Ramazan – mjesec u kojem muslimani širom svijeta mijenjaju svoje dnevne navike i ujedinjuju se u postu od zore do sumraka – počinje sutra. Slijedećih 30 dana muslimani će se suzdržavati od jela i pića 18 do 19 sati svaki dan (ovisno o tome gdje žive) i nastojat će što više vremena provoditi u ibadetu, te udjeljivati više novca nego obično.
Postim ramazan već gotovo deset godina, pa sam istrajala kroz mnoge sate gladi i navikla se na svoju “ramazansku rutinu”. Kako godine prolaze, dan posta je sve dulji a sedmice pred sami ramazan provode se (pokušavajući) fizički se pripremiti za duge dane i kratke noći.
Ljudi poput mene pripremaju se na više načina. Možemo, na primjer, ukinuti jedan obrok ili užinu tokom dana, dovoljno se naspavati, piti više vode nego inače, napuniti ormariće kako bi izbjegli kupovinu u mirisnim pekarama ili upozoriti radne kolege na mogućnost neobično stresnih epizoda gladi kojima bismo mogli biti skloni u mjesecu pred nama.
Svake godine s dolaskom ramazana (a dođe uvijek brže nego što mislimo da hoće), naučila sam raditi i prilagoditi dnevnu rutinu. Nekad ću možda imati dovoljno sreće da se odmaknem od posla, ili smanjim radno vrijeme tokom mjeseca, ali većinu vremena morat ću prolaziti kroz redovnu rutinu i presjediti dvosatni ručak-sastanak ‘raspjevanog’ stomaka. Post je obvezan svim muslimanima – osim djeci i starijim ljudima, bolesnim i trudnicama.
Ove godine ramazan donosi nove izazove i za studente. Kako počinje 16. maja, podudara se sa krajem akademske godine, kada će mnogi polagati ispite i u isto vrijeme postiti po19 sati. Borba je definitivno stvarna i, naravno, u stanju gladi svi smo ranjivi i ponekad neobjašnjivo emotivni.
Ipak, spoznala sam da smo tokom ramazana blagoslovljeni dubokom snagom i strpljivošću. Istinski test ovog mjeseca je ustrajnost. Dakle, kao što moram biti strpljiva tokom vožnje u javnom prijevozu i bez jutarnje doze kofeina, naučila sam isto tako važnost blagog ophođenja prema drugima i razumijevanje njihovih svakodnevnih borbi.
Lično, istinska definicija i sam post daleko nadilaze sposobnost funkcioniranja bez hrane ili pića veliki broj sati. Ovaj mjesec uključuje golemu količinu suzdržavanja, a još jedan veliki izazov tokom ramazana je održavanje visokog nivoa samodiscipline. Kada postimo, ne konzumiramo ništa osim u propisano vrijeme; ne psujemo i pokušavamo se suzdržati lošeg govora; svoje vrijeme provodimo čineći dobra djela, pokazujući više ljubaznosti i velikodušnosti prema drugima, a molitvom nastojimo obnoviti bliskost s Bogom.
Usred haosa svakodnevnog života, ramazan se često čini kao jedini mjesec u kojem se podsjetim koliko je stvari na kojima moram biti zahvalna. Suzdržavanje od jela i pića 19 sati zaista nam otvori oči o tome koliko su rasipne naše navike jedenja, ali i količina dostupnih resursa kojima sebi obezbijedimo i skuhamo obrok. Iako je širok izbor hrane kojom ćemo svaki dan prekidati post, pokušavam biti umjerena i ne pretjerivati s količinom hrane koju konzumiram jer mi je u podsvijesti uvijek da u svijetu postoji neko ko je prisiljen na post svaki dan – osuđeni na minimum i ne vlastitim izborom.
Nastranu fizička pripremljenost, za mene su duhovna i mentalna priprema najvažnije. Bilo da se radi o manje vremena koje ću provesti tumarajući Instagramom i suditi o nečijim stilovima odijevanja, izbjegavanju ispraznih razgovora i trač partija ili negativnoj perspektivi na sve što me okružuje, u danima pred ramazan pokušavam srediti svoju mentalnu higijenu. Pokušavam se fokusirati na bolje i pozitivnije stvari u životu, održanje stava zahvalnosti ili svakodnevni ibadet.
Ovo je vrijeme također savršena prilika za povezivanje i zbližavanje s porodicom i prijateljima. (Šokantno je gdje otkrijemo da su nam sve prioriteti kada sebi uskratimo hranu!) Prije početka ramazana, vidjet ću se s prijateljima i nazvati one s kojima se nisam odavno vidjela. Zaboravit ćemo na sve loše i jedni drugima poželjeti svako dobro u mjesecu pred nama. Tokom ramazana definitinvo osjećam duh zajedništva, jer ne samo da se svim u muslimanskoj zajednici suosjećamo s borbama drugih, već i dijelimo blagoslovljen trenutak prekidanja posta i vrijeme koje provedemo u noćima zajedničke molitve u lokalnoj džamiji.
Ramazan se često čini kao jedini dulji vremenski period u godini kada sjednem s porodicom i zajedno objedujemo. Ramazan je za mene i vrijeme kada više cijenim sve oko sebe kao i žrtve koje podnosimo jedni za druge.
Ovaj poseban period dolazi samo jednom godišnje pa dajem sve od sebe kako bih izvukla najbolje od svakog iskušenja i sata gladi. Nema sumnje da je fitilj kraći dok trbuh gladuje, a distrakcije se pojavljuju u svim svojim oblicima i dimenzijama. Ipak, tokom godina sam naučila da ramazan dolazi u vrijeme u godini kada mi je najpotrebnije osloboditi se stresa i zemaljskih izazova svakodnevnog života. Naučila sam važnost redovnog „pražnjenja stomaka kako bismo nahranili dušu“. Ponekad je neophodno istinski shvatiti da hrana nije najbitnija stvar na svijetu.
Ramazan mubarek svima koji poste! Želim vam sretan i blagoslovljen mjesec.
/Autorica: Humairah Adam/
(TBT, Independent, Prevela Jasmina S. Drljević)
