privreda je ugušena kriminalnom privatizacijom i pretjeranim nametima,
nekako žive samo zaposleni na budžetu, kojih je iza svakih izbora sve više, a vojska administrativaca, penzionera, obitelji
poginulih i korisnika socijalne pomoći
namiruje se zaduživanjem.
Politički
haos
Izvorno
član reformističke
stranke Ante Markovića,
Milorad Dodik čitav je
rat proveo kao ljuta opozicija Karadžićevoj Srpskoj demokratskoj stranci (SDS), u vrijeme kad se
zbog toga glava gubila. Nacionalno tolerantan socijaldemokrat, strani diplomati
ulagali su u njega velike nade da će
uljuditi srpski entitet i pridonijeti smirivanju stanja u Bosni i Hercegovini.
I jest, dok nije shvatio da se vlast najlakše održava
igranjem na nacionalizam, i sad ne prođe
dan, a da ne izađe s
nekom zapaljivom izjavom o referendumu i odcjepljenju od BiH, Sarajevu kao
Teheranu i sebi kao jedinom garantu opstanka Republike Srpske.
–
Nit’ je on pravio Republiku Srpsku, nit’ će
je sačuvati. Dayton ju je pravio, podsjeća Vlatko Zrilić,
predsjednik male opozicione stranke.
Do
prije dvije godine i on je bio u Dodikovu SNSD-u, a sad je osnovao Složnu narodnu stranku. Multietničku! Pita me šta
se priča, šta
je s onim planom o Bosni i Hercegovini od pet regija? Manjine su posvuda iste,
one su za promjene, traže
pravdu. Kao Srbin iz Drvara, lako bi se Zrilić dogovorio recimo s Hrvatima iz Posavine. Ali njih niko ništa ne pita. Većinsko
stanovništvo u
Drvaru, Grahovu i Glamoču
jest srpsko, ali je vlast hrvatska, jer taj pusti brdski dio uz granicu s
Hrvatskom drži HDZ
BiH. Kao što Brod,
Derventu, Šamac i
Modriču drže
Srbi. Kažu da se
Dodik dogovorio s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem:
meni rafinerija u Bosanskom Brodu, a tebi drvarske šume. U višegodišnjem političkom
haosu u BiH – koja trenutno nema vladu u Federaciji, ova u RS-u se klima, a na
državnoj razini je blokirana – postojano je jedino savezništvo Dodik – Čović.
Sporni popis
Srbi
su na mirovnim pregovorima u Daytonu prije 20 godina dobili Republiku Srpsku na
49 posto teritorije BiH. Mladićevi
tenkovi držali su i
70 posto dok nakon Oluje nije krenula ofenziva na čelu s Antom Gotovinom, kad su HV i HVO došli nadomak Banje Luke i tako natjerali Slobodana Miloševića
na pregovore. Republika Srpska je manje naseljeni i manje razvijeni dio Bosne i
Hercegovine. Tamo živi 1,3
miliona ljudi, pokazao je prvi poslijeratni popis iz 2013.
godine. Još uvijek
je neslužben jer
se predstavnici triju naroda ne mogu dogovoriti niti o tome koliko ih ima.
Popisano je 3.791.622 stanovnika, od čega
u Federaciji 2.371.603, a u RS-u gotovo dvostruko manje, 1.326.991. Srbi
osporavaju popis jer su izbjeglička
udruženja masovno agitirala da se ljudi popisuju u rodnim kućama i kad ih nisu ni obnovili. Za RS sporno je 430.000 ili
više od 10 posto stanovništva BiH: među
njima 102 hiljade Srba, 233 hiljade Bošnjaka
i oko 87 hiljada Hrvata.
Gotovo
svaki peti stanovnik RS-a živi
u Banjoj Luci, u kojoj je 2013. popisano 200.000 stanovnika, 60.000 više nego prije rata, jer su se tu slile izbjeglice iz
Federacije i Hrvatske. To je drugi grad po veličini nakon Sarajeva, veći od Tuzle (oko 120.000) te Mostara i Zenice koji imaju oko
110.000 stanovnika.
Ušminkani
centar
Banja
Luka je oduvijek bio lijep grad, ali centar je posljednjih godina ušminkan uvelike po ugledu na Zagreb. Glavni trg ne može bez šatora,
ali u ovima se barem prodaju knjige. Ulice su preplavljene mladima, kafići su i usred tjedna puni do kasno u noć. Ali nije to kao u godinama poslijeratnog uzleta.
–
U glavnim kafićima, kao
što su Big Ben i Hanioti, konobari su imali veći bakšiš nego što
im je danas čitav
dnevni promet, opisuje novinar i snimatelj Mladen Mihajlović. Ljudi jedva žive,
ne žive nego preživljavaju.
Ali po sunčanom vremenu
sve vrvi od života.
Ovo
je najbolji dio godine: čitava
Bosna i Hercegovina procvjeta od jula do sredine avgusta, kad je preplavi
dijaspora.
–
Plaćanje isključivo
u domaćoj valuti, istaknuto je na bijelim pločicama starinske burekdžinice s pitama ispod sača, nedaleko od Kastela i obala Vrbasa.
–
Ne primamo euro, zalijepljeno je na obližnoj trafici.
Iza
rata tu je bilo veliko neasfaltirano parkiralište. Onda je parkiralište ograđeno.
Od prošle godine tu je ponovo Ferhadija, stari simbol grada:
Ferhat-pašina džamija iz 16. stoljeća. Vraćena
je i na magnete sa suvenirima, pored većinskih na ćirilici.
Ramazan
je, a u Banjoj Luci dani piva.
Afera ‘papak’
–
Tržište
piva i mobilnih telefona jedino još
stvarno radi – priča
Miladin u novootvorenom pubu Jelen piva iza hotela Bosna. Sto metara dalje, u
Banskim dvorima, zastupnici Narodne skupštine Republike Srpske satima se svađaju oko afere “papak”, snimke razgovora u kojoj premijerka Željka Cvijanović
kaže da treba vidjeti jesu li kvalitetno kupili dva papka, dvojicu
opozicijskih zastupnika. Opozicija traži
sudsku istragu, tužilaštvo tvrdi da nema osnove. Ogromno je raslojavanje: s jedne
su strane najveći
tajkuni, tumači Siniša Vukelić,
glavni urednik biznis portala Capital.ba. Na njih se ne odnose previsoke kamate,
jer često bankama ne plaćaju kredite, niti preveliki nameti, jer im se porezni dug
gomila bez posljedica. Mali i srednji poduzetnici su zato zagušeni, njima svaki dan dolaze inspekcije.
–
Budžet je prazan, državi
treba novac, sliježe
ramenima Vukelić.
–
Nameti su neizdrživi,
ističe Goran, toliko su pogoršali poslovanje da su se predstavništva prehrambenih firmi iz Srbije, poput Pionira, preselila
u Sarajevo, iako im je većina
tržišta
u ovom entitetu. Svaki dan se neka firma preseli u Federaciju, kaže i Svetlana Cenić.
Ali
ona je poznata kao najžešći kritičar
Milorada Dodika, oštra i
beskompromisna.
–
I ja sam odlučio novi
posao pokrenuti u Hrvatskoj, iako me je tamo koštalo dvostruko skuplje. Sigurnije je, kaže mi Goran.
–
Šokiran sam. Izbjeglica iz Karlovca, gdje mu je kuća minirana par mjeseci prije početka rata, oduvijek je Dodikov vatreni pristaša. Ako mu je i on okrenuo leđa, Dodiku se doista crno piše!
–
Molim te, nađi mi
nekoga ko još uvijek
vjeruje u Dodika i spreman je o tome govoriti, s imenom i prezimenom. Ali bez
političkih floskula, zamolila sam ga dan ranije. Umjesto poslušnih vojnika SNSD-a, redaju se Goranovi prijatelji,
poduzetnici, koji pričaju
kako su morali zatvoriti firmu koja je zapošljavala 100 ljudi i sad su na birou, ili nekako preživljavaju s tri radnika, a prije pet godina su ih imali 20.
–
Mogao bih ja i više, ali
kako naplatiti, govori taj vlasnik manje građevinske tvrtke.
–
Ko god šta radi, mora biti vezan za političku stranku, kaže
urednik portala Capital.ba.
Iznosi
primjer jednog od najvećih
poduzetnika, direktora i vlasnika tvornice obuće Bema sa 1200 radnika, Miljenka Umićevića.
Bio je veliki kritičar
vlasti, aktivni član
opozicijskog PDP-a, ali je uoči
izbora postao Dodikov savjetnik. “On
sam kaže, morao sam zaštititi
radnike”.
Ovi
drugi ponavljaju: “Molim
te, bez imena, ubit će me
inspekcijama”.
Slično priča
i Tanja Topić, politička analitičarka
njemačke zaklade Friedrich Ebert.
–
Ekonomska situacija je vrlo loša,
sve lošija. Cijela država
ne može bez MMF-a, 500 miliona fali u budžetu RS-a, novca za plate i penzije ima do septembra, a onda… Očajna
je socijalna i ekonomska situacija, kaže
Tanja Topić.
Penzije kasne, ne uplaćuju
se doprinosi. Po statistici, prosječna
plata je 823 KM, ali prosjek nabijaju banke i javne službe, a uobičajena
plaća je 200-250 KM.
–
Nije Mile toliko sporan, nego oni s kojima se okružio, kaže
Goran, kao da priča o
drugu Titu. Ali isto tako govori i Svetlana Cenić:
–
Dodik je ljepak za budale, prevarante najgore vrste. Okružio se lopovima kojima je omogućio da steknu milione.
–
Da je uzeo deset miliona, mogao je doživotno
biti predsjednik. Ali ljudi pričaju
da je uzeo milijardu, pričaju.
Kažu za Dodika da je “bijela
kokoš”, uvijek mu je malo. Zanijele ga pare. Zrilić kaže
da mu je puk'o film u zadnjoj kampanji za lokalne izbore kad je Dodik došao u bijedu povratnika kod Drvara s tri helikoptera i 52
automobila.
–
Samo na benzin potrošili su
koliko su mogli dati za deset šlepera
brašna gladnom narodu, ljuti se.
Dodik
je tužio predsjednika SDS-a Mladena Bosića jer je rekao da je ukrao milione. Nakon prvog ročišta
Bosić je ponovio da je samo usporedbom imovinskih kartica
vidljivo da je Dodiku od 2006. do 2010. imovina povećana za 5 miliona KM ili 2,5 milijuna eura. Dodik je dao
sinu preko državne
Investicijsko-razvojne banke kredit od 3 miliona KM (oko milion i pol eura) za
voćnjak, priča
Vukelić. Kad su ga pitali za to, odgovorio je protupitanjem: “A u čemu
je problem? Bolje je da ima voćnjak
nego da se drogira!”.
Sumnje u regularnost
Dio
sagovornika sumnja u regularnost posljednjih rezultata izbora: kako je moguće da kandidat opozicije Mladen Ivanić pobijedi u bitki za srpskog člana Predsjedništva
BiH, a onda da isti ti birači
zaokruže Dodika kao predsjednika entiteta? Dodik je pobijedio sa
7500 glasova razlike, njegov SNSD je osvojio 29 mandata, a SDS 24. Lider SDS-a
krajem svibnja najavio je da su oporbene stranke spremne na preuzimanje većine u skupštini
RS-a, nakon što je
podrška Dodikovoj vladi spala na 43 od 83 zastupnika. Ali onda
su naprasno iz SDS-a otišla
nova dva-tri zastupnika.
Mnogi
kritikuju i opoziciju.
–
Ovo je vrlo mali prostor, nema baš
puno kvalitetnih ljudi, pojašnjava
Tanja Topić.
Katastrofalna je ekonomska i socijalna situacija, i bez ljudi s vizijom sve
lagano klizi u bezdan. Kasa je prazna, zemlja prezadužena.
–
Mnogi u opoziciji i ne žele
ozbiljno na vlast, ova pozicija im je komotna i lagodna. Zato se ne trude
uvjeriti građane,
ističe ona.
–
Kao da se boje preuzeti odgovornost, kaže Siniša
Vukelić.
Dodikov
protukandidat na prošlogodišnjim izborima, potpredsjednik SDS-a i zastupnik u Skupštini BiH Ognjen Tadić (41) odgovara da takve kritike možda dolaze zato što
SDS sa svojim Savezom za promjene želi
vlast preuzeti redovnim putem, izborima ili sticanjem parlamentarne većine, a ne stvaranjem nekakvih izvanrednih situacija. Vlada
premijerke Željke
Cvijanović
izgubila je stabilnu većinu
i Tadić vjeruje da će
najkasnije do kraja ove godine današnja
opozicija dobiti priliku da formira vlast.
–
Vlada ne radi ništa, ona
samo statira. To je izvršni
organ male grupe tajkuna, koji ovdje više nemaju što
ukrasti, važno im je
samo da se zaštite od
krivičnog progona, kaže
Tadić. Nije to rezervirano samo za Srbe.
U šakama
kriminala
–
Dio političkih
struktura u Bosni i Hercegovini potpuno je u šakama krupnog kriminala. Njima nije u interesu ni pravna država, ni uređenje
tržišta,
nikakva reforma. Kad mi krenemo rješavati
neki od stvarnih problema ove zemlje i dogovorimo se oko nekog bitnog zakona,
oni nam odmah serviraju neki nacionalni konflikt ili teroristički napad, tumači
Tadić.
Kriminalne
strukture koriste političke
stranke, koje onda baziraju politiku na međunacionalnim konfliktima radi ličnih interesa, ističe.
Ovdje
su se stvari preokrenule. Nekadašnji
Karadžićev
SDS izbacio je davno Karadžića iz članstva,
a nekadašnji
Amerikancima mili oporbenjak Dodik postao je najžešći
srpski nacionalist, i preoteo SDS-u njihovo tradicionalno biračko tijelo.
–
Ovdje su stvari evoluirale od toga da napadate druge u ime nacionalnih interesa
do toga da surađujemo sa
svima radi nacionalnog interesa, tumači
Tadić. Rješenje
vidi u ulasku u EU.
– Apsurd je to da smo mi bili spremniji za EU 1997. i 1998. nego danas. Tada je
radilo na stotine poduzeća
i ovdje i u Federaciji, ljudima je ostalo makar obrazovanje iz predratnog perioda.
U međuvremenu smo naučili
nešto više
samo o ljudskim pravima i privatnom vlasništvu, u svemu ostalome smo se udaljili od EU, kaže zastupnik SDS-a.
–
Ako je nekome stalo do nas, odmah bi nas trebali primiti u Europsku uniju, jer
smo svakim danom sve dalje i dalje. Samo neposredan utjecaj europskih
institucija mogao bi djelovati na eliminiranje kriminala, uređivanje tržišta i smanjenje socijalnih problema, uvjeren je Ognjen Tadić.
Ništa
od kredita
A
ovdje nije dobro nikome. U srpskom entitetu je 249.000 penzionera, radnika je
lani bilo 237.520 (u Federaciji 443.752), no u vladi su rekli da je broj
penzionera veći od
onih koji primaju plaću,
jer puno radnika je ne prima. Mjesečno
se prikupi za trećinu
manje novca od potrebnog iznosa, a BiH nema pristup inostranim tržištima
kapitala. Državni
ministar finansija Vjekoslav Bevanda izjavio je prije mjesec dana da BiH hitno
treba minimalno 500 miliona eura MMF-a za krpanje proračunskih rupa: deficit u RS-u je 500 miliona KM, u Federaciji
je iskazani deficit 684 miliona KM, a ko zna kakvo je pravo stanje.
–
Čini mi se da smo sve prespavali i evo sad došli do zida, rekla je za Dnevni avaz federalna ministrica
financija Jelka Miličević.
–
U budžetima entiteta nisu rupe, nego krateri, ističe Svetlana Cenić.
–
Ako im svijet odobri nove kredite, vlast će nastaviti kupovati socijalni mir i agonija će se nastaviti. Ako želite da Dodik ostane na vlasti, samo mu dajte pare! Još niko nije iz sredine bunara isplivao na površinu. Moramo pasti na dno, mračno savjetuje bivša
ministrica.
(The Bosnia Times,
Jutarnji list)
