Četvoro članova porodica Zlatka Hasanbegovića posthumno će dobiti počasno odlikovanje Pravednici među narodima. Kao potomku spasitelja židovske djevojčice, Zlatku Hasanbegoviću je stigao poziv na svečanu dodjelu iz Židovske općine u Sarajevu i izraelskog veleposlanstva u BIH, te Memorijalnog centra Yad Vashem. Priča počinje za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su četvero članova Hasanbegovićeve porodice – Avdo, Esma, Sabrija i Safeta Prohić spasili židovsku djevojčicu Nadu Kolman, a danas 76-godišnju Avive Fox koja živi u Australiji.
Nada Kolman rođena je 1942. godine u Gračanici, gradiću na pola puta između Doboja i Tuzle. Roditelji su joj bili Židovi porijeklom iz Hrvatske. Otac je došao iz Koprivnice i bio je magistar farmacije, pa su u Gračanici otvorili ljekarnu, i zbližili s Prohićima – dr. Avdom Prohićem i bratom Sabrijom.
Priču o Nadi Kolman napisao je Zlatkov bratić Rejhan koji će u ime preminulih članova porodice i primiti priznanje.
On piše kako su Kolmanovi izbjegli prvu deportaciju u logore jer su u tom trenutku vlasti NDH trebale visokoškolovane ljekarnike, pa makar bili i Židovi, ali su morali pobjeći već 1943., u čemu im je pomogla upravo porodica Prohić.
Stariji Avdin brat Sabrija već je živio u Zagrebu i bio je trgovac drvetom, kao i njihov otac. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bavio se izvozom pragova za željezničke pruge, pa ih je dostavljao u sve veće gradove bivše Jugoslavije i Italiju. Bio je vrlo imućan, imao je prvi Ford u Gračanici, kupio gradiću kino-projektor, a kasnije je stekao i nekretnine u Beogradu, te u Zagrebu u Ilici i Frankopanskoj, te vilu na Srebrnjaku i zemljište na Pantovčaku.
U Zagreb se doselio 1942. zbog velikog pritiska ustaša, a već 1943. brat Avdo napisao mu je da je Viktor Kolman uhapšen i strijeljan, a da je supruga pobjegla s jednogodišnjom djevojčicom na leđima i da se skriva po šumama. Tako su obje oboljele od upale pluća, pa je majka uskoro i umrla, a malena je ostala živjeti s Avdinom porodicom u Gračanici.
Budući da u maloj sredini nije bila sigurna, braća Prohić malenu su djevojčicu prebacili u Zagreb. Odveo ju je Rukib Prohić, najmlađi od trojice braće. On i zaručnica Mujesira odglumili su mladi bračni par s djetetom.
Rukib, koji se također bavio trgovinom, imao je propusnicu s kojom se mogao neograničeno kretati, pa je bilo najsigurnije da mala Nada ide s njim. Čim su došli u Zagreb, brigu o Nadi je preuzela baka Zlatka Hasanbegovića – Sabrijina supruga Safeta. Par je imao i vlastitu djecu od kojih je jedna Zlatkova majka Zumreta. Kako je ispričala, roditelji su im naredili da malu Nadu svima predstavljaju kao svoju mlađu sestru.
Nakon oslobođenja Zagreba, u septembru 1945. godine, sad već 3-godišnja Nada napustila je Zagreb sa svojim preživjelim rođacima, pa su svi zajedno emigrirali u Izrael. Otamo Nadu je život odveo u Južnoafričku republiku, a zatim i Zimbabve gdje je bila učiteljica hebrejskog, da bi konačno odselila u Australiju, gdje i danas živi.
I dok priča s malom Nadom ima sretan kraj, djed Zlatka Hasanbegovića nije imao tu sreću. Nova država Sabriji je oduzela svu imovinu, a on i supruga bili su više puta zatvarani, pa je 1946. odlučio pobjeći iz zemlje. Nije uspio. Likvidiran je nedaleko Trsta. Ni to nije bilo dovoljno, pa mu se u Tuzli još i sudilo u odsutnosti, da bi konačno bio proglašen mrtvim tek 2003. godine i to na posebnom sudskom postupku koji je inicirala porodica Prohić.
Samo nekoliko godina nakon što je ubijen Zlatkov djed Sabrija, umrla je i njegova supruga Safeta, od posljedica zatvaranja, pa su Sabrijina i Safetina djeca dijelila sudbinu male Nade. Zlatkova majka Zumreta, sestra Esma i brat Avdo, kao djeca ostali bez oba roditelja.
(TBT, Express.hr)
