Piše: David E. Sanger, thebosniatimes.ba
Iranski i sjevernokorejski nuklearni programi, drastično različiti ali često spominjani u istom kontekstu sada su stavljeni u isti koš jer je odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da istupi iz važnog dogovora iz 2015. kojim se ograničava nuklearni program Teherana u sukobu sa njegovim pokušajima da postigne kompleksniji dogovor sa Pjongjangom.
Godinama su Iranci gledali kako Sjeverna Koreja gradi svoj arsenal i postiže i krši dogovore sa Zapadom i učili šta je svijet spreman uraditi da ih zaustavi. Nedavno je Sjeverna Koreja odbacila ono što je Teheran dobio za to što je pristao na 15-godišnju pauzu u svom nuklearnom programu.
Sjeverna Koreja će sad pažljivo pratiti dešavanja u maju kada je rok za Trumpa da odluči da li napušta sporazum sa Iranom. Istog mjeseca, ako se Trumpovi planovi ostvare, američki predsjednik će početi pregovore sa liderom Sjeverne Koreje Kimom Jongom-unom u pokušaju da učini ono što njegovi prethodnici nisu mogli: ubijedi Sjevernu Koreju da pristane na denuklearizaciju. Bit će to prvi put da je jedan američki predsjednik razgovarao sa liderom te zemlje.
“Ironije ima mnogo”, kaže Robert S. Litvak, direktor međunarodnih sigurnosnih studija Woodrow Wilson centra. “Čovjek koji je napisao Umjetnost dogovaranja tvrdi da je iranski sporazum najgori u historiji i sada mora pokazati da može bolje sa težim slučajem”.
11. marta, dva dana prije nego što će zamijeniti Rexa Tillersona na mjestu američkog državnog sekretara, direktor CIA-e Mike Pompeo priznao je na televiziji da će Trump, s obzirom na to koliko se ne slaže sa iranskim dogovorom postignutim tokom Obamine administracije, morati da postigne još bolji sporazum sa Kimom. “Mislim da je to u pitanju”, rekao je on i dodao da misli da će Trump imati moćniju pregovaračku poziciju.
To je upitno. Kim je do sada dirigirao tempom diplomatskih napora. A ako se Trump povuče iz iranskog sporazuma, Kim bi mogao da se pita da li da uopće pregovara sa predsjednikom koji se jednostavno može povući iz dogovora.
Trump mora do 12. maja odlučiti da li će odustati od dogovora sa Iranom. Američki zvaničnici kažu da bi se Trump mogao povući ako se saveznici dogovore da zajednički djeluju protiv iranskog razvoja projektila koji nije pokriven nuklearnim sporazumom i počnu ograničavati Iran da trajno proizvodi nuklearni materijal. Britanija i Francuska su nevoljno pristali na ovo. Njemački zvaničnici se povlače i tvrde da produžavanje dogovora zahtijeva nove pregovore.
Ako Trump ostane pri sporazumu suočit će se sa drugačijim izazovom. Pjongjang za razliku od Teherana ima nuklearno naoružanje. Sjeverna Koreja proizvodi i plutonijum i uranijum. Iran se odrekao oko 97 posto svojih zaliha obogaćenog uranijuma za koji se svijet brine da će biti upotrijebljen za bombu.
Čak i sa rigoroznim inspekcijama, teško da će sjevernokorejski program zaista biti storniran. Suočen sa sličnim sumnjama, Iran je pristao dopustiti inspektorima da pročešljavaju zemlju. Prije nego što su izbačeni iz Sjeverne Koreje, inspektori tamo su bili ograničeni samo na jedno mjesto. Kada je sporazumom iz 1994, potpisanom tokom Clintonove administracije zemlji zabranjeno da na jedan način pravi bombu, ona se okrenula drugom.
Dvije glavne Trumpove zamjerke u vezi sa iranskim sporazumom je što nije konačan i što nije dovoljno širok – ne bavi se iranskim pošiljkama oružja Hezbolahu, podrškom sirijskom predsjedniku niti kršenjem ljudskih prava. Stavljanje tih stavki u sporazum sa Sjevernom Korejom samo će ga učiniti još težim za postizanje.
Litvak kaže da do sada “još niko nije rekao kakav će opseg dogovora biti ali ako pogledate na kritiku iranskog sporazuma, pretpostavka je da bi mogao pokriti mnogo više od samog nuklearnog pitanja”. To uključuje prestanak proizvodnje hemijskog oružja i izvoza nuklearnog i drugog naoružanja. A mogao bi uključiti i eliminaciju konvencionalnog oružja duž demilitarizirane zone. Sjeverna Koreja će sasvim sigurno tražiti od SAD-a da povuku američke snage iz Južne Koreje i možda da pristanu na mirovni sporazum i kraj ekonomskih sankcija.
“Ako predsjednik uspije nagovoriti Sjevernu Koreju da prestane sa onim šta rade i možda dobije plan budućih akcija, to bi bio ogroman korak u usporavanju njihovog programa”, rekao je Cristopher Hill koji je ispregovarao posljednji veliki dogovor SAD-a i Sjeverne Koreje u vrijeme Bushove administracije. “Ali to i dalje ne bi bilo ni blizu onoga na šta je Iran pristao”.
(TBT, The New York Times)