Piše: Bernie Sanders, thebosniatimes.ba
Prošle nedjelje Donald Trump je povukao jedan od najopasnijih poteza od kada je postao predsjednik SAD-a: izašao je iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), poznatog i kao Iranski nuklearni sporazum. Tom odlukom poništio je višegodišnji teški rad naših diplomata, koji su uspjeli ustanoviti izuzetno strog skup ograničenja i inspekcija kao garanciju da Iran neće napraviti nuklearno oružje. Istovremeno, Trump je zalupio vrata pred ranije izglednom mogućnošću detanta između Irana i SAD-a.
Važno je razumjeti da JCPOA nije samo sporazum između SAD-a i Irana. To je sporazum sklopljen i s našim partnerima iz grupe P5+1 – Velikom Britanijom, Francuskom, Kinom, Rusijom i Njemačkom. A podržao ga je i Savjet sigurnosti UN-a. Trumpovo povlačenje dodatno pojačava napetosti u odnosima s našim najvažnijim demokratskim saveznicama Francuskom, Velikom Britanijom i Njemačkom. Te zemlje i dalje podržavaju sporazum i uporno ponavljaju da je on u najboljem interesu za njihovu sopstvenu nacionalnu sigurnost.
Trump je takođe odbacio i savjete svojih sigurnosnih zvaničnika – generala Josepha Dunforda i ministra odbrane Jamesa Mattisa. Njih dvojica su više puta ponovili da je ugovor u nacionalnom interesu SAD-a. Mnogi profesionalci širom svijeta iz oblasti ograničenja nuklearnog naoružanja i nacionalne sigurnosti slažu se sa ovom procjenom. Kao i u slučaju klimatskih promjena i povlačenja iz Pariskog klimatskog sporazuma, Trump je izabrao da ignorira stručni konsenzus i svrstao se uz jednu malu ideološku frakciju. Posljedice te odluke će biti katastrofalne po globalnu sigurnost.
Izlazak iz JCPOA ozbiljno šteti i američkoj sposobnosti da dogovori buduće sporazume o zaustavljanju širenja nuklearnog naoružanja, recimo sa Sjevernom Korejom. Zašto bi bilo koja zemlja potpisala jedan takav sporazum sa SAD-om i pristala na ozbiljne ustupke koji se od nje time zahtijevaju, ako smatra da nepromišljeni američki predsjednik može za par godina odbaciti sporazum?
Da se razumijemo, nema sumnje da je iranski režim uključen u mnogo toga lošeg – podržava Asada u ratu protiv sirijskog naroda, kao i nasilne ekstremističke grupe poput Hezbolaha u Libanu i Hamasa u Palestini, a krši i ljudska prava u samom Iranu. Međutim, ako smo iskreno zabrinuti zbog tih iranskih politika, a ja jesam, izlazak iz nuklearnog sporazuma je najgori mogući potez. Poslije toga bit će mnogo teže suočiti se sa svim ovim problemima. Nažalost, kada je Trump objavio svoju odluku nismo od njega čuli nikakvu strategiju, već samo uobičajeno hvalisanje.
Samohvalisanje, kao i ponižavanje Irana nisu put u bolju budućnost. Moramo razgovarati sa iranskom vladom ne bismo li uspostavili bolji odnos sa iranskim narodom te oblikovali konstruktivniju ulogu koju bi Iran mogao igrati u regionu. Trumpov pristup sve to otežava. On je već ojačao tvrdolinijaše unutar iranskog režima, koji se ionako osjećaju udobnije kada je Amerika neprijateljski nastrojena prema Iranu, nego kada se ponaša razumno i miroljubivo.
Poslije 17 godina rata u Avganistanu i 15 godina rata u Iraku američki građani ne žele biti umješani u još jedan rat bez kraja na Bliskom istoku. Oni ne žele biti uvučeni u regionalni sukob između Sunita i Šiita, Saudijske Arabije i Irana. Ali strahujem da će upravo to biti ishod Trumpove politike. Svakoga ko je sklon da odmahne rukom na ove strahove podsjetio bih da je Trumpov novopostavljeni savjetnik za nacionalnu isgurnost John Bolton prije par godina napisao članak pod naslovom „Da bismo spriječili iransku bombu, moramo bombardirati Iran“. Utisak je da izlaskom iz nuklearnog ugovora i objelodanjivanjem namjere da pojača konflikt, Trump i njegova administracija pripremaju izgovor da učine upravo to.
Treba se podsjetiti da put ka ratu u Iraku nije počeo iznenada 2003. Taj rat se pripremao mnogo godina, odlukama koje su u trenutku kada su donijete izgledale relativno nevažno, ali koje su na kraju dovele do najgore spoljnopolitičke brljotine u historiji naše zemlje. Rat u Iraku je imao ogromne posljedice koje nismo predvidjeli i sa kojima još uvijek nismo uspjeli izići na kraj, niti ćemo to uskoro uspjeti. Zapravo, jedna od tih neočekivanih posljedica bilo je i osnaživanje uticaja Irana u Iraku i na drugim mjestima širom regiona.
Naivno je misliti da probleme koje smo izazvali upravo nepromišljenom upotrebom sile možemo riješiti na isti način. Međutim, Trumpov ratoborni prošlonedjeljni govor jasno je usmjerio američku politiku ka istom onom cilju koji je ležao u osnovi rata u Iraku – promjeni režima. Pravo američko vođstvo i prava američka moć ne ogledaju se u našoj sposobnosti da dižemo stvari u zrak, već u sposobnosti da povežemo sukobljene strane, izgradimo međunarodni konsenzus oko zajedničkih problema i zatim mobilišemo taj konsenzus da se ti problemi i riješe. To je ono što smo učinili kada smo potpisali JCPOA. Nažalost, predsjednik Trump je sada izabrao da povede našu zemlju drugim, znatno opasnijim putem.
(TBT, The Guardian)
